03. 03. 2018.

Povraćanje kod pasa i mačaka

Povraćanje kod pasa i mačaka - Panvet Subotica

  Obzirom da je povraćanje kod kućnih ljubimaca relativno česta pojava i prateći simptom velikog broja stanja, od akutnih i lakih, do hroničnih i teških - vlasnici treba da budu dobro informisani, prate stanje i ukoliko je ono ozbiljno, vode ljubimca veterinaru bez odlaganja.

  Većinom, ljubimci nisu izbirljivi i umereni što se tiče hrane - često se desi da pojedu previše, ili neadekvatnu i pokvarenu hranu sa kojom dođu u kontakt, pa i stvari u domu kao što su igračke, ili oštri predmeti. Radoznalost, neiskustvo, traženje pažnje, lakomost, kao i (ne)poslušnost prema vlasniku psa/mačke u takvim situacijama igraju veliku ulogu.

Prejedanje kod ljubimaca je čest uzrok povraćanja
Prejedanje je čest uzrok povraćanja kod ljubimaca
  Nagon na povraćanje je normalan i prirodan način da višak hrane, ili ono što nije trebalo da se nađe u želudcu bude izbačeno pre nego što stvori opasnost za čitav organizam.

Akutno povraćanje


  U najvećem broju slučajeva akutno povraćanje je benigna stvar i ne predstavlja veliki zdravstveni rizik ukoliko se desi jednokratno, sporadično i kada nema drugih znakova, ili okolnosti koje mogu uputiti na neki zdravstveni problem.

Šta raditi kada pas, ili mačka povraća


  Ono na šta vlasnici treba da obrate pažnju prvenstveno su okolnosti koje su predhodile samom činu - u najvećem broju slučajeva, a posebno kod mlađih jedinki, dolazi do povraćanja neposredno, ili u roku od sat-dva posle obroka zato što je uneta velika količina hrane, ili se ljubimac uz nju nagutao vazduha, zatim kod ishrane isključivo suvom i masnom hranom, prejedanja poslasticama, ukoliko im ne prija neki sastojak hrane, ili začin... Uzrok može biti i sitno strano telo, ishrana kostima, nekuvanom hranom, drastičnom promenom režima ishrane i sl.

  Sadržaj izbačen u ovim situacijama je uglavnom suva, nepromenjena, usitnjena hrana; tek malo, ili nije uopšte pomešana sa želudačnim sokovima. Proces povraćanje nikako ne treba remetiti, prekidati, ili ljubimca kažnjavati što je to uradio!


Štenci su vrlo skloni akutnom povraćanju
Štenci i mačići su često skloni akutnom povrćanju. Foto: Panvet Facebook (@panvetsubotica)
  Ukoliko primetite da se ljubimac ponaša nemirno, ili pak previše mirno, otvara usta, balavi, teško diše i ima kontrakcije stomačnih mišića - verovatno će doći do povraćanja. Odvedite ga u toalet, napolje, ili na neku površinu koja je laka za brisanje.

  Pratite stanje ljubimca u narednim satima - da li se povraćanje ponavlja, proverite da li su njegove igračke na broju i da li fali neki njihov deo, da li je mogao doći u kontakt sa nekim oštrim predmetom, ili hemikalijom, podesite temperaturu u prostoriji i ukinite bilo kakvo davanje hrane u narednih 12-24 sata. Voda ljubimcu treba biti ponuđena u malim količinama i u vremenskim razmacima. Po isteku pauze u hranjenju, uključiti dijetalan obrok sa kuvanom rižom i piletinom, po malo, nekoliko dana, a potom lagano uklučiti regularnu ishranu na koju je ljubimac navikao.

  Kod pasa i mačaka koji jedu suvu hranu, ili granule, a imaju osetljiv želudac, takva hrana treba da bude kombinovana sa hranom iz konzerve, ili pilećom supom da bi bila vlažnija. Razmotrite da ljubimcu dajete više manjih obroka. Važno je napomenuti i da kosti nikako nisu hrana za psa, ili mačku. Ukoliko postoji sumnja na alergijsku rekciju, posavetovati se sa veterinarom oko strategije lečenja, više o tome u našim tekstovima o alergiji ljubimaca OVDE i optimalnoj ishrani ljubimaca OVDE.

