15. 09. 2019.

Pankreatitis kod pasa i mačaka

Pankreatitis kod pasa i mačaka


  Pankreas (gušterača) je deo endokrinog i egzokrinog sistema, koji je i sastavni deo digestivnog trakta u kojem ima dve veoma važne uloge: stvara enzime koji pomažu u svarivanju hrane i proizvodi insulin - hormon koji je neophodan u metabolizmu šećera u telu.

Pozicija pankreasa u telu psa


  Kada se pojave uzroci koje izazivaju upalu pankreasa, protok enzima u probavnom traktu može biti poremećen, prisiljavajući enzime iz pankreasa da natapaju okolna tkiva što može biti veoma opasno, kao i remećenje normalne endokrine funkcije i lučenje insulina.

  Ako se to dogodi, probavni enzimi će početi da razgrađuju masti i proteine u okolnim organima, kao i u pankreasu - umesto u hrani. Zbog  blizine creva, bubrega i jetre, kao i velikih trbušnih vena i centralne arterije (Aorta), zapaljenski proces, kao i dejstvo enzima lako može proširiti upalni proces i uzrokovati još teže probleme, poput krvarenja i sepse. Ukoliko dođe do krvarenja u pankreasu, može lako uslediti šok, pa čak i smrt životinje.

  Upala pankreasa (ili pankreatitis) češće pogađa pse nego mačke, ali se kod pasa lakše i leči, često bez trajnih oštećenja organa. Kod mačaka je ova bolest teža za dijagnostiku i lečenje, a samim tim nosi i veće posledice. Međutim, ako pankreatitis prođe dugoročno bez lečenja, lako i kod pasa može doći do ozbiljnog oštećenja svih vitalnih organa.

  Akutni pankreatitis je iznenadna upala koja traje kratko vreme. Može varirati od blage nelagodnosti do teške, po život opasne bolesti.

  Hronični pankreatitis je dugotrajna upala pankreasa. Najčešće se dešava nakon epizode akutnog pankreatitisa, ukoliko nije prepoznat na vreme, ukoliko nije utvrđena adekvatna terapija, usled pojave kamena u žuči, sistemskih problema digestivnog trakta, prisustva stranih tela, autoimunih stanja, ponovljenih operativnih zahvata u regiji trbuha, neprilagođene ishrane, visokog nivoa masnoće u krvi i genetskih (naslednih) faktora - vezanih za jedinku, ili njenu rasu.

Simptomi pankreatitisa kod pasa


  Postoje različiti simptomi koji se mogu primetiti kod životinja, uključujući:

    •  Intenzivan, dugotrajan bol u trbuhu koji može zračiti na leđa i grudi - ovo daje karakteristično savijanje kičme tzv. Šaranova leđa
    •  Groznica
    •  Povraćanje
    •  Proliv i nadimanje
    •  Gubitak apetita (anoreksija)
    •  Gubitak kilograma (češće kod mačaka)
    •  Dehidracija
    •  Umor i tromost
    •  Jak trbušni bol odmah nakon jela
    •  Depresija, letargija
    •  Ubrzani otkucaji srca
    •  Otežano disanje


Simptomi pankreatitisa kod pasa i mačaka


Uzroci pankreatitisa kod pasa


  Pankreatitis se može pojaviti kod bilo koje rase pasa, ipak on se češće pojavljuje kod malih rasa, posebno minijaturnih šnaucera, minijaturnih pudlica i koker španijela. Upala gušterače je takođe češća kod ženki nego kod mužjaka, a češća je i kod starijih jedinki.

  Postoji nekoliko mogućih uzroka upale pankreasa. Najčešći su prehrambeni faktori - zatim određena metabolička stanja, poput visokog nivoa masti u krvi (lipemija), visokog nivoa kalcijuma u krvi (hiperkalcemija), usled dejstva nekih lekova, ili toksina. Gojaznost povezana sa ishranom koja u sebi ima visok udeo masti i malo ugljenih hidrata takođe se pokazala kao faktor rizika za upalu.

  Pankreatitis se u nekim slučajevima javlja i kada životinja kod koje vlasnici vode računa o izbalansiranoj ishrani, pojede veliku količinu masne hrane. Ovo se obično događa tokom praznika, kada se psima daju ostaci sa trpeze, koji inače nisu deo njihove svakodnevne ishrane.

