15. 12. 2017.

Epilepsija kod pasa

Epilepsija i epileptični napadi kod psa

   Epilepsija je hronična bolest, obično doživotna, sa veoma šarenolikim simptomima, koja pogađa 1 od 130 pasa. Napretkom dijagnostike i raspoložive terapije moguće je umnogome poboljšati kvalitet života ovim ljubimcima dugi niz godina. Epilepsija nije izlečiva, ali pravim izborom adekvatne ishrane, načina života i medikamenata, može biti pod kontrolom, bez daljeg pogoršanja bolesti.

Šta je epilepsija?


   Epileptični napadi dešavaju se kada se u mozgu pojavi abnormalna neurološka aktivnost koja dovodi do kratkotrajne (od nekoliko sekundi do par minuta) izmene uobičajnog ponašanja, pokretanja, ili svesti psa kroz tri specifične karakteristike i znaka epileptičnog napada:
  • gubitak voljnih pokreta padanjem, kočenjem, grčenjem, ili ritmičnim nekontrolisanim trzanjem mišića u telu, praćenih delimičnim, ili potpunim gubitkom svesti i svih voljnih radnji;
  • nastaju i prestaju iznenada;
  • postoji karakteristično ponašanje psa pre, ili u toku  epileptičnog napada, napad se pojavljuje u slično vreme dana, određeni spoljni stimulans (okidač) inicira pojavu napada... ili postoji neki sličan obrazac ponavljanja epileptičnog napada.
   Ovo stanje se može opisati i kao neka vrsta "kratkog spoja" u kompleksnoj elektro-neurološkoj funkciji mozga, što je možda i najjednostavnije objašnjenje.

Pas za vreme epileptičnog napada
Pas za vreme epileptičnog napada
   Prvi napadi se obično dešavaju u periodu između 6 meseci i pete godine starosti psa, najčešće u 2-3 godini života psa.

Kako izgleda epileptični napad


   Sama pojava i njen obim su veoma individualni kod svakog psa i prvenstveno zavise od toga koji deo mozga je zahvaćen promenom, šta su usputni činioci/uzroci i šta doprinosi da se napad desi.

   Epileptičan napad izgleda vrlo dramatično - grčevi, nevoljno pomeranje glavom, dezorijentisanost, brzi ponovljeni pokreti, agresija, nemir, preterano lučenje pljuvačke, proširene zenice, gubitak svesti, povređivanje životinje od okolni nameštaj i zidove, gušenje, uriniranje i defekacija mogu se pojaviti za vreme napada, što kod vlasnika izaziva osećaj panike i snažnu emocionalnu uznemirenost. 

Snimak generalizovanog epileptičng napada kod psa. Upozoravamo da snimak može biti uznemirujuć za osetljive osobe! Kliknite dva puta za puštanje snimka.


   Povrede mogu nastati tokom napada, ali kod većine pasa kod kojih je dijagnostikovana epilepsija one ipak nisu tolikog obima da se mora svaki put potražiti hitna veterinarska pomoć.
   Sa druge strane hitna pomoć veterinara je neophodna ukoliko napad traje duže od 5 minuta, ukoliko se napadi pojavljuju u kratkom vemenskom roku bez vraćanja svesti, ukoliko su praćeni tahikardijom (ubrzanim lupanjem srca), izrazitom hipotenzijom (naglim padom krvnog pritiska) i ukoliko životinja ne dolazi svesti duži period od 15 minuta nakon napada.

Tipovi epilepsije


   Generalno razlikujemo tri vrste napada u zavisnosti od toga koji deo mozga je zahvaćen promenom.

   Fokalni (parcijalni) epileptični napad javlja se kada je samo određeni deo mozga, ili jedna polovina mozga zahvaćena neuobičajnom elektro-neurološkom aktivnošću, što se može manifestovati trzanjem/grčenjem jednog ekstremiteta, polovine tela, ili samo lica, praćeno čudnim ponavljanjem određenog ponašanja, treptanjem, halucinacijama, grčenjem vilice, nemirom, iznenadnom promenom ponašanja i sl. Životinja uglavnom ne gubi svest, već izgleda kao da je u stanju transa, ne reaguje na pozive i komande vlasnika. 
   Vremenom, tokom života psa uglavnom se dešava pogoršanje stanja do celokupne zahvaćenosti mozga napadom. 

   Kombinovani epileptični napad je ujedno i najčešća vrsta epileptičnog napada kod pasa - kada nakon parcijalnog epileptičnog napada i njegovih iskazanih karakteristika (nekoliko sekundi, ili minuta), ubrzo se javlja veliki (Grand mal) epileptični napad koji zahvata ceo mozak i telo ljubimca,  uzrokujući i gubljenje svesti. Za veterinara je jako važno da sazna od vlasnika psa šta je predhodilo pojavi velikog napada, da bi se utvrdio eventualni okidač napada, ili region mozga u kom je počeo napad. Ova vrsta napada naziva se još i kompleksni, ili "parcijalni napad praćen velikim napadom".

   Parcijalni i kombinovani napadi uglavnom su povezani sa nekim lokalnim moždanim poremećajem kao što je moždana lezija, posledica tumora, povrede, infarkta mozga, meningitisa - upale mozga i sl.

   Generalizovan (Grand mal) epileptični napad utiče na obe hemisfere mozga - veoma je dramatičan, praćen gubljenjem svesti, otkazivanjem svih voljnih funkcija, kočenjem, opuštanjem, ili trzanjem celog tela. Životinja obično pada, gubi svest, nevoljno se povređuje, a može doći i do gušenja. Javlja se uglavnom kod malo starijih pasa, a može biti posledica i toksikoze, sepse, otkaza drugih organa i sl.

Uzroci epilepsije


   Idiopatska epilepsija, posledica je kombinacije raznih genetskih i faktora okoline. Od ovog tipa epilepsije oboljevaju uglavnom mlađi psi i ne postoji neki patološki, već anatomsko-funkcionalan razlog u strukturi mozga zbog kog se pojavljuje. Češće se javlja kod mužjaka, a kod većih rasa se javljaju takozvani klaster napadi (više napada u toku perioda kraćeg od 24 sata). Nasledna je.
  
   Rase posebno sklone pojavi epilepsije su: bigl, zlatni i labrador retriver, šetlandski ovčar, vučji špic, šnaucer, baset, border koli, mađarska vižla, tervuren, bernski planinski pas, nemački ovčar i engleski springer španijel.
Nemački ovčar epilepsija
Nemački ovčar je jedna od rasa sklonijih pojavi epileptičnih napada
   Uzroci epilepsije mogu biti i razna druga stanja, poremećaji i bolesti psa u toku života - čije su epileptični napadi samo posledica. 

Prvenstveno su to povrede, promene i bolesti mozga, kao i drugih vitalnih organa:
   - Tumor mozga
   - Povreda glave
   - Meningitis, upala mozga, sepsa
   - Abnormalno visok, ili nizak šećer u krvi
   - Toplotni udar, ili visoka telesna temperatura
   - Poremećaj u radu i otkaz bubrega, ili jetre
   - Trovanje, ili predoziranje lekovima
   - Nizak nivo hormona štitne žlezde
   - Moždani udar

Udarac glave psa uzrok epilepsije
Naprsnuće lobanje kod ovog psa usled udarca dovelo je povrede mozga i teških epileptičnih epizoda. Foto: Panvet Instagram (@pan_vet)
   Sva ova stanja moraju biti ispitana od strane veterinara kroz krvne, biohemiske i urinarne analize, kao i ultrazvučnu i rendgensku, CT i MR dijagnostiku, jer bi njihovim otklanjanjem i lečenjem značajno bila smanjena šansa da se napadi ponove.

Uloga spoljnih faktora (okidača) u nastanku epilepsije


   Kod nekih pasa uloga spoljnog stimulansa, ili stanja, kao okidača za ponavljanje epileptičnog napada postoji. 
Vlasnici ih primete vremenom prateći stanje psa - najčešće se šansa za ponavljanje napada povećava kod umora, neispavanosti usled promene ciklusa spavanja, promene sredine na putovanjima, prisustva stresa, upotrebe i prisustva određene hrane, mirisa, ili leka, takođe i određeni svetlosni efekti i grmljavina mogu isprovocirati i pokrenuti novi epileptični napad. 

   Psi ne mogu objasniti da im neki od ovih okidača smeta, ali po karatketrističnom ponašanju koje predhodi samom napadu - poput dezorijentisanosti, nemira, određenog ponašanja kao što je fly-biting i odsutnosti, može se zaključiti da će uslediti napad epilepsije.