Adekvatna ishrana ljubimaca je najbolja prevencija akutnog povraćanja Panvet Subotica
Adekvatna ishrana ljubimaca je najbolja prevencija akutnog povraćanja
  Neki ljubimci, kao i ljudi mogu patiti od kinetoza (bolesti putovanja, ili morske bolesti), a povraćanje može da se javi i posle stresne situacije, preterane fizičke aktivnosti, lošeg položaja i pritiska na stomak kod nošenja - posebno štenaca i mačića, kao i posle anestezije. Sva ova stanja koriguju se lako, promenom režima ishrane, korekcijom fizičkih aktivosti i ponašanja.

Povraćanje, druge bolesti i zdravstveni rizici


  U nastavku teksta bavićemo se prvenstveno vezom povraćanja i ozbiljnijih stanja. 

  Veliki broj patoloških stanja kao simptom uključije često i nekonrolisano povraćanje uz druge prateće simptome bolesti, ili slabosti. 


Pas jede travu zbog problema digestivnog trakta
Ukoliko imaju probleme sa varenjem psi i mačke često jedu travu. Ona se kod ljubimaca sa želudačnim problemima često može naći u povraćenom sadržaju.
   Sadržaj koji pritom bude izbačen može u sebi imati potpuno svarenu hranu, pokvarenu hranu, veće strano telo, parazite (crvi), primese sluzi, želudačne kiseline, sobnih biljakatrave, žuto-zelenkastih žučnih sokova, sveže, ili tamne krvi (melena), kao i neprijatan miris i sl.

Uzroci


  Lista patoloških stanja i rizičnih spoljnih faktora koji mogu izazvati hronično povraćanje prilično je dugačka, nabrojaćemo ona koja su najčešća i zahtevaju pravovremenu posetu veterinaru:

   • alergija na hranu
   • crevni paraziti (valjkasti crvi, Giardija, Kokcidija)
   • bakterijske infekcije (Salmonela)
   • virusne upale (štenećak, korona-virus)
   • toplotni udar*
   • vestibularni sindrom
   • gastritis, čir želudca i dvanaestopalačnog creva
   • krvarenje u želudcu, povraćanje krvi*
   • strana tela, začepljenja i stenoze (suženja) u GI traktu
   • trovanje*
   • posledica dejstva nekih lekova - citostatici npr.
   • nadutost i uvrtanje (torzija) želudca*
   • traumatske povrede glave*
   • upalne bolesti creva
   • bolesti i otkazivanje jetre, pankreasa i bubrega*
   • hormonski disbalans nadbubrežne i štitne žlezde
   • dijabetes
   • onkološka oboljenja
   • gušenje usled udaha povraćenog sadržaja*
   • piometra i septična stanja*
   • prisustvo kamena u žuči, ili bubregu
   • prevelika koncentracija “dobrih”, probiotskih bakterija u tankom crevu (bacterial overgrowth)

   * hitna stanja koja zahtevaju momentalnu posetu veterinaru

Simptomi i posledice čestog povraćanja


Pored klasičnih simptoma i zankova povraćanja kao što su lizanje i stiskanje usana, loš zadah, pojačana produkcija pljuvačke, često gutanje, bol, napinjanje i otvaranje usta - dugotrajno i često povraćanje dovodi do pada imuniteta i slabosti čitavog organizma - dehidriranosti, groznice, loše apsorbcije hranljivih materija, grčeva, depresije i letargije, izostajanje uriniranja, gubljenja na težini, pojave drugih infektivnih bolesti, vezivanja creva - ileus, proliva, problema sa žuči i pankreasom, disajnih problema, neuroloških i srčanih problema itd. Abdomen je često bolan i naduven, a desni blede.

Dehidratacija kod ljubimaca - Panvet Infografika
Dehidratacija kod ljubimaca - Panvet Infografika. Kliknite na sliku za uvećanje (+)



Dijagnostika


  Dijagnostika patoloških stanja povezanih sa povraćanjem uključuje opšti pregled; razgovor sa vlasnikom o ponašanju i prehrambenim navikama ljubimca; endoskopske metode (laringoskopija, gastroskopija, kolonoskopija) koje se rutinski rade u našoj ambulanti, gde se pomoću minijaturne kamere i sonde može utvrditi tačno stanje sluznice, uzeti uzorak tkiva za mikroskopsku analizu, evakuisati strano telo i želudačni sadržaj;

Endoskopija kod mačke
Endoskopija mačke. Izvor: Panvet Instagram (@pan_vet)
laboratorijske analize krvi, fecesa i urina; ultrazvučni pregled abdomena - jetre, žuči, pankreasa i bubrega;

Ultrazvučni pregled u Panvet ambulant. Foto: Panvet Facebook (@panvetsubotica)
rendgenski snimak sa kontrastom da bi se utvrdilo gde je došlo do suženja, ili opstrukcije u digestivnom traktu.

