Vestibularni sindrom kod pasa

Vestibularni sindrom kod pasa - Panvet blog


  Vestibularni sistem je deo nervnog sistema psa smešten u unutrašnjem uhu, koji služi za održavanje ravnoteže i za davanje tačnih informacija mozgu o položaju tela u prostoru.
  On je najznačajni deo fiziološkog sistema u stvaranju motornog mišićnog odgovora, koji je od velike važnosti za održavanje tela u stojećem i sedećem položaju, kao i u toku kretanja kroz prostor. Vestibularni sistem inkorporiran je u centralni nervni sistem, gde se povezuje sa čulom vida, moždanim stablom i kičmenom moždinom u automatsku funkcionalnu celinu koje nismo ni svesni dok se ne javi određeni poremećaj.

Pas sa vestibularnim sindromom - Panvet veterinarska ambulanta Subotica
Karakeristično naginjanje glave u jednu stranu - znak vestibularnog sindroma
  Oboljenja vestibularnog sistema su podeljena na oboljenja centralnog vestibularnog sistema i oboljenja perifernog nervnog sistema - koja se najčešće sreću u praksi.

Uzrok


  Najčešći uzroci nastanka mogu biti starost, zapaljenje unutrašnjeg i srednjeg uha (otitis media i otitis externa), ototoksični lekovi, povrede glave, meningitis, povrede bubne opne, tumorozne promene, loš rad štitne žlezde, upala sinusa, trovanje i moždani udar...

Čulo sluha kod psa
Infekcije srednjeg i unutrašnjeg uha mogu izazvati vestibularni sindrom kod psa
  Uzroci nastanka perifernog vestibularnog sindroma obično su vezani za oboljenja uha, ili perifernih nerava
  - kongenitalne anomalije, obično se javljaju u vrlo ranom periodu i to do prva 3 meseca života psa         (najčešće se javljaju kod nemačkih ovčara, koker španijela i terijera).
  - hipotireoidizam - smanjena funkcija štitne žlezde, obično se javlja kod odraslih pasa zajedno sa drugim neurološkim problemima
  - bakterijske i gljivične infekcije spoljašnjeg i srednjeg uha, kao i sinusa
  - povrede uha
  - neoplazije (tumorne promene)
  - dijabetes (šećerna bolest)
  - starost
  - razna parazitska oboljenja
  - anemija (malokrvnost)

Uzroci nastanka centralnog vestibularnog oboljenja vezani su za oboljenja i povrede mozga
  - infekcije, meningitis
  - povrede glave
  - poremećaji cirkulacije u bazi lobanje i moždani udar 
  - tumori
  - trovanje
  
Pas sa vestibularnim sindromom Panvet veterinarska ambulanta Subotica
Pas sa vestibularnim sindromom

Simptomi


  Oboljenja vestibularnog sistema najčešće se manifestuje pojavom iskrivljene glave na stranu i pojavom nistagmusa (igranje, treperenje očiju).

  Nistagmus može da bude pozicioniran i spontan. Pozicionirani nistagmus se javlja kada je glava psa postavljena u neprirodan položaj, a spontani nistagmus se javlja kada je glava u fiziološkom, uspravnom položaju. U odnosu na ravan u kojoj se očne jabučice pomeraju, nistagmus može biti horizontalan, vertikalan i rotacioni.

  Nagnutost glave se javlja i kod perifernog i kod centralnog vestibularnog oboljenja, sa tim da je kod postojanja perifernog vestibularnog oboljenja glava uvek nagnuta u pravcu strane gde je proces lokalizovan npr. strana na kojoj je upala uha, ili gde je noga koju pas vuče, a kod centralnog vestibularnog oboljenja glava čak može biti nagnuta naizmenično na jednu, pa na drugu stranu.

  Pored neuobičajnog položaja glave i nistagmusa mogu se javiti i drugi klinički simptomi kao što su ataksija (gubitak koordinacije), naginjanje, vrtoglavica, nedostatak apetita, povraćanje, ili padanje na stranu bez gubljenja svesti na koju je glava nagnuta, kao i strabizam (razrokost, lutajuće oko).

  Ljubimac koji pati od centralnog vestibularnog sindroma obično je letargičan, miran, depresivan i mnogo spava, dok pas, ili mačka sa perifernim vestibularnim sindomom nemaju većih promena u mentalnom statusu i ponašanju.

  Poseban značaj kod sumnje na periferni vestibularni sindrom se pridaje otkrivanju i monitoringu deficita u funkciji velikih kranijalnih nerava, postojanje pareze (utrnulosti) i tremora (drhtavice) skeletnih mišića trupa i ekstremiteta.

  Prilikom analize spoljašnjih neuroloških simptoma ataksija (gubitak koordinacije) se često može pomešati sa deficitom u propriocepciji (osećaj jedinke za položaj svog tela), pa zbog toga treba biti obazriv u analizi kliničkih znakova i davanju prognoza bolesti.




   Dijagnoza se postavlja na osnovu opšteg kliničkog stanja i neuroloških pregleda. Metode koje se koriste u dijagnostici ovog oboljenja su: pregled ušnog kanala i sinusa, analize krvi, RTG snimanje, MRI/CT snimanje i analize cerabralne tečnosti (likvora).

Terapija


  Terapija uglavnom zavisi od antibiograma (ukoliko je uzročnik bakterijska infekcija), uz primenu lekova za poboljšanje lokalne cerebralne cirkulacije, analoga GABA neurotransmitera i suplemenata - najčešće vitamia B grupe (B6+B12) i koenzima Q10. Ukoliko postoji otok u regionu srednjeg uha, neophodno je davanje kortiko-steroidnih lekova.
  Lokalno, ukoliko je uzrok vestibularnog sindroma upala uha, potrebno je redovno čišćenje i  ispiranje ušnog kanala, kao i antibiotska terapija u obliku kapi za uši uz sistemsku terapiju antibioticima u vidu tableta, ili injekcija.

  Prognoza je uglavnom povoljna - jer većina ovih poremećaja mogu proći posle uklanjanja uzročnika, ili držati pod kontrolom godinama, ne umanjujući značajno kvalitet života životinje.

Panvet veterinarska stanica Subotica

Panvet tim