Fly biting ponašanje kod pasa
Fly-biting ponašanje ljubimaca može predhoditi pojavi epileptičnog napada. Izvor: Panvet fejsbuk (@panvetsubotica)

Šta uraditi kada pas dobije epileptični napad?


  • Prvo i najvažnije - ostanite pribrani, napadi deluju izuzetno dramatično što kod većine vlasnika izaziva paniku.

  • Proverite da li je u pitanju napad, ili neko ponašanje psa koje može asocirati na epilepsiju - poput:
  • trčanja u snu
  • drhtanja (pas koji drhti usled emocija , ili hladnoće normalno je budan i orijentisan, kod epileptičnog napada to nije slučaj);
  • nesvestica i dremež (pas koji ima nesvesticu, ili ga je uhvatio dremež brzo će se razbuditi i razmrdati na Vaš poziv, dok pas u toku epilepričnog napada ne registruje komandu i ne postaje orijentisan);
  • vestibularni sindrom (psi sa vestibularnim sindromom mogu gubiti ravnotežu, pa čak i padati, ali su svesni i reaguju na komande, dok psi u toku epileptičnog napada budu potpuno dezorijentisani i nesvesni). Više o vestibularnom sindromu kod pasa možete pročitati OVDE;
  • opsesivno-kompulzivni poremećaji (pas koji ponavlja određeno ponašanje poput nekontrolisanog lizanja, ili ujedanja na komandu prekinuće radnju, dok pas koji ima epileptični napad se ne obazire na komande vlasnika). 
  • Ne stavljajte ruku blizu usta psa, jer je nesvestan i može Vas ujesti, ogrebati, ili na drugi način povrediti. Ovo se obično dešava pošto vlasnici žele psu izvaditi jezik u toku napada. Ipak je bolja solucija malo sačekati dok se pas smiri.

  • Ukoliko možete, bezbedno udaljite psa od nameštaja, zidova i stepeništa da ne bi došlo do veće povrede.

  • Pokušajte smiriti psa posle napada, jer mu treba određeno vreme da potpuno povrati svoje motoričke funkcije - u tom periodu psi obično pokušavaju da ustanu i šetaju, čak mahnito traže hranu i vodu, što može dovesti do povređivanja i štete u domu.

   • Vodite evidenciju o vremenu napada, koliko je trajao i šta mi je predhodilo, pokušajte da zapamtite što više detalja koji će veterinaru pomoći u adekvatnoj dijagnostici i terapiji.

Lečenje epilepsije kod pasa


   Cilj lečenja je održavanje što dužeg perioda bez neuroloških ispada terapijom sa što manje neželjenih efekata. Terapija koja održava stanje bez budućih napada uglavnom se postiže kod svakog trećeg psa, a kod ostalih se njome značajno smanjuje i proređuje broj napada. Na žalost, postoje i psi koji uopšte ne odreaguju na terapiju, ma koliko doze medikamenata bile jake.

   Takođe potrebno je voditi ljubimca na redovne kontrole u cilju praćenja stanja i korigovanja terapije ukoliko je to potrebno.

Epilepsija pas

   Lek koji se najčešće propisuje u terapiji epilepsije pasa je Fenobarbiton, uz moguć dodatak lekova koji regulišu anksioznost, nemir, grčeve mišića i spavanje. Terapija je doživotna! 
   Ovi lekovi mogu imati neželjene efekte u vidu gubitka aptetita, stomačnih problema, opterećenja jetre, slabosti zadnjih nogu, promena u ponašanju i sedacije koji obično nestanu nakon nekoliko nedelja. 
   Noviji lekovi, koji su pozajmljeni iz humane medicine poput gabapentina, ili levetiracetama imaju manje neželjenih efekata, ali su izuzetno skupi.

   Ono na šta treba obratiti pažnju je da se lekovi daju uvek u isto vreme, u tačno određenoj dozi i nikako ne prekidati, ili menjati terapiju bez konsultacije sa veterinarom.

  Potrebno je kod lečenja drugih oboljenja veterinaru naglasiti da pas pije anti-epileptike - jer ovi lekovi mogu imati interakcije sa drugim lekovima poput antibiotika, lekova koji se koriste u anesteziji, lekova za visok krvni pritisak, vitamina D3, hormonskim preparatima i sl.

Dijeta i prevencija


   Poseban režim ishrane poput izostavljanja i isključivanja iz ishrane kalijum-bromida/bromata (aditiva za elastičnost industrijskih testa) koji se može naći u namirnicama za pse - jer pojačava dejstvo fenobarbitona kod izbalansirane terapije. 

   Dokazana je povezanost izmedju netolerancije na neke sastojke hrane i epilepsije kod pasa, gde ti sastojci imaju funkciju okidača. Zato je najbolje davati psu hipoalergijsku ishranu, pojačanu amino-kiselinama - posebno taurinom, proteinima, vitaminima i mineralima (posebno magnezijumom i selenom), kao i suplementacija Omega 3 i 6 masnim kiselinama. 
   
Epilepsija kod pasa

   Udeo ugljenih hidrata i šećera iz testenina i poslastica mora biti sveden na apsolutni minimum. Žitarice (pšenica, kukuruz, ovas) su zastupljene u mnogim komercijalnim proizvodima za ishranu ljudi i pasa, i treba ih izbegavati kada god je to moguće kod pasa sklonih epileptičnim napadima.
   Ovu tezu zastupaju i zagovornici ketogene dijete (low carb/high fat diet) - posebnog režima ishrane koji se pokazao jako delotvornom preventivom epileptičnih napada kod ljudi, a može se u izmenjenom obliku primeniti i na pse, i mačke. Ne sme se samo zaboraviti činjenica da su naši ljubimci ipak prvenstveno mesojedi, te njihov režim ishrane uključuje više te namirnice.

Lečenje epileptičnih napada psa ishranom

   Upotreba biljnih preparata na bazi biljke Atropa Belladona (Velebilje) može pomoći kod epileptičnih napada kod pasa, koji se manifestuju grčenjem mišića, ali ih ne treba uvoditi u već izbalansiranu terapiju i bez konsultacije sa veterinarom.

   Preventiva se ogleda prvenstveno u edukaciji vlasnika o bolesti svog ljubimca, učenjem o pravilnom postupanju prilikom napada, redovnim kontrolama kod veterinara, kao i traženje uvida u moguće genetski prenosive bolesti kroz istoriju i pedigre legla psa kog želimo usvojiti.

Panvet veterinarska stanica Subotica

Panvet tim

16. 11. 2017.

Karcinomi kod pasa i mačaka

Karcinomi kod pasa i mačaka


   Kancer je jedan od vodećih uzroka smrti pasa i mačaka. Svaki drugi pas i svaka treća mačka, posebno u starijem dobu, su podložni razvoju onkoloških oboljenja - tumora i kancera.

   Tumorom se obično smatra onkološka promena benigne prirode, bez metastaza i tačno definisanih ivica u odnosu na zdravo tkivo. Kancerom se smatra svaka maligna (zloćudna) onkološka promena koja daje metastaze, može se proširiti u druge organe i tkiva i nema jasno definisane granice u odnosu na zdravo okružujuće tkivo, odnosno prožima ga - samim tim teže je za lečenje i prognoza ovog tipa bolesti je lošija i neizvesnija.

Tumor noge psa Panvet blog
Hirurško otklanjanje benigne  - tumorske promene na nozi psa. Foto: Panvet Instgram (@pan_vet)
  Kancer je masa tkiva koja sadrži funkcijom i mikroskopskim izgledom izmenjene ćelije, koje se nekontrolisano dele i bujaju na račun zdravog tkiva, pritom trošeći hranu i resurse organizma, i dovode do niza zdravstvenih problema kao što su: pad imuniteta, krvarenje, opstrukcije velikih krvnih sudova, urinarnih, disajnih i digestivnih puteva, pritiskanje okolnog zdravog tkiva, gubljenje funkcije organa i organskih sistema. Kancerozne ćelije ignorišu prirodne ćelijske regulatore koji određuju rast, razvoj, deobu i smrt svake normalne ćelije u telu životinje.

   Pošto se onkološke promene mogu razviti u svakom tkivu, postoji mnogo tipova tumorskih promena, različitih po svojim osobinama, agresivnosti (benigni i maligni), kao i lokaciji u telu gde se nalaze. Posebnu zdravstvenu komplikaciju predstavlja i pojava metastaza kod agresivnijih oblika, gde se putem krvi i limfe delovi kancerozne mase raznose u druga tkiva i organe, gde nastavljaju rast i razvoj uzrokujući sve veće zdravstvene komplikacije.