Rendgenski snimak i uklanjanje igle za šivenje iz želudca psa. Izvor: Panvet Instagram (@pan_vet)
   Kod najtežih i hitnih stanja moguće je da se veterinar odluči za brzu hiruršku intervenciju, posebno kod krvarenja, uvrtanja (torzije) želudca, kamena u žuči, prisustva velikih i oštrih stranih tela, septičnih stanja i piometre.

Terapija i ishrana


  Terapija povraćanja i povezanih bolesti je uglavnom simptomatska i može uključivati upotrebu propisanih sistemskih antibiotika i intestinalnih antibiotika koji se ne resorbuju iz creva u krvotok (lokalno dejstvo), antiparazitskih lekova, adsorbenasa poput aktivnog uglja za trovanja i virusne infekcije, zatim H1, H2 blokatora i inhibitora protonske pumpe koji će smanjiti lučenje želudačne kiseline, lekova koji čuvaju sluznicu jednjaka i creva, kao i hepatoprotektiva - lekova koji čuvaju jetru.

Primenom leka metoklopramid smanjuje se želudačna nadutost kod velikih pasa u lakšim slučajevima. Izvor: Panvet Instagram (@pan_vet)
  Što se tiče medikamentoznog tretmana samog povraćanja, najpre je potrebno obazbediti dovoljno tečnosti dehidriranoj životinji putem intravenske infuzije; nadoknadu nutrijenata (glukoza, aminokiseline) putem infuzije kod dugotrajnog povraćanja; uz injekcionu primenu lekova koji prekidaju povraćanje poput: prokinetika (metoklopramid), serotonin 5-HT3 antgonista (ondansetrona), ili antagonista NK1 receptora (maropitant) - u zavisnosti od težine slučaja i njegovog uzroka.

Davanje infuzije je najbolji način nadoknade tečnosti kod hroničnog povraćanja. Foto: Panvet Facebook (@panvetsubotica)
  Sa ishranom kod težih stanja se započinje 24h nakon poslednjeg povraćanja, ishrana mora biti blaga, u manjim i češćim obrocima, vlažna, hipoalergena, nezačinjena i kuvana u vidu čorbe, pileće supe, kuvanog krompira, ili riže sa posnim pilećim grudima. Ponudite ljubimca svežom vodom u više navrata. Upotreba ovakvog režima ishrane značajno je duža nego kod akutnog povraćanja, može potrajati nedeljama, a ukida se u saglasnosti sa veterinarom.

Panvet veterinarska ambulanta Subotica

Panvet tim

01. 03. 2018.

Bolesti štitne žlezde kod pasa i mačaka

Bolesti štitne žlezde kod pasa i mačaka Panvet Subotica

   Bolesti štitne (štitaste, štitnjače, ili tiroidne) žlezde kod ljubimaca su jedne od najčešćih bolesti žlezda sa unutrašnjim lučenjem, kao i uopšte.

   Obzirom da reguliše brojne metaboličke procese u organizmu, ova žlezda je jedna od najbitnijih za funkciju i očuvanje zdravlja čitavog organizma psa, ili mačke, a poremećaji u njenom radu povlače čitav niz posledica i disfunkcija.

Šta je štitna žlezda, građa i položaj u telu


   Ovaj endokrini organ se nalazi u vratu, sa obe strane dušnika (trahea), a odmah ispod grkljana (larynx) životinje. Za razliku od ljudi kod kojih je oblika leptira i iz jednog dela sa dve naglašene strane, kod pasa je ona potpuno razdvojena na dva dela sa svake strane dušnika. Sastoji se primarno od žlezdanog tkiva koje produkuje hormone - regulatore metaboličkih procesa, i ispušta ih u krvotok. U zavisnosti od individualnih i rasnih razlika, duž traheje moguće je da postoji još nekoliko manjih oblasti tiroidnog tkiva koje takođe obavljaju svoju funkciju.