Prejedanje ljubimaca hranom zaostalom posle prazničnih trpeza čest je uzrok pankreatitisa
  Jedan od izuzetno retkih uzroka pankreatitisa, prvenstveno zbog geografskog položaja naše zemlje, jeste i ubod škorpiona, ili zmija otrovnica. Otrov škorpiona može izazvati reakciju pankreasa, što dovodi do upale.

Dijagnostikovanje pankreatitisa kod pasa


  Pored uzimanja podataka od vlasnika o prehrambenim navikama psa, primećenim simptomima i standardnog palpatornog pregleda - gde je stomak na dodir obično bolan i tvrd, veterinar će obično hteti i da stanje u abdomenu proveri ultrazvukom, da bi se videlo da li u regiji ima masnog tkiva, cista, ili apscesa. Uz ultrazvuk se može uzeti i biopsija iglom ukoliko se prvenstveno sumnja na onkološku bolest.

  Vaš veterinar će proveriti i prisustvo kamena/peska u žuči, kao i stanje želudca i eventualni zatvor creva. Uzimanje krvi na analizu može pokazati prisustvo upale, dok biohemijske analize mogu lako pokazati neravnotežu unosa hranjivih materija, a jetreni enzimi, nivo insulina i glukoze u krvi, kao i zapaljenski faktori mogu potvrditi postojanje pankreatitisa. Takođe rendgenski snimci mogu se koristiti za traženje dokaza o bilo kakvom oštećenju gušterače, ili prisustva stranog tela u digestivnom traktu.

  Po utvrđivanju pankreatitisa potrebno je kontinuirano sprovoditi merenje enzima pankreasa i enzima jetre iz krvi, kako bi se analiziralo stanje organa. Redovno treba meriti i inzulin, da bih proverilo da li je na normalnom nivou, jer upala lako može da prouzrokuje oštećenje ćelija koje proizvode inzulin, što može dovesti do dijabetesa. Dijabetes, kao posledica pankreatitisa češće se javlja kod pasa, posebno kod hroničnih formi pankreatitisa.

Lečenje pankreatitisa kod pasa


  Procenat preživljavanja moze biti prilično veliki ukoliko se simptomi pankreatitisa prepoznaju na vreme i ukoliko se započne sa adekvatnom i sveobuhvatnom terapijom i izmenom nacina ishrane.

Pankreatitis kod pasa


  Upala pankreasa leči se najčešće primenom injekcionih preparata i infuzija u Vašoj veterinarskoj ordinaciji, ili u stacionarnim uslovima ukoliko je stanje ozbiljno. Uključivanje infuzije sa lekovima koje pomažu u povećanju protoka krvi u venama i arterijama, atropina, dodacima elektrolita i kalijuma - jer nivo kalijuma često opada kada životinja proživi ovo zdravstveno stanje. Antibiotik po antibiogramu, terapija bola, oralni enzimi pankreasa u tabletama su takođe obavezan deo terapije, a ponekad, ukoliko to pokažu laboratorijski nalazi - glukoza i inzulin se uključuju u terapiju. Ako upalu izaziva neki lek, ili toksin koji je Vaš pas pojeo, potrebno je uraditi procedure detoksikacije i izbacivanja toksina iz tela. Lekovi protiv proliva i hepatoprotektivi (za zaštitu jetre) takođe mogu biti uklučeni u terapiju.


  Važno je ograničiti nivo aktivnosti Vašeg ljubimca za vreme lečenja. Hrana i oralni unos tečnosti treba zaustaviti na nekoliko dana kod pasa, kako bi pankreas dobio vreme za odmor i usporio proizvodnju probavnih enzima. Ovo je efikasan metod prevencije povraćanja i dehiratacija koje često prate ovakvo stanje, za to vreme tečnosti se unose intravenskim putem.

 Ako je povraćanje dugotrajnije, biće propisani i efikasni lekovi koji ga kontrolišu.