   Veterinarska onkologija je jedna od grana veterine koja se najviše razvija u novije vreme. Napretkom veterinarske medicine, novim saznanjima, sve boljom dijagnostikom i poboljšanjem terapije, sve je više slučajeva koji se otkriju u ranijoj fazi - što značajno povećava šansu za izlečenje i pojeftinjuje terapiju. Prevencija je takođe bitan segment rešavanja ove problematike, uzimanjem u obzir poznatih faktora rizika i obavljanje redovnih sistematskih pregleda ljubimaca.

Onkološke bolesti ljubimaca Panvet infografika
Kliknite na sliku za uvećanje (+) Izvor: Panvet fejsbuk (@panvetsubotica)

Uzrok kancera

   Vremenom, brojna istraživanja na ovu temu utvrdila su moguće uzročnike kancera. Naravno, svaka onkološka bolest je individualna, nastaje kombinacijom raznih faktora, a simptomi su često šarenoliki, a u početnoj fazi i prikriveni.

   Najčešći uzročnici kanceroznih i tumorskih promena kod ljubimaca su: genetska predispozicija, virusna oboljenja, neadekvatna ishrana sa nedovoljno nutrijenata, izloženost određenim hemikalijama, radioaktivnosti i UV zračenju, zatim loš imunitet, hormonski poremećaji, predhodne povrede i iritacije, gojaznost, starost i izloženost duvanskom dimu.

Uticaj duvanskog dima na zdravlje mačaka
Uticaj duvanskog dima na zdravlje mačaka

   Genetska predispozicija se uglavnom odnosi na rasu i najbliže srodnike životinje. Selektivnim razmnožavanjem kod određenih rasa stvorio se i afinitet ka određenim onkološkim oboljenjima.
Ono što su dosadašnje studije nepobitno utvrdile je da pripadnost psa određenoj rasi stvara predispozicije za određenu onkološku promenu. Tako su bokseri, bostonski terijeri i zlatni retriveri medju rasama koje su posebno sklone razvoju mast cell tumora - mastocitoma. Velike rase kao što je doga, rotvajler i bernandinci skloniji su kancerima kostiju od manjih rasa. Kanceri krvi češći su kod bernskog planinskog psa, buldoga i boksera.

   Veoma je važno da vlasnici znaju za ove genetske predispozicije pasa da bi na vreme uočili simptome i radili na adekvatnoj prevenciji zajedno sa veterinarima.

   Danas se u velikim naučnim centrima razvijenih zemalja uveliko radi na preciznom otkrivanju gena koji imaju bitnu ulogu u stvaranju limfoma i leukemije kod pasa. Svaki pas koji ima određeni gen je podložniji stvaranju bolesti, i u budućnosti će verovatno ovakvi psi na osnivu genetskog određivanja biti isključivani iz priploda.

   UV zračenje sunca takođe može mnogo doprineti razvoju kožnih onkoloških promena kao što su melanomi, posebno kod pasa i mačaka koje žive na otvorenom i ljubimaca koji imaju bele uši i nos, i kratku dlaku.

   Hemikalije kao što su herbicidi za Vašu baštu mogu kod škotskog terijera mnogostruko povećati šanse za razvoj tumora mokraćne bešike kom je ova rasa sklona.

Uticaj duvanskog dima na pse
Izloženost pasa duvanskom dimu povećava šansu za razvoj tumorskih promena na plućima i bronhu za 50%
   Kod životinja je, za razliku od ljudi, mnogo više izražena veza između onkoloških oboljenja i virusa koji ih izazivaju. Virus mačije leukemije izazivao je velike zdravstvene probleme u mlađoj mačijoj populaciji pre pronalaska vakcine koja je to sprečila. Papiloma virusi ne postoje samo kod ljudi, ova vrsta seksualno prenosivih virusa postoji i kod konja, i izaziva takođe onkološke bolesti grlića materice kobile.

   Velika specifičnost psećih u odnosu na ljudske onkološke bolesti je to što psi mogu dobiti posebnu vrstu prenosivih tumora od drugih pasa: ujedom, lizanjem, parenjem i maženjem. Ovi uglavnom kontaktno-prenosivi tumori ponašaju se kao zarazne bolesti i vrlo su patogeni, a pored pasa pojavljuju se kod tasmanijskog đavola i sirijskog hrčka.

Mačke


   Specifičnost mačaka u odnosu na ostale sisare je pojava tumorskih promena u koži i podkožnom tkivu na mestu aplikacije vakcine. Rastvarači vakcine mogu izazvati pojavu tumorske promene, stoga je izuzetno važno odabrati kvalitetne proizvođače kod kojih je ova šansa svedena na minimum. Ovaj problem se vrlo retko pojavljuje prilikom vakcinacije pasa i drugih ljubimaca.

Uticaj vakcine na onkološke bolesti mačaka
Specifične onkološke promene mogu se stvoriti na mestu aplikacije vakcine kod mačke

   Kod mačaka vodeći uzročnici nastanka onkoloških oboljenja su virusi - u prvom redu virus mačije leukemije, potom izloženost UV zračenju, duvanskom dimu, hemikalijama i toksinima koji mogu biti nađeni na krznu i koži, a potom i uneti u organizam mačke kroz lizanje i čišćenje krzna.

   Najčešće onkološke bolesti kod mačaka su: limfom, leukemija, tumor dojke, kancer kože, mast cell tumor (kod persijskih mačaka) i tumori u abdomenu različite etiologije (uzroka). Ostale vrste tumora postoje kao i kod pasa, ali su veoma malo zastupljene.

   Svi ovi faktori vremenom dovode do grešaka u replikaciji DNK prilikom deobe ćelija, i mutacija koje mogu otići u neželjenom pravcu.

Simptomi 


   Simptomi kanceroznih oboljena su veoma šarenoliki i zavise od tipa oboljenja, lokacije i vrste tkiva koja je zahvaćena. Takođe ovi znaci mogu upućivati na druge bolesti, te se samo dobrom obzervacijom i primenom više dijagnostičkih procedura može što ranije utvrditi da li je neka promena onkološka.

Pas i mačka Panvet blog

   Neki od najčešćih pokazatelja da je u pitanju baš onkološka promena su: gubljenje telesne težine, umor, konfuzija, hroničan bol, otok, rane koje teško zarastaju, neobjašnjive groznice, konstantno povraćanje i proliv, bledilo desni, dug i uporan kašalj, loša krvna slika, hormonski disbalans itd.

Dijagnostika


   Redovni pregledi ljubimca su osnova za rano otkrivanje simptoma povezanih sa onkološkim bolestima. Na raspolaganju veterinaru su brojne procedure: rendgensko snimanje, ultrazvuk, endoskopija, laboratorijske i biohemijske analize... kojima se mogu detektovati određene promene, kao i veličina i struktura tumorske mase - koje se kasnije uzorkovanjem (biopsijom) tkiva na problematičnom mestu mogu pogledati pod mikroskopom i utvrditi o kom tipu promena se radi. Često se uzorkuju i najbliži limfni čvorovi oko same promene, da bi se utvrdilo koliko se kancerozno tkivo proširilo i da li je dalo metastaze. Zajedno sa kliničkim znacima i simptomima bolesti, može se sagledati kompletna slika, tip i sadijum bolesti, a to je od suštinske važnosti za dalju prognozu i lečenje.

Najčešće vrste kancera kod ljubimaca


 - Limfom

   Limfom je kancer krvi koji nastaje među ćelijama limfocita u limfnim čvorovima. Ovo je jedan od najzastupljenijih vrsta kancera kod pasa i mačaka. Psi su posebno podložni ovoj onkološkoj bolesti, čak 2 do 5 puta više nego ljudi, a limfom čini 1/5 svih onkoloških bolesti pasa, kod mačaka nešto manje. Ova vrsta kancera može se pojaviti kod svih rasa i u svim uzrastima, ipak najzastupljenija je kod zlatnih retrivera. U zavisnosti da li je u pitanju periferni limfom, ili limfom u unutrašnjosti tela bliže vitalnim organima - postoje i različiti simptomi bolesti.

   Zajedničke odlike oba tipa limfoma su uvećanje limfnih žlezda na telu, posebno u predelu vrata, vilice, ramena i iza kolenog zgloba često praćene letargijom, pospanošću i gubitkom apetita životinje, povraćanjem, dijarejom, bolovima u stomaku i problemima sa disanjem. Organi kao što su jetra i slezina mogu biti uvećani, a laboratorijske i biohemijske analize pokazuju uvećan broj belih krvnih zrnaca, povišene enzime jetre i anemiju.