Hormoni štitne žlezde


   Ceo sistem produkcije hormona u telu je vrlo osetljiv i međuzavistan od više faktora. Glavni pokretač i regulator rada ostalih endokrinih žlezda (žlezde sa unutrašnjim ljučenjem) je hipofiza, koja otpušta niz veoma bitnih hormona-aktivatora koji regulišu rad drugih žlezda kao što su štitna, nadbubrežna i polne žlezde životinje.

Hormoni štitne žlezde i hipofize T3, T4 i TSH Panvet Subotica
Grafički prikaz rada i međusobne zavisnosti u proizvodnji hormona štitne žlezde i hipofize psa, ili mačke 
   U ovom slučaju hipofiza ispušta TSH - tiroidni stimulišući hormon koji putem krvi dospeva do štitne žlezde i daje znak za produkciju i otpuštanje njenih hormona T3 (trijodtironin) i T4 (tiroksin). Takođe ovo je i obrnut proces, što znači da ako moždani receptori registruju veće količine hormona T3 i T4 u krvotoku, smanjiće se proizvodnja TSH u hipofizi.

   Hormon T4 (tiroksin) produkuje se značajno više, čak 80% žlezdanog tkiva produkuje ovaj hormon, dok preostalih 20% produkuje hormon T3. Hormon T3 nastaje i kasnije u jetri postepenim pretvaranjem i raspadom hormona T4 kroz metaboličke procese i ima mnogo jači (ali i kratkotrajniji) efekat na metabolizam i druga tkiva od hormona T4 koji je uglavnom, kao rezerva, vezan za proteine u plazmi i samo jedan njegov mali deo - "free" T4, ili FT4 ima biološku aktivnu funkciju. Upravo merenje FT4 najbolje pokazuje trenutno stanje i funkciju štitne žlezde zajedno sa TSH.

Funkcija T3 i T4 u orgnizmu je stimulacija i regulacija:
        • telesne temperature
        • metabolizma masti i ugljenih hidrata
        • nakupljanja masnih naslaga, gojenje, ili mršavljenje
        • srčanog pulsa i ritma disanja
        • funkcionisanja nervnog sistema
        • rasta i razvoja mlađih jedinki
        • polnog ciklusa
        • mišićnog razvoja i sinteze proteina
        • stanja i prokrvljenosti kože i krzna

   Pored uticaja hormona TSH, na tiroideu utiču još neki faktori kao što je koncentracija joda u krvi neophodna za sintetisanje hormona, ishrana, starost, stres, prisustvo infekcija, parazita i tumora, ali i primena nekih lekova koji na kratko mogu inhibirati njen rad poput pojedinih antibiotika, antimikotika i citostatika.

Bolesti štitne žlezde


   Podela bolesti se prvenstveno vodi po uticaju na produkciju hormona, tako imamo Hipotireoidizam i Hipertireoidizam.

   Hipotireoidizam (hipotireoza) se obično javlja kod pasa srednje dobi i kod rastom većih rasa, kod mačaka je retka. Odlikuje se smanjenom produkcijom tiroidnih hormona (T3 i T4) usled upale, trovanja, starosti, auto-imunih stanja, atrofije žlezdanog tkiva, bolesti hipofize, loše ishrane, onkoloških bolesti, hirurškog uklanjanja žlezde i sl.

   Hipertireoidizam (hipertireoza) je primarna bolest štitne žlezde kod mačaka, kod pasa je nešto ređa i odlikuje se preteranom proizvodnjom hormona i uglavnom je posledica benignih tumora - nabujalog žlezdanog tkiva, upotrebe hormonskih preparata, bolesti drugih endokrinih žlezda, neadekvatne ishrane i hronične bolesti bubrega, ili jetre.

Hipertireoidizam se pojavljuje uglavnom kod starijih mačaka, bez obzira na pol i rasu. Foto: Panvet Instagram (@pan_vet)
   Svako od ovih stanja nosi sa sobom ozbiljne posledice po zdravlje ljubimca i zahteva širok pristup u dijagnostici i lečenju - prvenstveno uzroka poremećaja rada štitne žlezde, kao i simptomatsko saniranje posledica.

Hipotireoidizam - hormonalni deficit T3 i T4


   Ovo stanje se može javiti kod svih pasa starosti od 4-10 godina, a najsklonije su mu rase: doberman, irski seter, zlatni retriver, doge, šnauceri, bokseri, engleski ovčari i pudle. Sterilisane ženke i kastrirani mužjaci imaju nešto veće šanse za razvoj ovih bolesti od nesterilisanih ljubimaca.

