Prikazani su postovi s oznakom alergija. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom alergija. Prikaži sve postove

01. 07. 2018.

Kašalj kod pasa

Kašalj kod pasa - Panvet Subotica

   Kašalj kod pasa može izazvati više uzročnika, kao što su alergije, mikrobiološki agensi i strana tela u disajnim kanalima. Posebno su mu skloni mali psi, kao i brahiocefalične rase - koje imaju kratku njušku, zbog svojih anatomskih specifičnosti. Veoma je važno posmatrati frekvenciju kašlja i vreme kada se pojavljuje (tokom fizičke aktivnosti, noću itd.) što može pomoći prilikom uspostavljanja pravilne dijagnoze.

Građa disajnih puteva psa - Panvet Subotica
Građa disajnih puteva psa
   Sam kašalj uglavnom nije opasan po život ljubimca, više ga možemo smatrati odbrambenim mehanizmom tela i pokušajem da se disajni kanali oslobode nakupljenog sadržaja, sluzi, ili stranog tela. Stoga nije dobro odmah davati psu lekove koji suzbijaju kašalj pre nego što se ispita uzrok. Smatra se da kašalj koji traje kraće od 3 dana nije poseban razlog za odlazak veterinaru ukoliko nema drugih simptoma. Ipak, postoje stanja kada su frekvencija i jačina kašlja toliko jaki da remete normalno disanje, snabdevanje krvi kiseonikom i značajno umanjuju kvalitet života psa - za takva stanja neophodna je brza i stručna veterinarska pomoć.

Uzrok kašlja kod psa


  Primarni uzroci kašlja kod pasa, kao i kod ljudi, mogu biti veoma raznovrsni. Pomenućemo najznačajnije, kao i neke osobenosti koje nedvosmisleno upućuju na određeni uzrok.

Infekcije


  Jedan od najčešćih uzročnika kašlja kod pasa je bakterijska, virusna, ili gljivična infekcija, kao i infestacija crevnim parazitima u gornjim disajnim partijama, bronhijama, srcu i plućima. Posebno ugroženi su štenci, starije jedinke, kao i oni psi koji imaju neku od predispozicija poput alergija i srčanih slabosti.

Kašalj kod pasa, Panvet veterinarska ambulanta

  Bolesti poput zaraznog traheobronhitisa pasa (Kennel cough), psećeg gripa, štenećaka, infekcija bakterijama: Streptococcus, Straphylococcus aureus, Haemophylus influenzae, Klebsiella pneumonia, Mycoplasma pneumoniae i Chlamydia najčešće su kod pasa.

  Kašalj je čest, disanje čujno, a veoma često postoji i ispljuvak sadržaja nakupljenog u gornjim disajnim putevima u ovakvim situacijama. Pored produktivnog kašlja javljaju se i simptomi poput curenja iz nosa, visoke temperature, drhtavice, letargije, nedostatka apetita i povišenog broja belih krvnih zrnaca u nalazu krvi.
Bakterijske infekcije se leče antibioticima kao što su penicilini, makrolidi i cefalosporini.

Kašalj izazvan srčanim crvom i srčanom slabosti


  Srčani crv (Dirofilaria immitis) je parazit koji se na zdravog psa prenosi ujedom zaraženog komarca. Više od ovoj bolesti možete pročitati u našem tekstu OVDE.
Tokom svog razvoja, larva u jednom trenutku izlazi iz kože, putuje krvotokom i nastanjuje se unutar srčanog mišića i pluća - što dovodi do upalnog procesa u plućnom tkivu i pojave suvog kašlja u naletima - posebno tokom fizičkih aktivnosti i jela.

  Kod ove bolesti najbitnija je prevencija - danas postoje izuzetno efikasna sredstva koja mogu sprečiti infestaciju ovim parazitom. Samo lečenje, ukoliko bolest već postoji, je dugotrajno i neizvesno, i može dovesti vremenom do fatalnih oštećenja srca i pluća.

Srčani crv kod psa Panvet
Srčani crv - Dirofilaria immitis kod psa
  Srčana slabost sama po sebi je teško stanje, jer srčani mišić nedovoljno pumpa krv bogatu kiseonikom u tkiva kojima je potreban usled neke urođene srčane mane, bolesti srčanih zalistaka, ili posledice bakterijske upale srčanog mišića - endokarditis.
Pored čestog nakupljanja vode (otoka - edema) ekstremiteta i stomaka - lat. ascites, česta pojava su i pad krvnog pritiska, lako zamaranje, plitko i brzo disanje i naravno, suv kašalj.
  Lekovi neophodni u kontroli ovakvog tipa bolesti su diuretici (furosemid), kao i lekovi za jačanje srčanog mišića (digoksin) i regulaciju krvnog pritiska (npr. enalapril).