   Oni limfni čvorovi koji su previše uvećani i smetaju funkciji organa, ili ometaju disanje i prolaz hrane, mogu biti hirurški odstranjeni, dok je citostatska terapija uz upotrebu kortikosteroida, kao što je prednizolon, potrebna da bi se otok limfnih čvorova povukao. Većina ljubimaca dobro odreaguje na citostatsku terapiju, koja može da im produži život bez većih tegoba i godinu dana od pojave prvih simptoma.

Mikroskopski prikaz limfoma kod psa
Mikroskopski prikaz limfoma kod psa


 - Leukemija

   Leukemija je takođe kancer krvnih ćelija pasa i mačaka, najčešće leukocita (vrste belih krvnih zrnaca), drugih ćelija krvi i koštane srži koja ih produkuje. U nalazu krvi i koštanoj srži obolelih životinja od leukemije, može se najčešće naći mnoštvo nezrelih leukocita koji nemaju svoju funkciju.

   Iz toga proizilaze sledeći simptomi: slabost, brzo zamaranje, malokrvnost, nizak imunitet, smanjen broj crvenih krvnih zrnaca i krvnih pločica u uzorku krvi, krvarenje, groznica, uporne infekcije, otoci limfnih žlezda, uvećanje slezine i jetre.

   Smatra se da zračenje, hemikalije i posebno virusi imaju veliku ulogu u stvaranju leukemije, posebno kod mačaka.
Terapija je obično citostatska u kombinaciji sa kortikosteroidima i većina ljubimaca na nju dobro odreaguje.


 - Osteosarkom

   Osteosarkomi su najčešće kancerozne promene koštanih struktura kod pasa. Uglavnom pogađaju duge kosti ekstremiteta, ali se mogu naći i na lobanji, ili rebrima. Nešto sklonije su im velike rase poput doga uzrasta od 7-10 godina starosti.
Promene su agresivne, brzo se šire, izazivaju veliku bol, razaranje strukture i patološke lomove kosti pri najmanjem pritisku, ili povredi.

Osteosarkom kod psa
Mikroskopski i rengenski prikaz osteosarkoma kod psa, zatamnjena površina na kosti označava mesto gde je koštana struktura uništena, a kost meka i sklona lomu

   Uglavnom se rešavaju hitnom hirurškom amputacijom zahvaćenog ekstremiteta. Ipak i pored ovako agresivnog zahvata, u velikom broju slučajeva već postoje mikroskopske metastaze na drugim kostima i dužina preživljavanja obično bude oko pola godine uz stalne kontrole, hemoterapiju, suplementaciju kalcijumom i upotrebu bisfosfonata - lekova koji sprečavaju razgradnju kostiju, u terapiji.

Osteosarkom i amputacija noge kod kakadua
Amputacija noge palminog kakadua usled uznapredovalog osteosarkoma i rekonstrukcija proteze. Panvet Instagram (@pan_vet)


 - Mast cell tumor, ili mastocitom

   O ovoj vrsti podkožnih tumora, koja je jedna od najčešćih kod pasa možete pročitati više u našem tekstu OVDE.

Mast cell  - mastocitom tumor kod psa
Hirurška intervencija uklanjanja mast cell tumora kod mužjaka psa u bulbo-uretralnom tkivuFoto: Panvet Instgram (@pan_vet) 

 - Melanom

   Ova maligna bolest potiče od nekontrolisanog bujanja pigmentisanog tkiva kože, prvenstveno pasa. Rase koje se odlikuju tamnim krznom i kožom, kao što su škotski terijer, pinč, ili dobreman posebno su joj sklone.

   Melanomi spadaju u jedne od najagresivnijih onkoloških promena i vrlo brzo po svom pojavljivanju mogu se proširiti na limfne čvorove, tkiva i druge organe kao što su pluća.
Tumori locirani u ustima, ili na šapama i donjem delu ektremiteta su najteži za lečenje, sa najlošijom prognozom.

   Invazivno i što hitnije hirurško uklanjanje promene i okružujuće regije povećava šanse za oporavak životinje. Takođe, potrebno je da se pas kloni sunčevog zračenja i agresivnih hemijskih supstanci koji su dokazano najveći izazivači ove vrste kancera.

Tumor kod šteneta
Hirurško uklanjanje benigne melanomske promene kod šteneta. Foto: Panvet Instgram (@pan_vet)
   Citostatska terapija i radiološka terapija imaju prilično ograničen učinak u ovom slučaju. Vakcine koje se daju posle hirurške intervencije u cilju kontrole bujanja pigmentisanog tkiva kože još uvek su u fazi testiranja i izuzetno su skupe, ali to je pravac u kom će se razvijati lečenje ove bolesti u budućnosti.


 -  Skvamozni karcinom

   Ova vrsta karcinoma uglavnom se javlja na koži i u unutrašnjosti usne duplje kod pasa, a ređe na bronhu uglavnom kod pasa dugoročno izloženih duvanskom dimu, pesticidima, zagađenju i hemikalijama.

   Veoma je agresivan što se tiče rasta i širenja. Sastoji se od površinskih ćelija kože i sluzokože koje se brzo dele, prodiru duboko u okružujuća zdrava tkiva i izazivaju vlažne rane sklone bolu, krvarenju i upali.

   Promena na koži se brzo primeti od strane vlasnika, ali one u usnoj duplji uglavnom postanu velike pre nego što se primete, što umnogome smanjuje šanse za uspešno hirurško uklanjanje i izlečenje - smatra se da samo 10% pasa sa skvamoznim karcinomom u usnoj duplju preživi jednu godinu posle uspostavljanja dijagnoze.


 - Hormonski zavisni karcinomi

   U ovu grupu karcinoma spadaju karcinomi žlezda sa unutrašnjim lučenjem i polnih organa, kako ženki tako i mužjaka (dojke, prostate, jajnika i materice i testisa).

   Ovi karcinomi su uglavnom vezani za stariju dob životinje, kada dolazi do kolebanja nivoa hormona u organizmu. Brzo se razvijaju i šire zahvatajući druga tkiva, limfne čvorove, unutrašnje organe (pluća, mozak...) i kosti. Oko 50% ovih karcinoma je maligno.

   Rastom ovih tkiva dolazi do daljeg narušavanja hormonalnog balansa i tegoba poput krvarenja, urinarnih problema, opstrukcija disanja, smetnji u varenju i otoka. Na površini  karcinoma dojke može doći do pojave otvorenih rana koje ne zarastaju, krvarenja i infekcija.

Hirurgija tumora dojke kod psa
Hirurško uklanjanje uznapredovalog tumora mlečne žlezde kod ženke psa. Foto: Panvet Instgram (@pan_vet)
   Hirurško uklanjanje širokog pojasa tkiva i susednih limfnih čvorova oko promene je metoda izbora za lečenje ovog tipa karcinoma - kod ženki se uz jajnike uklanja i materica, a kod mužjaka uz testise i prostata, i obrnuto.
Hemoterapija i lekovi koji inhibiraju hormonalne receptore u tkivima poželjno je uključiti u toku post-operativnog oporavka kako bi se osiguralo potpuno ozdravljenje.

   Prevencija ove bolesti u vidu kastracije i sterilizacije jedinki koje ne služe za priplod, poželjna je, i izvodi se u ranom dobu, pre prvog polnog žara ljubimca. Ova metoda se pokazala uspešnom preventivom kod više od 40% ljubimaca čiji su preci imali hormonski zavisne karcinome.


 - Adenokarcinom analnih žlezda pasa

   Adenokarcinom je vrsta malignog tumora koji se javlja u žlezdanom tkivu. Psi imaju parne analne žlezde sa obe strane analnog otvora koje se prazne defekacijom i ispuštaju mirise koji imaju veliku ulogu u komunikaciji životinja. Ova vrsta karcinoma se pojavljuje relativno retko, ali je izuzetno agresivna i teška za hirurško uklanjanje, a da se pritom ne radi i rekonstrukcija ulaza u analni otvor, što dovodi do narušavanja kvaliteta života psa.

Adenokarcinom analnih žlezda kod psa
Hirurško uklanjanje adenokarcinoma analnih žlezda kod ženke engleskog buldoga. Foto: Panvet Instgram (@pan_vet)
   Simptomi ove bolesti su specifični, gde pored otoka i promena na analnoj žlezdi može doći i do velikih poremećaja u organizmu - budući da ovaj tip karcinoma produkuje supstance slične hormonima koje izazivaju visoke koncentracije kalcijuma u krvi na uštrb strukture kostiju i pravilnog rada bubrega - što dovodi do mučnine, slabosti, osteoporoze (omekšavanja) kostiju i kardiovaskularnih komplikacija poput lupanja srca i visokog krvnog pritiska. Laboratorijske analize krvi pokazuju visok nivo kalcijuma u krvi.