  Što se tiče dijete, hrana se uvodi nakon nekoliko dana od početka terapije, u dogovoru sa veterinarom. Preporučuje se laka hrana, sa malo masti i visokim udelom ugljenih hidrata. Najbolje barena nezačinjena piletina sa malo riže. Ako je pankreatitis ozbiljan, ili je hroničan (ponavlja se), ovaj plan ishrane možda ćete morati trajno da utvrdite, kako biste zaštitili pankreas i druge unutrašnje organe Vašeg psa.

Prevencija i način života posle pankreatitisa


   Dijete koje sadrže veliki udeo masnoća treba dugoročno da budu ograničene, kao i dijete koja sadrže visok udeo proteina. Redovna hidratacija ljubimca je jedan od najvećih prioriteta. Vaš veterinar će u određenim vremenskim razmacima vršiti kontolu stanja kako bi se osiguralo izlečenje i prevencija hroniciteta.



Preventivne mere takođe uključuju i:

    • Smanjenje težine psa (ako ima prekomernu težinu) i pravilno upravljanje težinom
    • Izbegavanje lekova koji mogu povećati upalu

Pankreatitis kod mačaka

 Specifičnosti kod mačaka

  Većina informacija o uzrocima, dijagnostici i lečenju pankreatitisa kod pasa je ista i važi i za mačke, ono u čemu se ove dve vrste razlikuju je to što kod mačaka prvi simptomi prolaze uglavnom neopaženo. 

  Postoji nekoliko dodatnih mogućih uzroka upale pankreasa kod mačaka!
Neki od njih su:
    1) Istodobna upalna bolest creva, ili jetre (kombinacija upalne bolesti jetre, pankreasa i creva toliko je česta kod mačaka da ima svoje ime - „triaditis“. Gotovo je sigurno da mačaka koja ima dijagnostikovanu bolest jednog od ovih organa - da će imati određeni stepen upale i ostala dva.)
    2) Kao uzrok, ali i kao posledica tu je šećerna bolest (dijabetes)
    3) Određene vrste infekcija (npr. Toksoplazmoza)
    4) Abdominalna trauma
    5) Izloženost organofosfatnim insekticidima

Pankreatitis mačke


  Za razliku od pasa, kod mačaka upala pankreasa nije povezana sa prehrambenim faktorima. U mnogim slučajevima ne može se utvrditi osnovni uzrok pankreatitisa.


  Iako se pankreatitis može pojaviti kod bilo koje rase mačke, otkriveno je da se češće pojavljuje kod sijamske mačke. Upala gušterače je takođe češća kod ženki nego kod mužjaka, i češća je kod starijih mačaka.

Pankreatitis kod mačaka


  Hidratacija je jedna od najvećih briga tokom lečenja pankreatitisa mačke i treba je pratiti redovno u roku od 24 sata od terapije, dok se mačka ne oporavi u potpunosti. Pošto pankreatitis kod mačaka nije povezan sa sadržajem masti u njihovoj hrani, pacijenti ne moraju da jedu hranu bez masnih kiselina  da bi se izlečili, ili sprečili povratak bolesti. Smanjenje masne hrane poželjno je samo kod mačaka koje imaju prekomernu težinu, ili neki od procesa na bubrezima, ili jetri.

  Mačke koje ne jedu i nemaju apetita su u velikom riziku od bolesti koja se naziva jetrena lipidoza. Dakle, suprotno onome što se obično radi sa psima, mačka mora uzimati hranu svo vreme terapije, bila ona kuvana, ili iz konzerve.


Panvet tim

07. 02. 2019.

Aujeckijeva bolest, lažno besnilo, kod pasa i mačaka

Aujeckijeva bolest lažno besnilo Panvet


  Aujeckijeva bolest je akutna zarazna bolest mnogih domaćih i divljih vrsta sisara. Izaziva je virus iz grupe Herpes-virusa karakterističan za svinje, SuHV-1. Svinje su prirodni domaćini ovog virusa, dok drugi sisari, poput pasa, mačaka, rakuna, kunića, drugih glodara takođe mogu oboleti od ovog virusa i za njih je ova zaraza fatalna! Procenat smrtnosti kod pasa i mačaka od neuroloških komplikacija bolesti je 100%.

Kako se dobija lažno besnilo?