Kašalj izazvan alergijom


  Alergijska stanja su čest uzrok kašljanja i kijanja ljubimaca. Uglavnom se javljaju u određenom periodu godine, praćene su suvim intenzivnim kašljem bez sekreta i temperature. Veoma često se javljaju posle boravka na otvorenom. Najpre je potrebno utvrditi alergen - supstancu koja uzrokuje alergiju, kako bi se njegovom eliminacijom poboljšalo stanje. Takođe neophodna je i terapija antihistaminicima H1. Više o alergijama kućnih ljubimaca možete pročitati u našem tekstu OVDE.

Kašalj izazvan stranim telom


  Naši mali istraživači nekad u igri i njuškanju terena udahnu, ili pojedu strana tela koja veoma brzo dovode do snažnog i iznenadnog napada kašlja, kijanja, produkcije pljuvačke, pa i gušenja u zavisnosti od veličine inhaliranog objekta. Ovakva stanja ponekad zahtevaju hitnu veterinarsku pomoć i vađenje objekta pomoću endoskopa, ili hirurškim putem.

Povrede i strano telo u disajnim organima pasa
Povrede disajnih organa pasa nastale ujedom i prisustvom stranog tela. Foto: Panvet Instagram (@pan_vet)
  Posebno su opasna stanja kada pas inhalira povraćeni sadržaj, što može dovesti do jake iritacije sluzokože disajnih organa i tzv. aspiracione pneumonije koja se leči antibioticima i simptomatskom terapijom duži vremenski period. Aspiraciona pneumonija - upala pluća uzrokovana udahnućem hrane, ili povraćenog sadržaja - može nastati i ukoliko je došlo do paralize ždrela (lat. larynx) iz bilo kog razloga.

Povrede 


  Povrede različite etiologije mogu izazvati kolaps pluća, otok i krvarenje gornjih disajnih partija i usne duplje, koje za posledicu imaju gušenje i kašalj. Medju uzročnicima dominiraju ujedi drugih pasa u predelu vrata, pad sa visine i stanja kada psa udari vozilo usled dejstva velike sile na koštane i meke strukture disajnih puteva. Ovakva stanja se smatraju hitnim i iziskuju urgentnu hiruršku pomoć.

Kašalj uzrokovan kancerom


  Čest suv kašalj ponekad može biti jedan od prvih znakova kancera kod pasa, posebno u respiratornom traktu. Javlja se većinom kod starijih životinja. Bujanje tumornog, ili kanceroznog tkiva u plućima, bronhu, oralnoj, ili nosnoj duplji dovodi do iritacije i delimične blokade disajnog puta koja rezultuje kašljem, čujnim disanjem, letargijom i gubljenjem težine.

Rendgenski i endoskopski prikaz mase koja sužava disajne puteve i dovodi do pojave otežanog disanja i kašlja psa. Foto: Panvet Instagram (@pan_vet)
  Lečenje može uključivati hirurško uklanjanje, hemoterapiju i simptomatsku terapiju kojom se omogućava kakvo-takvo olakšavanje simptoma i poboljšanje kvaliteta života ljubimca. Više o kanceru kod pasa i mačaka možete pročitati u našem tekstu OVDE.

Kašalj uzrokovan kolapsom bronha


  Mali psi su posebno skloni ovom tipu bolesti, gde dolazi do propadanja hrskavičavih prstenova koji štite donje disajne puteve i drže ih otvorenim tokom udaha. Kašalj kod ovakvog stanja je suv, konstantan, dubok, čujan i podseća na takozvani "magareći kašalj".

  Lečenje ovih pasa prvenstveno je usmereno na olakšavanje simptoma upotrebom lekova koji šire disajne puteve, zatim upotrebom lekova koji sprečavaju hroničan kašalj, kortiko-steroidnim lekovima i antibioticima da bi se sprečilo stvaranje hronične sekundarne infekcije.

Obrnuto kijanje (reverse sneezing)


  Iako ovaj fenomen karakterističan za pse, posebno one brahiocefalične (sa kratkom njuškom), nije kašalj - velikom broju vlasnika zvuči tako, ili kao hrkanje, šmrcanje i grgljanje. Stvar je u tome da pas obrnutim kijanjem čisti zadnji deo nosne šupljine od alergena, stranih tela, parazita i sl.

Obrnuto kijanje kod psa. Kliknite dva puta za puštanje videa.