   Psi na vreme podvrgniti hirurškom uklanjanju adenokarcinoma analnih žlezda uglavnom žive oko godinu dana od uspostavljanja dijagnoze.


 - Hemangiosarkom

   Hemangiosarkom je vrsta tumorske promene nastale od endotela - unutrašnjeg zida krvnih sudova. Ova bolest je skoro isključivo vezana za pse srednje dobi, svih rasa, a posebno zlatne retrivere i nemačke ovčare. Kod mačaka i konja se retko pojavljuje.

   Sam tok bolesti je često podmukao, jer se ne vide posebni znaci bolesti, ona je bezbolna, sporo se razvija i utiče na zahvaćeni krvni sud, najčešće na koži, ili slezini.

   Tek kada razvoj promene odmakne, uglavnom se desi pucanje krvnog suda što izaziva masivna unutrašnja krvarenja i hipovolemijski šok životinje - slabost, konfuziju, bledilo desni, brzo i plitko disanje, pad telesne temperature,  modrice i nakupljanje velike količine krvi u grudnoj, ili trbušnoj duplji. Ova vrsta tumora može se razviti i u vitalnim organima kao što su srce, pluća, ili jetra, što je čini posebno opasnom i nepredvidivom.

Uklanjanje brzo-rastućeg tumora kod osmogodišnje ženke zlatnog retrivera teškog više od 5 kg. Izvor Panvet Fejsbuk (@panvetsubotica)
   Hitna hirurška intervencija podrazumeva zaustavljanje krvarenja ukoliko je to moguće, a često i uklanjanje slezine, punkciju krvi iz telesnih šupljina i transfuziju.
Na žalost, kod ovog tipa onkološke bolesti stopa preživljavanja je niska i uključuje agresivnu hemoterapiju i stalnu pozornost, kako vlasnika, tako i ordinirajućeg veterinara u slučaju krvarenja.


 - Lipom

   Lipom je benigni, površinski tumor kože koji se sastoji od kolekcije masnog tkiva. Obično se javlja na torzou pasa, ili uz ekstremitete. Uglavnom se sporo razvija, ali može dostići težinu od 1 kilograma za kratko vreme.

Hirurgija lipoma kod psa Panvet blog
Hirurško uklanjanje masivnog lipoma kod labradora. Izvor: Panvet fejsbuk (@panvetsubotica)
   Preporučuje se hirurško uklanjanje u ranijoj fazi, da tumor ne bi uticao na kretanje životinje i da bi se izbegla hirurška rekonstrukcija kože i podkožnog tkiva posle uklanjanja masivnog tumora. Maligna vezija ovog tumora se razvija vremenom i naziva se liposarkom koji daje metastaze u udaljene organe i tkiva.

Lečenje


   Hirurški metod lečenja je i dalje u veterini primaran i nezamenljiv - ukoliko govorimo o šansama za potencijalno izlečenje bolesti i ako se promena nalazi na operabilnom mestu. Ova mera može se kombinovati sa citostatskom terapijom, kao i zračnom terapijom ukoliko je to potrebno kod agresivnijih i težih stadijuma bolesti. Pravi se radikalan rez, koji zahvata i deo zdravog tkiva u okolini, da bi bili sigurni da smo uklonili sve izmenjene ćelije iz organizma.

Hirurško uklanjanje karcinoma psa
Naši veterinari izvode hirurško otklanjanje tumora kod psa
   Ako je bolest progredirala i dalje se razvija, ili ima metastaze, kao i kod nekih kancera krvi - citostatska terapija po tačno određenim protokolima i ciklusima ponavljanja je izbor lečenja koja će dovesti do sprečavanja prekomerne deobe ćelija. Ljubimci često ovu vrstu terapije podnose bolje nego ljudi. Mana ove terapije je pored cene i to što je često neselektivna i utiče kako na bolesne ćelije, tako i na zdravo tkivo uzrokujući negativne efekte poput naglog obaranja imuniteta, pogoršanja krvne slike, krvarenja, opadanja dlake, neuroloških poremećaja, povraćanja, stvaranja čira na želudcu, depresije koštane srži i gubitka apetita.

   Radiološka terapija (terapija zračenjem) podrazumeva tretman tačno određenih tačaka na telu gde se promena nalazi, u našoj zemlji ovaj vid onkološke terapije ljubimaca je retko u upotrebi.

   Palijativna terapija i suportivna terapija kanceroznih oboljenja uključuje tretman propratnih pojava vezanih za kancer, ili citostatsku terapiju, kao i lekove kojima se pokušava postići bolji kvalitet života uz minimalne neželjene efekte. U ovu terapiju spadaju lekovi protiv bolova, preparati gvoždja, vitaminski i mineralni suplementi, lekovi za zaštitu jetre i bubrega, lekovi protiv povraćanja i proliva, lekovi za supresiju hormona, kao i transfuzija.

Hirurgija tumora na koži kod konja Panvet
Hirurško uklanjanje tumorske promene na koži kod konja. Foto: Panvet Instgram (@pan_vet)

Preventiva


   Promena načina života podrazumeva kvalitetniju i zdraviju ishranu, boravak na čistom vazduhu, povećanje fizičke aktivnosti, mršavljenje, čuvanje ljubimca od izloženosti duvanskom dimu i od direktnog sunčevog zračenja u periodu od 10-16 časova, vakcinaciju mačaka protiv virusa koji izaziva leukemiju, kao i preventivnu sterilizaciju i kastraciju do prve godine života - za koje je dokazano da značajno smanjuju žansu za dobijanje hormonski zavisnih onkoloških oboljenja dojke, testisa, jajnika, materice i prostate u starijem dobu. Polovina svih promena na dojci kod pasa i 80% promena na dojci kod mačaka su maligne i agresivne prirode, stoga značaj sterilizacije može biti od velike važnosti.

Hirurško uklanjanje tumora slezine kod ježa. Foto: Panvet Instagram (@pan_vet)
   Eutanazija ljubimca je krajnja opcija, ukoliko je stadijum bolesti takav da nema pomoći i poboljšanja, ukoliko životinja ima bolove i teško narušen kvalitet života, ukoliko je tumor na mestu koje je neoperabilno, a ne reaguje na druge vidove terapije - što se neretko dešava kod tumora mozga i sl.

Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica


Panvet tim

05. 11. 2017.

Mast cell tumor - Mastocitom kod pasa i mačaka


Masticitom tumor kože kod pasa i mačaka

   Ova onkološka bolest stručno se naziva mastocitom i čini 15-20% svih tumorskih promena kože kod ljubimaca. Stariji ljubimci i mešanci kod pasa imaju nešto veću sklonost ka ovoj bolesti nevezano za pol. Najčešće se razvijaju oko osme godine života psa, ali postoje slučajevi i da se pojave kod veoma mladih pasa starosti oko 6 meseci.
Od rasa pasa koje su sklonije ovom oboljenju su: bokseri, boston terijeri, labrador i zlatni retriveri, biglovi, mops i šnauceri. Kod boksera je ova bolest najviše zastupljena. Kod mačaka ova bolest se razvija najčešće kod sijamske mačke, u starijem životnom dobu, oko 10 godine života. Klinički znaci, simptomi i lečenje su slični kao kod psa.

Rase podložnije pojavi mastocitoma - mast cell tumora
Rase podložnije pojavi mastocitoma - mast cell tumora

Kako nastaje i šta je mast cell tumor?


   Mastociti su krvne ćelije, vrsta belih krvnih zrnaca granulocita, koju posebno možemo sresti u vezivnom i potkožnom tkivu, kao i krvnim sudovima i oko nerava koji se nalaze na površinama tela u kontaktu sa spoljnom sredinom (koža, sluzokoža, oralna i nosna šupljina, želudac, pluća, creva) gde imaju funkciju u imunitetu i odbrani organizma od parazita i stranih tela, ulogu u zarastanju povreda, stimulaciji stvaranja novih krvnih sudova itd.

   Njihova uloga u alergijskim mehanizmima je velika, obzirom da su ove ćelije bogate rezervama histamina neophodnog za imunološki odgovor na pretnju, kao i heparinom, i proteolitičkim enzimima koji razgrađuju proteine eventualnih mikroskopskih napadača. Alergijska reakcija je upravo neprimereno jak imunološko-neurološki odgovor na neko strano telo, ili supstancu.

