Čipovanje i vakcinacija

Mikročipovanje


   Čipovanje pasa i mačaka je proces obeležavanja jedinki zbog utvrđivanja identiteta i zakonski je obavezan u našoj zemlji za sve vlasnike pasa i mačaka.

   Čipovanje ima velik značaj kod nalaženja izgubljenih životinja i njihovog vraćanja vlasniku, ali je takođe važno zbog identifikacije pri putovanjima, izložbama itd. Svaki čipovan pas je registrovan preko broja čipa na vlasnika tj pas ima svoj individualni broj koji je u bazi podataka vezan za njegovog vlasnika i njegove podatke.

Čipovanje pasa Panvet Subotica
Lak postupak očitavanja podataka sa ćipovanog psa

   Čipovanje se vrši uglavnom između šest do osam nedelja starosti ljubimca, iako se ove intervencije mogu vršiti u bilo kojem životnom dobu. Ugradnja mikročipa je skoro bezbolna metoda i ne razlikuje mnogo od davanja obične injekcije. Čip je veličine zrna pirinča.


Mikročip nije veći od veličine zrna graška Panvet Subotica
Mikročip nije veći od veličine zrna graška

    Postoje razne predrasude o tome da čip kod psa nije fiksiran, da putuje pod kožom, ulazi u krvotok, ili na bilo koji način ometa psa u svakodnevnom funkcionisanju.  Čip je naime presvučen materijalom koji obezbeđuje prirastanje uz okolno vezivno tkivo i ostaje na mestu ubacivanja.

   Ubacivanje čipa se vrši u ambulantnim uslovima, gde je pas na momenat fiksiran i čip se ubacuje subkutano tj. pod kožu u predelu vrata najčešće. Administracija čipa nije bolna i obično ne dovede do bilo kakve reakcije kod psa. Takođe, nisu prisutna ni krvarenja.


Aplikacija mikročipa psu Panvet Subotica
Aplikacija mikročipa psu

  Najvažniji razlog za mikročipovanje je trajno obeležavanje psa koje ima značaja kad je pas nestao, ukraden, ili postoji dvojba oko toga čiji je pas, ili mačka. Ljubimac koji je nađen čipovan može vrlo brzo biti identifikovan i vraćen vlasniku na osnovu podataka u bazi podataka koji sadrže osnovne podatke o vlasniku kao i kontakt broj telefona.

  U svim razvijenim zemljama je obavezno da životinje budu trajno obeležene nekim metodom. Mnoge zemlje i ne dozvoljavaju ulazak životinja koje nisu obeležene čipom na svoju teritoriju. Tako da je obeležavanje prvi preduslov ukoliko želite da putujete sa svojim kućnim ljubimcem.

  U našoj zemlji zakonski je obavezno da uz čipovanje svih pasa i mačaka bude sprovedena i njihova  vakcinacija protiv besnila.

Vakcinacija


  U praksi,čipovanje pasa i mačaka se može izvršiti već sa 6-8 nedelja starosti ukoliko je to potrebno, ali se najčešće radi posle 3. meseca starosti životinje zajedno sa vakcinom protiv besnila.


Pribor za čipovanje i vakcinaciju u Panvetu
Pribor za čipovanje i vakcinaciju
  Nakon vakcinacije i čipovanja životinje, otvara se evidencija o njoj i vlasniku, ljubimac dobija knjižicu tj. pasoš sa upisanim svim podacima o njemu i vlasniku psa. Vakcinacija pasa i mačaka u našoj zemlji ponavlja se godišnje jednom, po zakonu.

Potvrda za pse i mačke - Panvet Subotica
Potvrda za pse i mačke
   Vakcine koje se koriste u Srbiji za vakcinaciju su iste koje koristi Evropska unija - potpuno su bezbedne za vakcinaciju pasa i mačaka i uglavnom nemaju post-vakcinalne komplikacije.

Zaštitna vakcinacija kućnih ljubimaca se radi zbog nekoliko važnih razloga:

  - Bolest je smrtonosna za životinju, ali vakcinacijom se stiče zadovoljavajući nivo odbrane organizma da ona ne oboli, ili da ne bude kliconoša (npr. štenećak, leukoza mačaka, i dr.)

  - Bolest nije smrtonosna, ali terapija je dugotrajna i veoma skupa (npr. zarazni kašalj pasa, gljivična infekcija, zarazni rinitraheitis mačaka, i dr.)