Simptomi


   Već na prvi pogled veterinar može posumnjati na ovo oboljenje ukoliko je ljubimac trom, nezainteresovan, letargičan, gojazan i lošeg krzna, ili ima gubitak krzna. Imunitet ovakvih jedinki je loš i sklone su razvoju infektivnih i kožnih bolesti. Pored toga ističu se simptomi poput netolerancije na hladnoću, usporenog pulsa, zatim suva, retka i klatka dlaka, uporne infekcije ušiju, demodikoza, loša cirkulacija, izostanak menstrualnog ciklusa, vestibularni sindrom, drhtavica i slabost. Šansa za epileptični napad je veća kod pasa i mačaka sa hipotireoidizmom.

Gojaznost je čest prateći simptom smanjenog rada štitne žlezde kod ljubimaca
Gojaznost, visok šećer i holesterol u krvi su tipični pratioci smanjenog lučenja hormona štitne žlezde
   Laboratorijske analize krvi potvrđuju ovakvo stanje sa sniženim hormonima T3 i T4 i preterano povišenim TSH, moguć je i nalaz povišenog šećera u krvi, holesterola, a niskog broja belih krvnih zrnaca (leukocita) i joda.
   Ultrazvučni pregled pokazuje upalu, prisustvo tečnosti, ili atrofiju (smanjenje) štitne žlezde sa obe strane dušnika.

Lečenje


   Uz otklanjanje primarnog uzročnika ove bolesti, veoma je važna primena adekvatne hormonske terapije.
   Hormonska terapija ovog stanja je uglavnom doživotna i uz njenu pravilnu i kontinuiranu primenu Vaš ljubimac može da vodi normalan život bez većih komplikacija. Prvenstveno se sastoji od sintetičkog uzimanja oralnih, tačno propisanih, doza tiroidnih hormona kojima se nadoknađuje njihov deficit u telu.
   Da bi se to postiglo i održalo, potreban je češći monitoring štitne žlezde ultrazvukom i povremene krvne analize kao potvrda da se nivo hormona u krvi održava na željenom nivou.
Uz hormonalnu terapiju potrebna je restriktivna dijetalna ishrana uz dodatak joda, selena i drugih potrebnih suplemenata, koja će omogućiti da se gojazan ljubimac vrati u normalnu formu za svoju dob, rasu i pol. Uglavnom posle par meseci nestaju sve tegobe vezane za hipotireoidizam i nastavlja se samo sa terapijom održavanja stanja.

Dijeta za pse i mačke sa smanjenom funkcijom štitne žlezde
Restriktivna, ali izbalansirana dijeta je sastavni deo terapije ljubimaca sa hipotireoidizmom
   Promenu doza, dijetetskog režima i uvođenje novih lekova u terapiju potrebno je uvek uraditi u konsultaciji sa veterinrom zbog mogućih posledica i ponovnog javljanja bolesti usled dejstva novih okolnosti i faktora.

Hipertireoidizam - preterano lučenje hormona T4 i T3


   Ovo stanje podrazumeva preterano veliko lučenje tiroidnih hormona T3 i T4, što dovodi do niza ozbiljnih zdravstvenih konsekvenci i velikog ubrzanja metabolizma. Kod pasa je gotovo uvek posledica tumorskih promena na štitnoj žlezdi i uglavnom se javlja kod starijih ljubimaca, dok je kod mačaka, koje znatno više boluju od hipertireoidizma, situacija prilično drugačija - kod njih ovo stanje često nema pravi uzročnik. Istraživanja su pokazala veoma ograničen učinak genetske predispozicije i ishrane kod starijih mačaka na pojavu hiperfunkcije štitne žlezde.


Simptomi


   Spektar simptoma i zdravstvenih problema je prilično veći nego kod hipotireoidizma. Treba takođe napomenuti da kod mačaka simptomi često mogu u početnom periodu proći neopaženo, kao što su:
        • gubljenje telesne težine
        • veoma pojačan apetit
        • česti prolivi
        • povraćanje
        • pojačana žeđ
        • često uriniranje
        • ubrzano i teško disanje, kašalj
        • galopirajući ritam srca u mirnom stanju
        • aritmije srca
        • agresija
        • nesanica
        • hipersenzitivnost
        • gušavost, ili čvorić na vratu
        • loše stanje noktiju

   Mali broj ljubimaca može imati i neke specifične simptome kao što su loš apetit i pokazivati znake depresije, ili slabost.