Izgled mastocitoma na koži psa
Izgled tipičnog mastocitoma na koži psa, na šapi i pod mikroskopom

   Mastocitom, tj. mast cell tumor, je koncentrisana kolekcija pomenutih mastocita na nekom mestu - najčeće na koži, ili podkožnom tkivu, a ređe u unutrašnjim organima. Kružnog je oblika, varira od 1-5 i više centimetara veličine i tačno je definisanih ivica. Uglavnom nastaje na jednom mestu, sporo raste i može biti praćen pojavom upale okolnog tkiva, ili otokom. Najčešće se nalazi na trupu životinje, peri-analnoj regiji, potom ekstremitetima (često na šapi), a najređe se mogu naći na glavi, ili vratu životinje. Ova promena je uglavnom benigne prirode, ali postoji potencijal za malignitet, kao i stvaranje drugih vrlo opasnih zdravstvenih problema uzrokovanih samom funkcijom mastocitnih ćelija, stoga se preporučuje njegovo pažljivo hirurško odstranjivanje u što ranijem stadijumu.

   Tačan uzrok nastanka mast cell tumora nije poznat, verovatno se radi o reakciji mastocitnih ćelija na neki abnormalan stimulans, kao što je izloženost mikrobiološkim organizmima, alergenu, hroničnoj bolesti, zračenju, određenoj vrsti hrane i UV zračenju. Po uklanjanju tumora, kod približno trećine pasa i manjeg broja mačaka ovaj tumor se može javiti na nekom drugom lokalitetu kože u periodu 2-5 godina od hirurške intervencije.

Simptomi i tipovi mastocitoma


   Simptomi i izgled mast cell tumora su vrlo šarenoliki - variraju u zavisnosti od lokaliteta, stadijuma bolesti, veličine i starosti promene.

   Mastocitomi su uglavnom benigne kvržice na koži i često mogu ličiti na neku drugu kožnu promenu poput masnog tkiva, uboda insekta, bradavice, ili pak ranice na koži (kod agresivnijih oblika). Uglavnom je mesto promene blago crveno, često bez dlake, može svrbeti. Mogu proći meseci pre nego što promena postane vidljiva i opipljiva na dodir.

Mastocitom na koži psa
Mastocitom na koži psa
   Agresivniji oblici bolesti u sebi imaju veći potencijal za malignitet, javlja se ulceracija, ili ranica na koži, brzo rastu, mogu zahvatiti susedna tkiva i limfne čvorove, daju metastaze u druge delove kože i unutrašnje organe, svrab i bol su izraženiji, kao i otok, crvenilo, upala i vodenasti plikovi. Ovakve promene su zastupljene u 10-15% svih slučajeva. Mastociti su u ovom slučaju bitno drugačiji od normalnog tkiva i izmenjenog izgleda gledano pod mikroskopom. Uvećana jetra i uvećana slezina su karakteristični za rašireni rak mastocitnih ćelija, a u plućnoj i trbušnoj maramici može se uočiti prisustvo slobodne tečnosti. Ovakve maligne, ozbiljne i opasne promene češće su moguće kod boksera i mopsa.

Hirurško uklanjanje metastaza mastocitoma
Hirurško uklanjanje metastaza agresivnog mastocitoma iz bulbouretralnog tkiva kod mužjaka pulina. Foto: Panvet Instagram (@pan_vet)

   Od ostalih simptoma mogu se spomenuti: želudačni problemi - bol u želudcu, čir želudca i dvanaestopalačnog creva, proliv, povraćanje, melena (crna do krvava stolica, znak krvarenja u digestivnom traktu), gubitak apetita, anoreksija, anemija, zatim teškoće u disanju, veća skolnost burnim alergijskim reakcijama, suzenje očiju, duže krvarenje iz rana, lupanje srca, kratko, plitko i isprekidano disanje - sve zbog velike količine histamina koje ove ćelije nose i puštaju u okolna tkiva (ovo posebno važi ako je sam tumor veliki, agresivniji, ili ima metastaze u blizini ovih organa).

   Anafilaktički šok, je često fatalno stanje i podrzumeva gušenje, velike otoke oralne i nosne sluznice i jezika, pad krvnog pritiska i zastoj srca - češće se može javiti kod životinja koje imaju mast cell tumor, posebno ako se tumorska promena dira i nestručno uklanja. U takvim situacijama potrebno je brzo delovati i dati životinji posebnu antihistaminsku i hipertenzivnu terapiju.

   Upravo zbog šarenolikosti u izgledu, simptomima i ozbiljnosti same promene, određivanje tipa i stadijuma mastocitoma je od velike važnosti.

   Tip tumora mastocitnih ćelija (ili mastocitoma) se ocenjuje prema njegovoj lokaciji na koži, prisutnosti upale, i odstupanju izgledom i funkcijom od normalnih ćelija:

    - Promene 1. stepena imaju ćelije slične normalnim ćelijama sa niskim potencijalom za metastazu i dobru prognozu izlečenja;
    - Promene 2. stepena imaju ćelije nešto izmenjenog izgleda i funkcije u odnosu na normalne mastocite, sa potencijalom za lokalno invazivne metastaze;
    - Promene 3. stepena imaju bitno izmenjene ćelije izgledom i funkcijom u odnosu na normalne mastocite, sa visokim potencijalom za metastazu i lošu prognozu izlečenja.

   Uopšteno gledano, što je ćelija mastocita sličnija normalnim ćelijama, to je bolja prognoza izlečenja.

Mikroskopski pregled i utvrđivanje tipa i stadijuma bolesti
Mikroskopski pregled i utvrđivanje tipa i stadijuma bolesti. Izvor: Panvet Fejsbuk (@panvetsubotica)

   Simptomi i lečenje takođe zavise i od stadijuma bolesti:

  •   Stadijum 1 karakteriše jedan tumor bez metastaza;
  •   Stadijum 2 karakteriše jedan tumor sa metastazom u okolne limfne čvorove;
  •   Stadijum 3 karakterišu višestruki tumori kože, ili veliki tumor koji je ušao duboko u podkožno tkivo (oko 10% svih mast cell tumora);
  •   Stadijum 4 se karakteriše prisustvom tumora, sa metastazama u organu, ili velikim prisustvom ćelija mastocita u krvi.


Dijagnostika i lečenje


   Diferencijalna dijagnostka oboljenja sprovodi se opštim pregledom životinje koja uključuje laboratorijsku i biohemijsku analizu, kao i pažljivom biopsijom tumora iglom. Biopsija može uključivati i uzimanje uzorka iz regionalnog limfnog čvora, pa i same kostne srži - gde mastociti i nastaju, i njihovim patohistološkim pregledom. Ukoliko postoji sumnja na matastaze u dubljim tkivima i organima preporučljivo je uraditi i pregled ultrazvukom i RTG snimak.

Biopsirani uzorak tumora šalje se na patohistološku mikroskopsku analizu
Biopsirani uzorak tumora šalje se na patohistološku mikroskopsku analizu

   Posle pregleda biopsiranog uzorka pod mikroskopom i dobijenih rezultata analiza, veterinar određuje strategiju lečenja, koja je za veliki broj promena hirurško uklanjanje tumora.
Uključivanje određenih citostatika (npr. vinblastin + prednizolon) i druge potporne terapije radi se ukoliko je tumor invazivan, sa metastazama u drugim limfnim čvorovima, organima i tkivima.

   Veoma je bitno da se sama hirurška intervencija uradi veoma pažljivo, obično se odstrani nekoliko centimetara više (minimum 3cm) oko tumorske promene na koži i u dubinu, da bi bili sigurni da su sve ćelije time obuhvaćene, a ukoliko su zahvaćeni i susedni limfni čvorovi, pristupa se i njihovom vađenju - time se svodi na minimum moguća komplikacija cepanja mastocitnih ćelija, oslobađanja histamina u njima i pojave komplikacija i anafilaktičkog šoka sa smrtnim ishodom. Ponekad može da se desi i da na mestu nepotpuno otkolonjenog mast cell tumora rana neće da zaraste. Preventivno se životinji pre operacije uključuju medikamenti: H1 i H2 anti-histaminici, a po potrebi i kalcijumski preparati, kortikosteroidi, ihibitori protonske pumpe, srčani antiaritmici, kao i lekovi za regulaciju krvnog pritiska.

Hirurško uklanjanje mast cell tumora kod psa
Naši veterinari izvode hirurško uklanjanje mast cell tumora kod psa. Foto: Panvet Instagram (@pan_vet)


Savet


   Bitno je da se ljubimac poštedi teških fizičkih napora, prisustva opšte poznatih alergena (prašina, trava, polen, grinje), sačuva od moguće povrede, češanja i lizanja kožne izrasline i prebaci, po potrebi, preventivno na hipoalergijsku ishranu u periodu od utvrđivanja bolesti do posle hirurške intervencije.