  Bolest se smatra iskorenjenom u velikom delu SAD, EU, Kanade... gde se svinje vakcinišu protiv ove bolesti i postoji jaka sanitarna kontrola, ipak nikada se ne može isključiti mogućnost kontakta sa virusom kroz kontakt sa divljim svinjama, kao i pacovima - zato povremeno nastaju epidemije bolesti na određenim područijima i bolest se može proširiti i na kućne ljubimce. Kod nas je ova bolest raširenija nego u drugim evropskim zemljama. U rizičnu grupu spadaju i minijaturne rase svinja koje kao kućni ljubimci dospevaju u domove, a mogu nositi ovu vrstu herpes-virusa i proširiti ga na druge ljubimce u svom okruženju.

Svinje su rezervoar Aujeckijeve bolesti
Svinje su rezervoar i glavni prenosilac ovog, za ostale sisare, smrtonosnog oboljenja
  Ovaj virus lako se prenosi dodirom sa izlučevinama zaražene životinje (pljuvačka, eksudat iz nosa), dodirivanjem životinja nos-na-nos i  inhalatorno, zatim ujedom pacova i kontaktom sa njima, a mesojedi se najčešće zaraze konzumiranjem nekuvanog svinjskog mesa. Prenos bolesti npr. sa psa na psa, ili psa na čoveka je skoro nemoguća, ali se ipak savetuje izolacija jedinke zahvaćene bolešću od svoje okoline.

Minijaturne svinje mogu biti prenosilac Aujeckijeve bolesti
Minijaturne svinje koje se drže kao kućni ljubimci, mogu biti prenosnici bolesti na pse i mačke
  Savet svim vlasnicima je da nikako ne daju sveže svinjsko meso, ostatke od svinjokolja, iznutrice i neproverene proizvode koji nisu termički obrađeni svojim ljubimcima. Posebna pažnja mora se pokloniti i lovačkim psima, posebno onim koji učestvuju u lovu na divlje svinje, jer lako može doći do nehotične zaraze prilikom kontakta sa plenom, kao i kod pasa i mačaka koji su stanovnici farmi. Ove informacije mogu veoma pomoći ordinirajućem veterinaru prilikom uspostavljanja dijagnoze bolesti.

Sveže svinjsko meso je rizično za ljubimce
Davanje nekuvanog svinjskog mesa psima i mačkama je veoma opasno
  Virus se ubrzano širi po sluzokoži usta i ždrela životinje izazivajući eksudaciju, svrab i slinjenje, zbog čega je bolest i dobila naziv "lažno besnilo".  

Simptomi bolesti kod pasa i mačaka

  •  Otok, crvenilo i pojačana eksudacija sluzokože usta i nosa, slinjenje
  •  Otežano, ubrzano i duboko disanje, pojava pene
  •  Jak svrab i kožna reakcija
  •  Letargija
  •  Povraćanje
  •  Povišena temperatura

Kako bolest napreduje, virus se širi prema nervnom tkivu i mozgu uzrokujući sve teže simptome:

  •  Otežano hodanje
  •  Snažno češanje, do krvi
  •  Grčenja mišića
  •  Nekontrolisano pomeranje glave i udova
  •  Agresija i samopovređivanje
  •  Gubljenje svesti i koma
  •  Teški neurološki problemi
  •  Smrt

   Svi simptomi se razvijaju naglo, a smrt nastupa obično posle 48h od pojave prvih simptoma. Mačke još teže podnose virus Aujeckijeve bolesti, tako da nije retko da uginu i pre punog ispoljavanja svih simptoma.

Dijagnostika i terapija

  Obično ne prođe mnogo od pojave prvih simptoma do ozbiljnog stanja, kada se zabrinut vlasnik javlja veterinaru. Radi se test krvi i otkrivaju okolnosti do kojih je došlo razgovorom sa vlasnikom psa, ili mačke. Na osnovu očiglednih znakova bolesti, vrlo lako se može posumnjati na lažno besnilo, posebno ukoliko je reč o redovno vakcinisanim ljubimcima.

Štene Panvet
Laboratorijska dijagnostika i specifični simptomi brzo vode ka utvrđivanju bolesti
  U laboratorijskoj dijagnostici prisutnost virusa se dokazuje preko kulture tkiva, fluorescentnom mikroskopijom, ili biološkim ogledom na pacovima, ili kunićima. Na žalost za to vreme nesrećni ljubimac uglavnom već ugine dok ne stignu rezultati potvrde iz referentne laboratorije, za koje je ipak potrebno određeno vreme.