  Najčešće se pojavljuje spontano, u naletima, ali brzo i prestaje, te uglavnom nije nikakav povod za brigu. Ukoliko postane učestao i jak, svakako je povod da se pas odvede veterinaru i ispita uzrok.

Dijagnostika


  Po prijemu pacijenta, veterinar će obaviti informativni razgovor sa vlasnikom o njegovim zapažanjima što se tiče frekvencije, jačine i vrste kašlja, koji unogome mogu pomoći i odrediti tok same dijagnostike.

Ultrazvučni pregled psa Panvet
Ultrazvučni pregled srca psa u Panvet veterinarskoj stanici. Foto: Panvet Facebook (@panvetsubotica)
  Obično se pas inicijalno pregleda stetoskopom da bi se čuo srčani rad i u kakvom su stanju disajni putevi - ima li blokade, ili sadržaja u njima. Takođe moguće je uzeti krv na analizu i uraditi rendgenski snimak pluća ukoliko se sumnja na infekciju, ili prisustvo stranog tela. Ultrazvukom je potrebno da se proveri veličina štitne žlezde, ćije uvećanje takođe može dovesti do pojave suvog nekomplikovanog kašlja, posebno kod starijih pasa. Za srčane bolesti neophodno je uraditi EKG, merenje krvnog pritiska i ultrazvučno snimanje/kolor dopler. Brzi testovi na parazite su takođe od pomoći pri dijagnostici. Sve ove metode se rade u Panvet veterinarskoj ambulanti u kombinaciji sa ostalim dijagnostičkim metodama u zavisnosti od slučaja.

Lečenje


  Pravac u lečenju kašlja zavisiće od izolovanog uzročnika. Neophodno je pridržavati se uputstava veterinara i dinamike uzimanja terapije, jer u suprotnom može doći do neizlečenja i ponovnog povratka bolesti. Zato je neophodno da se posebno ugrožene jedinke balansirano hrane, odmaraju i vode računa o opštem zdravlju tokom perioda oporavka. Važan faktor u prevenciji je i pravovremena vakcinacija psa. U sklopu lečenja potrebno je obratiti pažnju na davanje i kombinacije određenih lekova, jer neki od njih kao propratnu pojavu imaju suv kašalj, kao što su neki antihipertenzivi - lekovi za snižavanje krvnog pritiska.

Panvet veterinarska stanica Subotica

Panvet tim

02. 06. 2018.

Zašto pas gubi dlaku - alopecija kod ljubimaca

Zašto pas gubi dlaku , alopecija Panvet

  Psi, mačke i ostali sisari svakodnevno gube dlaku, na mesto otpale dlake dolazi nova i to je normalan proces obnavljanja krzna. Gubljenje dlake uzrokovano promenom godišnjih doba kod nekih rasa može biti posebno izraženo, kao na primer kod dugodlakih rasa sa gustim krznom koje odbacuju dlaku u toplijem periodu godine i to se smatra prirodnim procesom.
  Ipak, ukoliko je broj ispalih dlaka duži vremenski period veći nego broj novih, ili se dešava opadanje dlake posebno u nekom regionu kože, ili pod dejstvom specifičnog uzročnika/bolesti - možemo govoriti o alopeciji.

Sezonske promene i starost uzrokuju promene u kvalitetu i gustini krzna
Sezonske klimatske promene i starost uzrokuju promene u kvalitetu i gustini krzna i smatraju se prirodnim procesom
   Gubitak dlake (alopecija) je vrlo vidljivo stanje kada postoji nedostatak veće, ili manje količine dlake na nekom delu kože psa. Ona može zahvatiti simetrične regione, biti u obliku krugova (pečata), raspoređena po celoj koži, ili samo na nekim njenim delovima. U nekim slučajevima može biti lokalno praćena crvenilom, perutanjem, krastama, ili otokom. Može se pojaviti kod svih pasa, kao i drugih sisara, nevezano za rasu, pol i starost. Neki od uzročnika izazivaju izgledom i oblikom specifično opadanje dlake, što može biti od pomoći veterinaru u utvrđivanju i lečenju određene bolesti.

Uzroci


   Uzroci ispadanja dlake iz dlačnih folikula mogu biti razni. Istraživanja pokazuju da svaki deseti pas ima neki od zdravstvenih problema koji uzrokuje izraženu alopeciju.
Uglavnom je opadanje dlake praćeno i drugim karakterističnim simptomima određene bolesti, ili stanja. Više o svakom od njih možete pročitati klikom na link.