   Ukoliko primetite uporne promene na koži, koje rastu, ili se umnožavaju uvek na istom mestu, promene u ponašanju Vašeg ljubimca, gore navedene simptome, ili ako Vaš ljubimac ima genetske predispozicije za ovu bolest - obratite se što pre veterinaru. Redovni pregledi i praćenje stanja osnova su za lako, jeftino i bezbedno uklanjanje ove često dobroćudne, ali potencijalno vrlo opasne onkološke promene.

Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica

Panvet tim

14. 10. 2017.

Kupiranje ušiju i skraćivanje repa kod pasa

Kupiranje ušiju i skraćivanje repa pasa

   Elektivne (izborne) hirurške procedure - kupiranje-oblikovanje ušiju i skraćivanje repa kod nekih pasmina izvor su brojnih kontroverzi, sukoba i debata, kako u naučnim krugovima, tako i među samim vlasnicima, veterinarima, borcima za zaštitu prava životinja i tradicionalistima.

   Danas se uglavnom vezuju za rase kao što su: doberman, nemačka doga, šnaucer, nemački kratkodlaki ptičar, pinčer, bokser, stafordski terijer, cane corso, pit bul...

   Na svetskom nivou, zakonska regulativa ovih procedura je vrlo šarenolika, pa i neuređena.

Zemlje koje su zakonski regulisale kupiranje ušiju i skraćivanje repa
Pregled zemalja koje su zakonski regulisale kupiranje ušiju i skraćivanje repa kod pasa. Kliknite na sliku za uvećanje (+) 

   Srbija, kao i većina evropskih zemalja, potpisnica je Evropske konvencije o zaštiti oglednih životinja i kućnih ljubimaca, koja između ostalog, ZABRANJUJE skraćivanje repova u kozmetičke svrhe, sečenje ušiju, prekidanje glasnih žica u cilju zanemljavanja životinje, čupanje noktiju i nepotrebno vađenje zuba kućnim ljubimcima.

   No, na žalost, ovakve procedure se ilegalno i dalje rade u nekim veterinarskim ambulantama, kao i u potpuno nesterilnim uslovima, po kućama i garažama samih vlasnika, što samu intervenciju - koja sa sobom već nosi dosta patnje za samu životinju čini još neizvesnijom, i rizičnijom.

Kako je sve počelo?


   Skraćivanje ušiju i repa su bile rutinske intervencije kod određenih rasa koje su obično služile za lov, čuvanje i borbu tokom istorije, još od Rimskog doba.

   Ipak, u današnje vreme, napredovanjem veterine i nauke uopšte, a posebno pronalaskom vakcinacije i antibiotika kao metoda zaštite zdravlja životinje, ove hirurške intervencije se smatraju prevaziđenim i neutemeljenim.

Kupiranje ušiju i skraćivanje repa kod pasa
Doberman sa kupiranim ušima na lečenju u Panvet ambulanti. Izvor: Panvet fejsbuk (@panvetsubotica)
  Opravdanja zašto se to činilo su bila razna:

   - za lovne pse, manja mogućnost povrede uha u borbi sa divljom životinjom, a samim tim i zaraze besnilom, kao i manja verovatnoća da pokupe parazite, trnje, ili seme (npr. biljke popino prase) dok trče za plenom. Smatralo se i da odsustvo repa poboljšava brzinu trčanja i držanja kičme.

   - za stražarske, pse čuvare i borbene pse "načuljene" uši daju odraz pozornosti, žustrosti i agresivnosti, tako da takvi psi deluju opasnije. Takođe, smatra se da ovakve uši daju bolji sluh psu.

   - energičnim rasama pasa su skraćivani repovi da ih ne bi povredili mahanjem i lupanjem repa o zid boksa, ili malog prostora.

   - rase sa spuštenim ušima imaju veću mogućnost zaostajanja prljavštine i stvaranja infekcije.

   - u 18. veku u Engleskoj se plaćao poseban porez po repu radnog psa, te su im repovi odsecani i iz čisto ekonomskih razloga.

Šta tačno obuhvataju procedure kupiranja ušiju i skraćivanja repa?


   Kupiranje ušiju je procedura koja je danas u veoma velikom broju slučajeva potpuno neopravdana sa medicinske i preventivne  strane, a sa "kozmetičke" još manje. Podrazumeva hirurško odsecanje dobrog dela hrskavice i mekog tkiva uha u anesteziji, a zatim se nakon operacije uši fiksiraju trakom, ili zavojem kako bi se podstakla njihova uspravna pozicija. Ova procedura se izvodi dok je pas mlad - starosti od 6-12 nedelja, ali se često dešava da to bude i kasnije - do godinu dana starosti, što samo povećava neizvesnost učinka, post-operativne komplikacije, veliku bol i psihološke posledice po samu životinju.

Kupiranje ušiju može biti agonizujuća i bolna procedura
Psi sa kupiranim ušima

   Skraćivanje repa vrlo često rade sami vlasnici hirurškim makazama, ili skalpelom, često bez anestezije, kod štenaca starih samo 10-14 dana! Opravdanje za odsustvo anestezije je da se pas u tom dobu "ne seća" ogromnog bola koji mu je nanesen. Skraćivanje je posebno rasprostranjeno među rasama: seter, engleski pointer, engleski lisičar i psima koji služe za čuvanje stoke. Ova surova procedura, urađena na takav način, je apsolutno neprihvatljiva i visoko rizična sa više aspekata.

Skraćivanje repa štenetu
Skraćivanje repa štenetu skalpelom u nehigijenskim uslovima. 

   Danas se na izložbama ne pravi razlika između pasa sa kupiranim i nekupiranim ušima i repovima, stoga izlaganje psa ovim procedurama radi prepoznatljivosti rase nema nikakvo uporište.

Posledice i zdravstveni rizici


   Kao što smo napomenuli, ovo su zakonski zabranjene procedure u korektivne i kozmetičke svrhe kod nas, iz više razloga. Prva i najznačajnija je nanošenje životinji nepotrebnog bola.

   Za razliku od ljudi, koji se svesno i svojevoljno podvrgavaju korektivnim hirurškim zahvatima, životinje nemaju ovaj izbor. Takođe, sami vlasnici često nisu dovoljno, pa ni uopšte, informisani o svim mogućim neželjenim ishodima i posledicama postupaka koje čine svom ljubimcu.

   Kupiranje ušiju sa sobom nosi brojne zdravstvene rizike: loše urađena intervencija, razvoj infekcije rane, krvarenje, bolnost i deformiteti ušiju u odraslom dobu usled stvaranja ožiljnog tkiva, opterećenja hrskavice usled uspravnog stajanja uha, kao i psiholoških posledica usled bola i agonije.

   Skraćivanje repa sa sobom nosi veliki rizik od stvaranja benignog tumora nervnog tkiva - traumatskog neuroma, na repu psa. Tu su i ništa manje ozbiljne posledice: infekcija, gangrena, obilno krvarenje, povreda repnih kičmenih struktura, paraliza, inkontinencija, hroničan bol, devijacije repa itd.

Kupirani i nekupirani doberman
Kupirani doberman (levo) i nekupirani doberman (desno)

   Posebno se treba osvrnuti na psihološki aspekt, jer pas doživljava veliku i bolnu traumu u ranom uzrastu, što se može odraziti na njegovo buduće ponašanje prema ljudima i drugim psima, kao i komunikacijski aspekt - jer psi međusobno upravo najviše komuniciraju i izražavaju svoje raspoloženje ušima i repom - koji, ukoliko nedostaju, mogu napraviti problem jedinki u interakciji sa drugima i sigurno ostavljaju posledice na ponašanje koje se mogu manifestovati povlačenjem u sebe, nepoverljivošću i agresivnošću.

Zaključak


   Iako je to zabranjeno, i danas viđamo pse sa kupiranim ušima i skraćenim repom koje njihovi vlasnici ponosno šetaju. Posle svega navedenog treba se zapitati da li je nešto što je ranije bilo norma, danas suštinski ispravno i u redu, kao i da li je rizik i bol koji takvi psi mogu iskusiti bio zaista vredan toga.

Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica

Panvet tim

07. 10. 2017.

Katarakta kod pasa i mačaka

 
Katarakta oka kod ljubimaca

   Katarakta je bolest koja daleko češće pogađa pse nego mačke. Uglavnom je povezana sa starošću životinje, kao i dijabetesom. Neke rase kućnih ljubimaca su sklonije dobijanju katarakte od drugih. Bolest utiče na kvalitet života u zavisnosti od svoje razvojne faze, a zahteva sveobuhvatan terapijski pristup, pa i hirurgiju ukoliko za to ima uslova.

Šta je katarakta?