  Što se terapije tiče, ona je uglavnom suportivna - nastoji se da se životinja rehidrira kroz davanje infuzije, uz davanje lekova protiv bolova, protiv visoke temperature i za smirenje. U periodu kada se simptomi pogoršavaju, potrebno je razmotriti opciju o humanoj eutanaziji ljubimca, obzirom da nema nade za izlečenje.

Preventiva

  Pored redovne vakcinacije, ukoliko se na nekom prostoru otkrije Aujeckijeva bolest, zaraženi objekat, ili farma se zatvara i sprovode se mere dezinfekcije i deratizacije ugroženih objekata i objekata u neposrednoj okolini. Svako grlo stoke i kućni ljibimci na određenom prostoru trebalo bi da budu vandredno pregledani. Po isteku 2 nedelje od poslednjeg uginuća povezanog sa bolešću i sprovedenih mera prevencije, smatra se da je zaraza prestala na određenom prostoru.

Akcenat je na preventivnom delovanju protiv bolesti
Akcenat je na preventivnom delovanju protiv bolesti
   Obzirom da odrasle svinje retko pokazuju ikakve simptome bolesti - eventualno blaže respiratorne poteškoće, saznajemo da je svinja bolesna od ovog virusa tek kada pas, ili mačka u kontaktu sa njom oboli i ugine. Apelujemo na vlasnike ljubimaca da svako meso koje daju svojim ljubimcima, pa i od naizgled zdravih svinja, obavezno prokuvaju, jer se virus inaktiviše na višim temperaturama - samo tako će Vaši ljubimci biti bezbedni od ove, za njih smrtonosne bolesti.

Panvet veterinarska stanica Subotica

Panvet tim

09. 01. 2019.

Trudnoća, beba i kućni ljubimci

Trudnoća beba i kućni ljubimci, životinje

  Mnoge žene i mladi parovi često se pitaju da li držanje ljubimca u domu za vreme trudnoće i u blizini tek rođene bebe može nositi određene rizike po zdravlje. Odgovor nije sasvim jednostavan, određeni rizici postoje, ali u velikom broju slučajeva, uz malu korekciju životnih navika i predostrožnost, ovi periodi izuzetno bitni u životu svake porodice, prolaze bez problema.

  Prvenstveno je bitno imati na umu da tradicionalni ljubimci, poput pasa i mačaka - kojima ćemo se i najviše baviti u ovom tekstu, prođu sve redovne preventivne metode zaštite zdravlja - redovnu vakcinaciju i čišćenje od parazita, kao preduslov da bi uopšte bili bezbedni za sebe, druge ukućane i ljubimce sa kojima dele životni prostor. 


Panvet - psi i trudnoća
Redovna vakcinacija i čišćenje od parazita je preduslov za zaštitu zdravlja ljubimca i trudnice
   Ljubimci poput kunića, hrčaka, kornjača, morskih prasića, ptica, drugih glodara i gmizavaca imaju svojih specifičnosti, ali su uglavnom izdvojeni u svom staništu, kavezu, ili terarijumu - oko čije brige buduća majka treba nekom drugom iz porodice da prepusti brigu o higijeni.

Pas i trudnoća 


  Što se tiče pasa i štenaca, ukoliko su redovno vakcinisani i čišćeni od crevnih parazita, oni ne predstavljaju posebnu opasnost za trudnice. Eventualno je potrebno preventivno čišćenje od parazita ukoliko vlasnici primete da pas ima simptome infestacije, kao i uzdržavanje trudnice od obavljanja čišćenja i kontakta sa stolicom ljubimca bez zaštitnih rukavica.

Najčešći pseći paraziti

  Ono na šta vlasnici velikih rasa pasa moraju obratiti pažnju je ponašanje i dobro vaspitanje psa, kako ne bi skočio, ili na drugi način povredio trudnicu. Pse pre dolaska prinove treba naučiti da se ne približavaju kolevci, ili stočiću za presvlačenje bebe. Kod agilnijih i hiperaktivnih rasa potrudite se da im obezbedite više igračaka i više zanimacije, kako u trenucima dosade, ljubomore, ili straha zbog novonastalih okolnosti ne bi napravili štetu.