Među njima su najčešći:
   • starost
   • bakterijske infekcije kože praćene češanjem i formiranjem krasti
   • poremećaji cirkulacije
   • prisustvo kožnih parazita
   • posledica povrede, ili opekotine
   • demodeks
   • stres
   • bolesti štitne žlezde
   • disbalans polnih hormona
   • alergijske reakcije
   • auto-imuna stanja i poremećaji imuniteta uopšte
   • Kušingova bolest - bolest nadbubrežne žlezde
   • kancer
   • uzimanje lekova, ili trovanje (citostatici, hormoni...)
   • gljivične infekcije i lišaj (Microsporum canis, Microsporum gypseum, Trichophyton mentagrophytes)
   • problemi u ponašanju (kompulzivno češanje i samoujedanje)
   • nedostatak određenog vitamina, ili nutrijenta
   • loša ishrana

   Alopecije uzrokovane parazitskim bolestima, hormonskim disbalansom, lošom ishranom i imunološkim stanjima su najčešće. Većina alopecija je reverzibilna - na mestima nestanka dlake ona može ponovo da naraste ukoliko se eliminiše dejstvo uzročnika u kraćem vremenskom roku, ipak ukoliko zdravstveni problem potraje, kao i kod starosti i formiranja ožiljnog tkiva na koži, mesto na kom nema dlake ostaće takvo.

Najčešći pseći paraziti

Dijagnoza


   Dijagnostika se prvenstveno vrši vizuelnim pregledom ljubimca - utvrđivanjem gde postoje problemi sa alopecijom, uvidom u stanje celokupnog krzna i kvaliteta dlake (da li je krzno masno i neuredno, ili pak suvo i bez sjaja). Razgovorom sa vlasnikom utvrđuju se navike u ishrani i ponašanju ljubimca, zatim se pristupa pregledu kože, uzimanju skarifikata (grebanje kože i uzimanje uzorka za mikroskopsko posmatranje) da bi se ispitalo prisustvo kožnih parazita.
  Ukoliko veterinar posumnja na hormonalni, ili imunološki disbalans uzeće krv na analizu. Ukoliko je koža inficirana, potrebno je uzeti bris rane. Ultrazvuk i rendgensko snimanje poslužiće veterinaru da proveri veličinu i rad žlezda sa unutrašnjim ljučenjem, otoka limfnih žlezda, stanja jetre i bubrega i sl.

Demodikoza kod psa Panvet
Ekstreman slučaj demodikoze kod psa. Izvor: Panvet Instagram (@pan_vet)
   Po samom obliku i rasporedu alopecijskih promena možemo nekad zaključiti koji je primarni uzročnik u pitanju:

  Višestruke male suve regije, bez dlake - raspoređene su obično na većoj površini kože. Najčešće se javljaju na strani trupa, ekstremitetima, glavi, ili na vratu. Ovakav raspored uglavnom upućuje na prisustvo kožnih parazita, lišaja, alergija - posebno na hranu, ili ređe na bakterijsku infekciju kože. Mogu upućivati i na sklerodermu - stanje kada na koži postoji ožiljak (tvrda koža) posle davanja vakcine, ili kao posledica auto-imune reakcije.

   Simetrično gubljenje dlake na nekim delovima kože - obično je povezano sa sistemskim, ili hormonskim poremećajima i variranjem hormona štitne, nadbubrežne i polnih žlezda. Češće se pojavljuje kod rasa: bokser, šetlandski ovčar, nemački ovčar, terijera, pekinezera, samojeda, pomeranaca i haskija.

   Alopecija u obliku većih pečata - obično je praćena infekcijom kože, crvenilom, perutanjem, svrabom i formiranjem krasti. Prvenstveno se veže za pojavu gljivičnih, bakterijskih i kožnih alergijskih reakcija.

Alopecija u obliku većih pečata
   Ponašanja psa koja uključuju kompulzivno češanje, ili samoujedanje potrebno je lečiti korekcijom ponašanja, dresurom i primenom antidepresiva.

Terapija


   Terapija može biti lokalna i sistemska. Takože može uključiti jednu, ili kombinaciju više terapijskih opcija: aplikacija leka (najčešće antibiotik, ili antimikotik), hirurška intervencija, korekciju ponašanja, hipoalergenu i bogatiju ishranu - sve u zavisnosti šta je uzročnik i koji je cilj terapije. Praćenje stanja je jako bitno da bi se utvrdilo da li terapija daje rezultate.