   Katarakta je progresivna bolest oka i manifestuje se manjom, ili većom zamućenošću očnog sočiva koja dovodi do postepenog gubitka vida životinje. Ovo zamućenje je posledica denaturacije (raspada) proteina u očnom sočivu usled nekog faktora. Najslikovitiju paralelu možemo povući sa belancetom jajeta - proteini u belancetu su u prirodnom stanju tečni i providni, ali kada se izlože nekom faktoru (npr. toploti, kiselini) postaju denaturisani, mutni i neprozirni, gotovo beli.

   Ovako zamućeno očno sočivo propušta manje svetlosti i dovodi do nejasnog vida koji progredira do potpune nemogućnosti razaznavanja objekata u vidnom polju, pa i potpunog slepila.

Oko psa
Građa oka psa

   Kod pasa koji imaju blago zamućenje - do 30% zamućenja, teško je uočiti bilo kakvu promenu u kvalitetu vida i svakodnevnom ponašanju, dok kada se bolest razvije, a zamućenje postane veće i vidljivo golim okom, dolazi do velikih problema, kao što su često povrđivanje, nezgrapan hod, padanje u hodu, neprepoznavanje objekata i prepreka ispred sebe, kao i promena u ponašanju u vidu nesigurnosti, povlačenja u sebe, ili pak veće agresivnosti životinje. Ljubimac pokušava da se orijentiše u prostoru koristeći druga čula - više, ili manje uspešno.

   U nekim slučajevima, a u zavisnosti od starosnog doba i rase potrebno je više meseci do par godina da ova, potpuna katarakta, koja je izazvala kompletan gubitak vida počne da se smanjuje usled starosti i neaktivnosti očnog sočiva. Tada je moguće, u retkim slučajevima, da ljubimac blago i delimično povrati vid, ukoliko on već nije potpuno uništen.


Katarakta kod mačke i psa Panvet
Katarakta kod mačke i psa

   Takođe, kod seniora treba razlikovati staračko zadebljanje sočiva usled smanjenja elastičnosti i gubljenja vode i proteina koji mogu dati sivkasto-plavi odsjaj kada ljubimca pogledate u oči. Ova promena - slična staračkoj dalekovidosti kod ljudi je prirodna, povezana sa starenjem i osim po spoljašnjem izgledu nema veze sa kataraktom, niti utiče značajno na vid, ali se kod nekih ljubimaca obe promene očnog sočiva (staračko zadebljanje sočiva i katarakta) mogu paralelno razvijati.

   Ukoliko primetite bilo kakvu promenu boje očnog sočiva, ili zamućenje, odvedite svog ljubimca veterinaru!

Uzroci i simptomi


   Razvijanju katarakte pogoduje mnogo uzročnika, u prvom redu su:

  • dijabetes (šećerna bolest)
  • starost
  • genetski/urođeni faktor (razvija se u ranom dobu)
  • izlaganje toksičnim supstancama i zračenju
  • zapaljenje sudovnjače oka (uvelitis)
  • autoimune bolesti
  • glaukom oka
  • povreda i atrofija rožnjače oka
  • hronično niski nivoi kalcijuma u krvi
  • određene rase (foks terijer, boston terijer, koker španijel, pudla, šnaucer, bišon, zlatni retriver, sibirski haski ...)


Šnaucer je jedna od rasa sa većom predispozicijom za kataraktu oka
Šnaucer je jedna od rasa sa većom predispozicijom za kataraktu oka

   Bolest se kod kovrdžavih bišona brzo razvija u ranijem dobu, zahvata celo sočivo oka i oba oka, dok kod drugih rasa taj proces može potrajati godinama, nastaje u starijem dobu (ukoliko nemaju dijabetes) i može zahvatiti samo jedno oko.

   Takozvana nutriciona katarakta može se naći kod štenaca koji su hranjeni veštačkom zamenom za mleko. Ova vrsta katarakte se jedina smanjuje kako štene raste uz adekvatnu ishranu i terapiju.

   Kod 75% ljubimaca sa dijabetesom razvija se i katarakta, tako da možemo reći da su ove dve bolesti najviše povezane, zato je bitno na vreme raditi ciljane preglede, pratiti stanje i dijabetes kao uzrokujuću bolest držati pod kontrolom.


Dijabetes je jedan od vodećih faktora nastanka katarakte
Dijabetes je jedan od vodećih faktora nastanka katarakte. Kliknite na sliku za uvećanje (+). Izvor: Panvet fejsbuk (@panvetsubotica)


Dijagnostika


   Pravovremena i tačna dijagnostika katarakte je od presudnog značaja za mogućnost uticaja na njen sporiji razvoj. Takođe veterinar mora uzeti u obzir da neke bolesti kao što je dijabetes češće uzrokuju kataraktu, pa je potrebno uraditi dodatne laboratorijske preglede krvi i urina. Provera ranijih bolesti oka iz kartona Vašeg ljubimca, kao i ispitivanje da li su njegovi preci takođe bolovali od ove bolesti i zbog čega, može ubrzati proces nalaženja uzroka.

   Sam pregled oka obično se radi ukapavanjem dijagnostičkih kapi u oko te je daljim pregledom  moguće utvrditi prisustvo i jačinu zamućenja očnog sočiva u ranoj fazi bolesti. Kada se bolest utvrdi i ukoliko se utvrdi i tačan uzrok potrebno je pravovremeno lečenje da bi bolest bila pod kontrolom i što sporije tekao njen napredak. Akcenat se stavlja na što boljem i dužem očuvanju vida ljubimca, jer u najvećem broju slučajeva nije moguće izlečiti kataraktu kada se jednom oformi - osim ako je u pitanju nutriciona katarakta.

Lečenje


   Lečenje katarakte zavisi od faktora koji su doprineli njenoj pojavi. Ukoliko je u pitanju dijabetes, infekcija, toksikoza, glaukom oka, ili ishrana - ovi poremećaji moraju se staviti pod kontrolu kao primarni uzročnici.

   Određeni medikamenti kao što su specijalne formulacije kapi za oči koje vlasnici redovno ukapavaju svojim ljubimcima mogu zaustaviti proces i očuvati vid dug vremenski period. U terapiju mogu biti uključeni i antibiotici, lekovi protiv bolova i upale, kao i lekovi za snižavanje očnog pritiska - takođe u obliku kapi.

Kapi za oči su osnova lečenja katarakte
Kapi za oči su osnova lečenja katarakte

   Suplementi u ishrani kao što su kombinacije antioksidanasa (vitamini C i E, koenzim Q10, Omega 3 i 6 masne kiseline, ulje semenki grožđa, alfa-lipoinska kiselina i linkopen) mogu značajno doprineti poboljšanju zdravlja oka, smanjenju oksidativnog stresa i značajno usporiti proces zamućenja očnog sočiva.

   Za razliku od ljudi, životinje sa kataraktom nisu uvek kandidati za hiruršku intervenciju ukoliko je imaju. Samo najteži slučajevi kada je očuvanje vida u pitanju podležu razmatranju te vrste intervencije npr. jednike koje ne mogu da se oslone na druga čula prilikom snalaženja u prostoru i svakodnevnim aktivnostima, kao što su gluvi ljubimci.

   Hirurško lečenje podrazumeva uklanjanje samo potpuno zamućenog očnog sočiva i njegovu eventualnu zamenu veštačkim sočivom. Druge tehnike podrazumevaju tretmane laserom, ili zamenu zamućenog očnog sočiva slanim rastvorom. Ove intervencije mogu biti prilično uspešne, ali su izuzetno skupe i rade se u specijalističkim veterinarskim ambulantama u razvijenim evropskim zemljama.
   Takođe treba napomenuti da postoje brojni post-operativni rizici ko što su bol, zamućenje vida, nova povreda oka, infekcije, duga i neizvesna post-operativna terapija i stalna nega.

Posledice nelečenja


   Posledice nelečene katarakte kod ljubimaca, osim brzog i potpunog gubitka vida mogu biti i upala okolnog tkiva oka, iskliznuće sočiva oka iz svog ležišta, povišen očni pritisak i glaukom. Ova stanja su ozbiljna i značajno narušavaju kvalitet života jedinke izazivajći dalja oštećenja tkiva oka i bolove - kako samog oka, tako i glavobolje.

   Preventiva je najbolja metoda za izbegavanje problema sa vidom usled pojave katarakte. Ukoliko je Vaš ljubimac u rizičnoj grupi, ili ima genetske predispozicije za ovu bolest potrebno je vršiti redovne sistematske preglede kod veterinara i pratiti njegovo stanje.

Veterinarska ambulanta Panvet Subotica


Panvet tim