   Pored prisutnih simptoma, laboratorijskom analizom iz uzorka krvi može se tačno utvrditi povišen nivo hormona, prvenstveno slobodnog FT4, manjak TSH, nizak šećer u krvi i sl.
Laboratorijske analize hormona štitne žlezde ljubimaca Panvet Subotica
Tumačenje stanja na osnovu rezultata laboratorijske analize nivoa hormona štitne žlezde u krvi. Izvor: Panvet Facebook (@panvetsubotica)
    Ultrazvučnim, ili rendgenskim snimanjem grudnog koša psa/mačke veterinar može utvrditi veličinu štitne žlezde, moguće tumorne promene, ili prisustvo metastaze na drugim organima i tkivima.
   Zbog uticaja hipertireoidizma na rad srca potrebno je redovno pratiti stanje EKG-om, ultrazvukom srca i kolor-dopler metodom, kao i utvrditi vrednosti krvnog pritiska životinje koji je po pravilu povišen, što posebno utiče na stanje bubrega.

Lečenje


   Pored simptomatske terapije za izražene simptome uzrokovane hipertireoidizmom (visok krvni pritisak, aritmija srca...), terapija samog stanja podrazumeva nekoliko pristupa u zavisnosti od težine promene. 
Ukoliko je u pitanju blago povećanje hormona, a bolest nije onkološke prirode, pristupa se posebnom - restriktivnom režimu ishrane namirnicama koje u sebi imaju malu količinu joda, bez kog nema ni sintetisanja tiroidnih hormona.

   Ukoliko je stanje kasnije otkriveno i bolest je u uznapredovalom stadijumu sa izraženijim simptomima - što je obično slučaj, može se u prvom redu pristupiti medikamentoznom rešavanju problema upotrebom anti-tiroidnog leka metimazol, ili davanju radioaktivnog izotopa joda koji će neutralisati deo žlezdanog tkiva. Ove medikamentozne metode se primenjuju doživotno, ali su skupe, rade se samo u velikim veterinarskim klinikama na Zapadu i imaju veći broj neželjenih efekata. Nešto jeftinija medikamentozna terapija podrazumeva dužu upotrebu oralnih antimikotika iz grupe azola - kod mačaka se može dati felimazol, a kod pasa određeni antimikotici koji ispoljavaju inhibitorno delovanje na T3 i T4 hormon. Obzirom na veliki potencijal za razvoj maligniteta štitne žlezde kod hipertireoidizma, hirurška metoda uklanjanja jedne, ili obe strane štitne žlezde preostaje kao krajnja solucija i jedini izbor trajnog rešavanja problema kada se iscrpe sve ostale mogućnosti.

Redovne laboratorijske analize nivoa hormona i krvna slika neophodni su kod ljubimaca sa bolestima štitne žlezde
   Hirurškim uklanjanjem dela, ili čitave štitne žlezde, uz eventualnio uključivanje zamenske oralne hormonalne terapije - lako se, bez većih neželjenih efekata, postiže optimalna koncentracija T3 i T4 hormona u krvi životinje, uspostavlja ravnoteža u metaboličkim procesima i neutrališu prateći simptomi hipertireoidizma.
  Kao i kod ljubimaca koji imaju hipo-tireoidozu, lekovi za nadoknadu hormona štitne žlezde posle hirurške intervencije se moraju uzimati doživotno, voditi računa o njihovom pravilnom unosu i doziranju uz povremene laboratorijske kontrole krvi.

  Kod ljubimaca kojima je hirurški uklonjena jedna, ili obe strane štitne žlezde, post-operativno u prvim danima može doći do gubljenja glasa i pada nivoa kalcijuma u krvi usled uklanjanja para-tiroidnog žlezdanog tkiva koje je u neposrednoj vezi sa štitnom žlezdom, a igra veliku ulogu u metabolizmu kalcijuma i fosfora u organizmu (posebno u kostima) sintezom parathormona PTH. Kolebanje u koncentraciji ovog hormona izaziva čitav niz mineralno-koštanih poremećaja, što se otklanja redovnim praćenjem stanja, simptomatskom terapijom, suplementacijom kalcijuma i fosfora, kao i adekvatnom ishranom Vašeg ljubimca.

Veterinarska ambulanta Panvet Subotica


Panvet tim