Učinak terapije na sjaj i kvalitet krzna mačke sa oboljenjem štitne žlezde
   Ukoliko je uzročnik patogen, potrebno je dezinfikovati površine u boravištu ljubimca i pojačati higijenske mere u vidu češćeg kupanja ljubimca blagim sredstvom, dezinfekcijom eventualnih rana i lokalnom i sistemkom aplikacijom određenih lekova koji će olakšati simptome i suzbiti dejstvo uzročnika (antibiotik, antihistaminik, antimikotik itd.)
   Vlasnici treba da povedu računa i o sopstvenoj higijeni, jer su neki od uzročnika alopecije kod ljubimaca vrlo lako prenosivi i na ljude, poput lišaja, bakterijskih i nekih parazitskih infekcija i infestacija.

   Kavlitetna, raznovrsna, bogata ishrana i suplementacija čini bitan segment strategije oporavka Vašeg ljubimca, te na njoj treba insistirati uz bilo koji drugi vid terapijske opcije u tretmanu alopecije.

Panvet veterinarska stanica Subotica

Panvet tim

05. 11. 2017.

Mast cell tumor - Mastocitom kod pasa i mačaka


Masticitom tumor kože kod pasa i mačaka

   Ova onkološka bolest stručno se naziva mastocitom i čini 15-20% svih tumorskih promena kože kod ljubimaca. Stariji ljubimci i mešanci kod pasa imaju nešto veću sklonost ka ovoj bolesti nevezano za pol. Najčešće se razvijaju oko osme godine života psa, ali postoje slučajevi i da se pojave kod veoma mladih pasa starosti oko 6 meseci.
Od rasa pasa koje su sklonije ovom oboljenju su: bokseri, boston terijeri, labrador i zlatni retriveri, biglovi, mops i šnauceri. Kod boksera je ova bolest najviše zastupljena. Kod mačaka ova bolest se razvija najčešće kod sijamske mačke, u starijem životnom dobu, oko 10 godine života. Klinički znaci, simptomi i lečenje su slični kao kod psa.

Rase podložnije pojavi mastocitoma - mast cell tumora
Rase podložnije pojavi mastocitoma - mast cell tumora

Kako nastaje i šta je mast cell tumor?


   Mastociti su krvne ćelije, vrsta belih krvnih zrnaca granulocita, koju posebno možemo sresti u vezivnom i potkožnom tkivu, kao i krvnim sudovima i oko nerava koji se nalaze na površinama tela u kontaktu sa spoljnom sredinom (koža, sluzokoža, oralna i nosna šupljina, želudac, pluća, creva) gde imaju funkciju u imunitetu i odbrani organizma od parazita i stranih tela, ulogu u zarastanju povreda, stimulaciji stvaranja novih krvnih sudova itd.

   Njihova uloga u alergijskim mehanizmima je velika, obzirom da su ove ćelije bogate rezervama histamina neophodnog za imunološki odgovor na pretnju, kao i heparinom, i proteolitičkim enzimima koji razgrađuju proteine eventualnih mikroskopskih napadača. Alergijska reakcija je upravo neprimereno jak imunološko-neurološki odgovor na neko strano telo, ili supstancu.

Izgled mastocitoma na koži psa
Izgled tipičnog mastocitoma na koži psa, na šapi i pod mikroskopom

   Mastocitom, tj. mast cell tumor, je koncentrisana kolekcija pomenutih mastocita na nekom mestu - najčeće na koži, ili podkožnom tkivu, a ređe u unutrašnjim organima. Kružnog je oblika, varira od 1-5 i više centimetara veličine i tačno je definisanih ivica. Uglavnom nastaje na jednom mestu, sporo raste i može biti praćen pojavom upale okolnog tkiva, ili otokom. Najčešće se nalazi na trupu životinje, peri-analnoj regiji, potom ekstremitetima (često na šapi), a najređe se mogu naći na glavi, ili vratu životinje. Ova promena je uglavnom benigne prirode, ali postoji potencijal za malignitet, kao i stvaranje drugih vrlo opasnih zdravstvenih problema uzrokovanih samom funkcijom mastocitnih ćelija, stoga se preporučuje njegovo pažljivo hirurško odstranjivanje u što ranijem stadijumu.

   Tačan uzrok nastanka mast cell tumora nije poznat, verovatno se radi o reakciji mastocitnih ćelija na neki abnormalan stimulans, kao što je izloženost mikrobiološkim organizmima, alergenu, hroničnoj bolesti, zračenju, određenoj vrsti hrane i UV zračenju. Po uklanjanju tumora, kod približno trećine pasa i manjeg broja mačaka ovaj tumor se može javiti na nekom drugom lokalitetu kože u periodu 2-5 godina od hirurške intervencije.

Simptomi i tipovi mastocitoma


   Simptomi i izgled mast cell tumora su vrlo šarenoliki - variraju u zavisnosti od lokaliteta, stadijuma bolesti, veličine i starosti promene.