Pas pre dolaska prinove mora biti naučen na nova pravila ponašanja


Pas i beba


  U periodu kada se rodi beba, može postojati rizik od alergije na dlaku, ili pljuvačku psa. Higijena u domu mora biti svakodnevna i pojačana, u smislu uklanjanja psećih dlaka po nameštaju i podu, posebno kada beba puzi. Međutim, akcenat u ovom razdoblju prvenstveno mora biti u korekciji ponašanja ljubimca i prevenciji stvaranja agresivne, netrpeljive i atmosfere ljubomore.


Panvet - trudnoća i ljubimci
Nažalost, postaje sve češća pojava da su deca alergična na dlaku psa i mačke
  Nikada, ni pod kakvim okolnostima, ne ostavljajte bebu samu u istoj prostoriji sa psom bez nadzora, ma koliko bio miran, staložen i dugogodišnji ljubimac. Nikada se ne zna kako i kada bebin plač, udaranje i "gnjavaža" male dece može proizvesti nepoželjne reakcije kod ljubimca. Takođe, nikako nije poželjno deliti hranu koju jede beba sa ljubimcem.
  Deca pre 7-8 godine starosti ne treba da budu bez nadzora u igri sa psom bilo koje veličine, iz razloga što nenadano, ili nehotično ljubimac može ogrebati, ujesti, ili na drugi način povrediti malo dete.

Decu treba vaspitati da se na pravi način ophode prema ljubimcu
  Deca takođe moraju biti vaspitana na pravi način da se ophode prema ljubimcu. Potrebno je naučiti malu decu da se ne približavaju ljubimcu dok spava, ili jede, kako ne bi došlo do nemilih scena. Obaveza je svakog roditelja da nauči dete da opere ruke posle kontakta sa ljubimcem. 

Na šta obratiti pažnju ako ste trudni a imate mačku?


  Ako imate mačku za kućnog ljubimca, osim pojačanih higijenskih mera, čišćenja parazita, vakcinacije na besnilo i mogućnosti alergije, za mačke i mačiće karakteristične su dve bolesti koje mogu napraviti velikih zdravstvenih problema budućoj majci, kao i bebi.

  Toksoplazmoza je zarazna bolest koja prolazi placentarnu barijeru i derektno utiče na plod, uzrokujući moguće deformitete, kao i spontani pobačaj. Toksoplazmoza (mačkitis) je infekcija uzrokovana mikroskopskim parazitom - protozoom Toxoplasma gondii i smatra se jednom od najčešćih i najraširenijih parazitskih bolesti kod svih toplokrvnih životinja. Mačke, domaće i divlje, smatraju se primarnim domaćinima, jer parazit kompletira svoj životni ciklus, razvoj i razmnožavanje u njihovom digestivnom traktu kada pojedu zaražen plen, a u spoljnu sredinu (zemlju) dospeva fecesom.

   Savet veterinara trudnicama je da uvek napomenu svom ginekologu na početku trudnoće da imaju mačku za kućnog ljubimca, ili da imaju kućnog ljubimca koji je skoro imao akutnu toksoplazmozu. Tada se rade neophodni laboratorijski testovi u referentnim laboratorijama i prati stanje razvoja ploda.
  Toksoplazmoza je posebno opasna kod žena koje su se prvi put zarazile tokom trudnoće (visok nivo IgM antitela), jer bolest ima tendenciju da ošteti mozak fetusa, indukuje deformitete, ili dovede do pobačaja. Detaljno o toksoplazmozi pročitajte u našem tekstu OVDE.

Trudnica i mačka

  Druga zarazna bolest karakteristična za mačke, koja je interesantna sa aspekta humane medicine, je "Bolest mačjeg ogreba" - Bartoneloza, nekomplikovana zoonoza, lako izlečiva i uglavnom bezopasna infektivna bolest. Uzročnik infekcije je gram-negativna bakterija Bartonella henselae koja se u značajnom broju nalazi kod mačaka u pljuvački, fecesu, na kandžama i šapama. Bakterija se može preneti direktno, sa mačaka na druge jedinke - ogrebom, kao i putem drugih prenosilaca - najčešće preko buva i krpelja.
   Mačka/mače koja ima ovu bakteriju obično ne pokazuje nikakav simptom bolesti - naizgled je potpuno zdrava. Jedino imunološki kompromitovane mačke, kao i mačke zaražene FIV-om mogu razviti vidljive simptome, slične kao i kod ljudi.