  - Radi zaštite ljudi, jer su neke bolesti prenosive (npr. besnilo, leptospiroza, i dr.)


  Preventivna vakcinacija se vrši samo kod pregledane životinje kod koje se konstatuje da je sve u redu i da ne postoji, ni simptom, ni sumnja na neko oboljenje. Ovo je bitno ispoštovati, jer prilikom vakcinacije očekuje se odgovor kompletnog imunog sistema da bi se dobila adekvatna zaštita životinje.

. Svaka vakcinacija se evidentira u zdravstvenoj knjižici životinje. Sistem vakcinacije je sličan kod skoro svih vrsta životijna.

  Kod pasa i mačaka kad se započinje vakcinacija obavezna je jedna do dve revakcinacije u razmaku od 4-6 nedelja posle prve vakcine da bi se dobio imunitet na određene bolesti. A na godišnjem nivou treba raditi tzv. godišnju revakcinu tj. vakcinu podsetnika.

  Preventivna vakcinacija se radi u toku celog života Vašeg ljubimca, zabluda je da posle određene starosti ne treba vakcinisati psa, ili mačku.

Izuzetak mogu biti psi koji se koriste za lov se moraju vakcinisati na svakih šest meseci.

Najčešća šema vakcinacije koja se primenjuje u Panvet ambulanti. Po preporuci veterinara ova šema može biti drugačija ukoliko postoji zdravstveni problem, ili pretnja po zdravlje ljubimca. Kliknite za uvećanje (+)

  Psi se mogu vakcinisati protiv zaraznih bolesti pasa (štenećak, parvoviroza, zarazna upala jetre - hepatitis, leptospiroza, parainfluenca, korona viroza, zarazni kašalj, lajmska bolest, mikrosporijaza).

  Preporuka je da se štene vakciniše sa 7-8 nedelja, potom u 3. i 5. mesecu starosti, a zatim svake godine jednom. Postoje preosetljive rase pasa koji zahtevaju poseban program vakcinacije.

  Mačke se vakcinišu protiv zaraznih bolesti mačaka (mačija kijavica, panleukopenija, kaliciviroza, hlamidioza, mikrosporijaza, leukoza mačaka). Vakcinacija se započinje sa 7-8, 14 i 20 nedelja starosti i obnavlja se takođe godišnje. Ako su roditelji vakcinisani protiv leukoze, preporuka je da se i mačići vakcinišu. No, ako roditelji nisu vakcinisani protiv ovih bolesti preporuka je da se mačići pre vakcinacije testiraju na ove bolesti.

  Značaj vakcinacije protiv besnila je ogroman, jer se na taj način preseca veza između divljih životinja i ljudi preko imunih kućnih ljubimaca. Besnilo je vrlo opasna i 100% smrtna bolest kod svih toplokrvnih životinja kao i kod ljudi. Vakcinacija protiv besnila preporučuje se prvi put oko 3 meseca starosti za pse i mačke, potom revakcinacija jednom godišnje.

  Svake godine u Srbiji se pojavi oko 200 besnih životinja, međutim, besnilo kod ljudi u Srbiji nije zabeleženo duže od 28 godina. Poslednji slučajevi među ljudima registrovani su 1980. godine na Kosovu, u Vojvodini 1964., a u centralnoj Srbiji 1976. godine.

  Besnilo je akutno virusno oboljenje centralnog nervnog sistema (encefalitis) toplokrvnih životinja i ljudi. Primarno, ono je bolest divljih i domaćih životinja, a na čoveka se prenosi kontaktom sa obolelom životinjom. Ispoljena bolest uvek se završava smrtno. Besnilo je rasprostranjeno u celom svetu, gde se godišnje registruje oko 30-40.000 obolelih i umrlih ljudi. Prirodu besnila je objasnio Paster 1882., a već 1885. godine je napravio vakcinu protiv besnila ljudi i vakcinisao prvu osobu.

  Neke životinje ponekad imaju reakciju na vakcine, retko, ali se događa. Reakcija može da bude u vidu malaksalosti i blage povišene temperature, sa smanjenim, ili izosatalim apetitom dan-dva, pa sve do drastičnih reakcija npr. upale zglobova. To ne treba da Vas obeshrabri. Ovakve reakcije su zaista retke.

  Čipujte i vakcinišite Vaše ljubimce - to je u Vašem interesu zbog njihove i Vaše bezbednosti, kao i lakše identifikacije i nalaženja životinje.

Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica

Panvet tim