   Mastocitomi su uglavnom benigne kvržice na koži i često mogu ličiti na neku drugu kožnu promenu poput masnog tkiva, uboda insekta, bradavice, ili pak ranice na koži (kod agresivnijih oblika). Uglavnom je mesto promene blago crveno, često bez dlake, može svrbeti. Mogu proći meseci pre nego što promena postane vidljiva i opipljiva na dodir.

Mastocitom na koži psa
Mastocitom na koži psa
   Agresivniji oblici bolesti u sebi imaju veći potencijal za malignitet, javlja se ulceracija, ili ranica na koži, brzo rastu, mogu zahvatiti susedna tkiva i limfne čvorove, daju metastaze u druge delove kože i unutrašnje organe, svrab i bol su izraženiji, kao i otok, crvenilo, upala i vodenasti plikovi. Ovakve promene su zastupljene u 10-15% svih slučajeva. Mastociti su u ovom slučaju bitno drugačiji od normalnog tkiva i izmenjenog izgleda gledano pod mikroskopom. Uvećana jetra i uvećana slezina su karakteristični za rašireni rak mastocitnih ćelija, a u plućnoj i trbušnoj maramici može se uočiti prisustvo slobodne tečnosti. Ovakve maligne, ozbiljne i opasne promene češće su moguće kod boksera i mopsa.

Hirurško uklanjanje metastaza mastocitoma
Hirurško uklanjanje metastaza agresivnog mastocitoma iz bulbouretralnog tkiva kod mužjaka pulina. Foto: Panvet Instagram (@pan_vet)

   Od ostalih simptoma mogu se spomenuti: želudačni problemi - bol u želudcu, čir želudca i dvanaestopalačnog creva, proliv, povraćanje, melena (crna do krvava stolica, znak krvarenja u digestivnom traktu), gubitak apetita, anoreksija, anemija, zatim teškoće u disanju, veća skolnost burnim alergijskim reakcijama, suzenje očiju, duže krvarenje iz rana, lupanje srca, kratko, plitko i isprekidano disanje - sve zbog velike količine histamina koje ove ćelije nose i puštaju u okolna tkiva (ovo posebno važi ako je sam tumor veliki, agresivniji, ili ima metastaze u blizini ovih organa).

   Anafilaktički šok, je često fatalno stanje i podrzumeva gušenje, velike otoke oralne i nosne sluznice i jezika, pad krvnog pritiska i zastoj srca - češće se može javiti kod životinja koje imaju mast cell tumor, posebno ako se tumorska promena dira i nestručno uklanja. U takvim situacijama potrebno je brzo delovati i dati životinji posebnu antihistaminsku i hipertenzivnu terapiju.

   Upravo zbog šarenolikosti u izgledu, simptomima i ozbiljnosti same promene, određivanje tipa i stadijuma mastocitoma je od velike važnosti.

   Tip tumora mastocitnih ćelija (ili mastocitoma) se ocenjuje prema njegovoj lokaciji na koži, prisutnosti upale, i odstupanju izgledom i funkcijom od normalnih ćelija:

    - Promene 1. stepena imaju ćelije slične normalnim ćelijama sa niskim potencijalom za metastazu i dobru prognozu izlečenja;
    - Promene 2. stepena imaju ćelije nešto izmenjenog izgleda i funkcije u odnosu na normalne mastocite, sa potencijalom za lokalno invazivne metastaze;
    - Promene 3. stepena imaju bitno izmenjene ćelije izgledom i funkcijom u odnosu na normalne mastocite, sa visokim potencijalom za metastazu i lošu prognozu izlečenja.

   Uopšteno gledano, što je ćelija mastocita sličnija normalnim ćelijama, to je bolja prognoza izlečenja.

Mikroskopski pregled i utvrđivanje tipa i stadijuma bolesti
Mikroskopski pregled i utvrđivanje tipa i stadijuma bolesti. Izvor: Panvet Fejsbuk (@panvetsubotica)

   Simptomi i lečenje takođe zavise i od stadijuma bolesti:

  •   Stadijum 1 karakteriše jedan tumor bez metastaza;
  •   Stadijum 2 karakteriše jedan tumor sa metastazom u okolne limfne čvorove;
  •   Stadijum 3 karakterišu višestruki tumori kože, ili veliki tumor koji je ušao duboko u podkožno tkivo (oko 10% svih mast cell tumora);
  •   Stadijum 4 se karakteriše prisustvom tumora, sa metastazama u organu, ili velikim prisustvom ćelija mastocita u krvi.