Bartoneloza se prenosi mačijim ogrebom
Bartoneloza se prenosi mačijim ogrebom
  Kod ljudi, od ove bolesti oboljevaju uglavnom deca, koja često ne znaju da se čuvaju mačijih kandži u igri, a delimično i zbog toga što njihov imunitet nije u potpunosti formiran, potom osobe sa većim ranama od mačaka, kao i stare i imunološki slabe osobe.

   Ono što na prvi pogled deluje ozbiljno i dramatično kod ove bolesti je burna kožna reakcija na mestu povrede, kao i oteklina limfnih čvorova u okolini rane i simptomi groznice koji dugo traju. Bolest se leči makrolidnim antibioticima. Više o ovoj bolest možete pročitati u našem tekstu OVDE.

Kako i gde čuvati glodare za vreme trudnoće


  Hrčak, morsko prase, ili miš kao ljubimac nisu tako česti kućni ljubimci, poput pasa i mačaka u domu, ali ono što svaka trudnica treba da zna je da mogu biti prenosioci virusne bolesti Limfocitni Horiomeningitis (LCMV), koji kod zdravih ljudi ne izaziva veće probleme, ali kod imunološki kompromitovanih ljudi, kao i kod trudnica, posebno u prvim mesecima trudnoće, može izazvati simptome slične jakom gripu, sa visokom temperaturom, u trajanju od 1-3 nedelje, kao i teške defekte ploda, ili spontani pobačaj.   


Hrčak

  Najteže posledice po odraslu osobu mogu biti komplikacije bolesti, pojava upale moždanih ovojnica i mozga (meningitis i encefalitis), neurološki problemi, koji ponekad ostave i trajne posledice. Zato je neophodno da trudnice i žene koje planiraju da zatrudne, iz predostrožnosti ne rade poslove vezane za čišćenje kaveza i mesta gde borave glodari, kako ne bi došle u kontakt sa pljuvačkom, urinom, ili fecesom glodara. Najbolje bi bilo da se preventivno, za vreme trudnoće i dojenja, kavez sa Vašim ljubimcem-glodarom odnese u gostinjsku sobu, ili prostoriju u kojoj trudnica najmanje boravi, a da su zadovoljeni kriterijumi držanja životinje (optimalna temperatura, svetlost, redovna ishrana...).

Higijena ruku posle kontakta sa ljubimcem i čišćenja je obavezna
Higijena ruku posle kontakta sa ljubimcem i čišćenja je obavezna
  Druga bolest, premda prilično retka, dešava se uglavnom zimi kada sivi miševi i ostali spoljni glodari potraže pogodno mesto u domu i dođu u kontakt sa kućnim ljubimcima-glodarima. Reč je o hemoragičnoj groznici, koja se pored visoke temperature odlikuje difuznim opsežnim krvarenjem i otkazom mnogih organa. Ovo oboljenje, na žalost, može biti i smrtonosno.

Ptice, gmizavci i trudnice


  Što se tiče reptila (egzotične vrste, zmije, iguane, kornjače..) i ptica, najveća opsanost postoji od zaraze bakterijom koja se obično veže za pokvarena jaja u hrani - salmonelom. Salmonela se u velikom broju nalazi u njihovom fecesu, te bi trebalo da ste dosta obazrivi prilikom čišćenja kaveza, terarijuma, ili akvarijuma. U slučaju ptica, postoji i rastući trend pojave alergija.


Dete i kornjača

  U slučaju kornjača, trudnica ne bi trebala da dolazi ni u kontakt sa vodom u kojoj kornjače plivaju, jer je velika šansa da u njoj ima ove bakterije u dovoljnom broju da izazove stomačne tegobe, teške i frekventne prolive, a u određenoj meri i spontani pobačaj. Ukoliko se kontakt sa životinjom, njenim izlučevinama, ili vodom u kojoj pliva desi, potrebno je sporo i temeljno oprati ruke, više puta.

Panvet veterinarska ambulanta, Subotica