Dijagnostika i lečenje


   Diferencijalna dijagnostka oboljenja sprovodi se opštim pregledom životinje koja uključuje laboratorijsku i biohemijsku analizu, kao i pažljivom biopsijom tumora iglom. Biopsija može uključivati i uzimanje uzorka iz regionalnog limfnog čvora, pa i same kostne srži - gde mastociti i nastaju, i njihovim patohistološkim pregledom. Ukoliko postoji sumnja na matastaze u dubljim tkivima i organima preporučljivo je uraditi i pregled ultrazvukom i RTG snimak.

Biopsirani uzorak tumora šalje se na patohistološku mikroskopsku analizu
Biopsirani uzorak tumora šalje se na patohistološku mikroskopsku analizu

   Posle pregleda biopsiranog uzorka pod mikroskopom i dobijenih rezultata analiza, veterinar određuje strategiju lečenja, koja je za veliki broj promena hirurško uklanjanje tumora.
Uključivanje određenih citostatika (npr. vinblastin + prednizolon) i druge potporne terapije radi se ukoliko je tumor invazivan, sa metastazama u drugim limfnim čvorovima, organima i tkivima.

   Veoma je bitno da se sama hirurška intervencija uradi veoma pažljivo, obično se odstrani nekoliko centimetara više (minimum 3cm) oko tumorske promene na koži i u dubinu, da bi bili sigurni da su sve ćelije time obuhvaćene, a ukoliko su zahvaćeni i susedni limfni čvorovi, pristupa se i njihovom vađenju - time se svodi na minimum moguća komplikacija cepanja mastocitnih ćelija, oslobađanja histamina u njima i pojave komplikacija i anafilaktičkog šoka sa smrtnim ishodom. Ponekad može da se desi i da na mestu nepotpuno otkolonjenog mast cell tumora rana neće da zaraste. Preventivno se životinji pre operacije uključuju medikamenti: H1 i H2 anti-histaminici, a po potrebi i kalcijumski preparati, kortikosteroidi, ihibitori protonske pumpe, srčani antiaritmici, kao i lekovi za regulaciju krvnog pritiska.

Hirurško uklanjanje mast cell tumora kod psa
Naši veterinari izvode hirurško uklanjanje mast cell tumora kod psa. Foto: Panvet Instagram (@pan_vet)


Savet


   Bitno je da se ljubimac poštedi teških fizičkih napora, prisustva opšte poznatih alergena (prašina, trava, polen, grinje), sačuva od moguće povrede, češanja i lizanja kožne izrasline i prebaci, po potrebi, preventivno na hipoalergijsku ishranu u periodu od utvrđivanja bolesti do posle hirurške intervencije.

   Ukoliko primetite uporne promene na koži, koje rastu, ili se umnožavaju uvek na istom mestu, promene u ponašanju Vašeg ljubimca, gore navedene simptome, ili ako Vaš ljubimac ima genetske predispozicije za ovu bolest - obratite se što pre veterinaru. Redovni pregledi i praćenje stanja osnova su za lako, jeftino i bezbedno uklanjanje ove često dobroćudne, ali potencijalno vrlo opasne onkološke promene.

Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica

Panvet tim

24. 01. 2017.

Alergije ljubimaca - infografika

Alergije ljubimaca - infografika


   Infografika je komunikacijski alat u formi slike, koji se kreira primarno za web okruženje i koji kroz interesantan dizajn ilustruje reči, brojeve i sve druge značajne podatke na neku temu.

   Panvet veterinarska stanica - Subotica će ubuduće, pored tekstova, koristiti i ovu kratku formu na svom blogu da bi grafički obradili najznačajnije teme iz oblasti veterine - interesantne i od pomoći kako vlasnicima i ljubiteljima životinja, tako i kolegama.

Alergije kućnih ljubimaca - Panvet veterinarska stanica Subotica
Kliknite na sliku za uvećanje (+) Izvor: Panvet Facebook (@panvetsubotica)

Panvet tim

10. 09. 2016.

Alergije kućnih ljubimaca

Alergije kod životinja - kućnih ljubimaca, Panvet veterinarska stanica

  Kao i ljudi, Vaš ljubimac može biti alergičan na različite supstance iz svoje okoline, uključujući biljni polen i druge supstance u vazduhu, ili sastojke u hrani. Ove supstance su nazivaju alergeni.
Kada se udahnu, ili apsorbuju kroz kožu, alergeni stimulišu proizvodnju histamina, što dovodi do upale u tkivima, najćečće respiratornog trakta, kože, ili gastrointestinalnog trakta životinje.

  Alergija je u osnovi buran imunološki poremećaj koji uključuje antigene, antitela i bela krvna zrnca monocitno-makrofagnog sistema. Izloženost alergenu dovodi do pojačane sinteze IgE antitela u telu Vašeg ljubimca. Svaki naredni kontakt između alergena i IgE, provocira oslobađanje hemijskih jedinjenja u krvotok životinje: histamina, prostaglandina i heparina - što dovodi do pojave reakcija na telu: svraba, crvenila, otoka, suženja bronhija, kijanja, smetnji pri disanju, proliva i upale kože.
U slučajevima inflamatornog dermatitisa (zapaljenja kože), poremećen je i metabolizam masnih kiselina, na šta takodje treba obratiti pažnju.

Histamin - hemijska supstanca Panvet
Molekul histamina
  Statistika kaže da 1 od 6 pasa ima neki oblik alergije, čak 1/3 svih poseta veterinarima specijalizovanim za malu praksu odlazi na pregled i utvrdjivanje alergija. Takodje, skoro polovina svih dermatoloških problema potiče od alergijskih reakcija.
Kada je u pitanju rasna i genetska predispozicija, alergijama su najčešće skloni terijeri, retriveri, bokseri, dalmatinci, seteri, šnauceri i engleski buldozi. Kod jedne četvrtine pasa ova bolest ima sezonski karakter i javlja se samo u određenim periodima godine.
Kod mačaka i ostalih vrsta životinja respiratorne alergije su manje zastupljene nego kod pasa i uglavnom su to reakcije na odredjene sastojke hrane, lekove, ili ujede insekata i prisustvo parazita.


Najčešći alergeni


Supstanca koja je okidač preterane i burne reakcije imuniteta može biti bilo šta iz okoline Vašeg ljubimca, ipak najčešći alergeni su:
- Poleni drveća, trava i korova
- Kućna prašina
- Grinje
- Kućna hemija
- Materijali poput vune, sintetke i gume
- Parfemi i šamponi
- Duvanski dim
- Pljuvačka buve
- Sredstva protiv buva
- Produkti metabolizma bakterija na koži, ili u crevima
- Lekovi
- Ujedi insekata i prisustvo parazita
- Sastojci hrane - najčešće govedina, mlečni proizvodi, jaja, soja, pšenica i kukuruz...

  Spektar reakcija na izlaganje alergenu zavisi od same količine alergena kao i obima oslobadjanja histamina u telu, te može biti propraćen samo blagim lokalnim crvenilom i svrabom, pa sve do dramatičnih pojava otoka, gušenja, visoke temperature, pa i smrtnog ishoda.

  Na početku je vrlo bitno uraditi diferencijalnu dijagnostiku - posmatrati razvoj bolesti, eliminisati infekcije, parazite, lekove i najčešće alergene sastojke u ishrani, zatim utvrditi tačan alergen (ili skup alergena) u čemu i saradnja vlasnika ima veoma bitnu ulogu. Potom se pristupa adekvatnoj medikamentoznoj terapiji - lokalnoj, ili sistemskoj, imunoterapiji i maksimalnom čuvanju životinje od kontakta sa alergenom koliko je to moguće kroz menjanje njenih navika u ponašanju i ishrani.

  Terapija svih alergija je najčešće dugotrajna, često i doživotna. Potrebna je disciplina i sveobuhvatan pristup lečenju, kao i propratna simptomatska terapija.


Vrste alergija


 Atopije, atopijski dermatitis, alergijska inhalaciona dermatoza


  Najčešći vid alergija su one na čestice iz vazduha i iz neposredne okoline životinje - kao što je polen, grinje i prašina, koje uzrokuju širok spektar, najčešće kožnih, a redje i respiratornih reakcija pasa i mačaka.
Genetska predispozicija i rasa se ovde smatraju značajnim faktorom, jer oko 10% pasa su genetski predispozicionirani da postanu osetljivi na alergene u okruženju. Najčešće su to retriveri, dalmatinci, bokseri, terijeri i sve jedinke koje imaju izrazito svetlu, ili belu dlaku. Obično se javlja u uzrastu između 6 meseci do 3 godine.

Atopijski dermatitis kod pasa i mačaka Panvet veterinarska stanica
Rase sa izrazito svetlim krznom su češće sklone razvoju atopijskog dermatitisa. Foto: Panvet Instagram (@pan_vet)
  Znaci alergije se često ispoljavaju sezonski (npr. kod alergija na polen i insekte), ali mogu postojati i tokom cele godine (grinje, prašina). Svrab, suva koža i crvenilo kože je najtipičniji znak.
Noge, lice, uši, kožni nabori i pregibi, kao i stomak su najčešće pogođene oblasti, ali i grebanje po celom telu nije neuobičajeno, što može dovesti do sekundarne infekcije rana bakterijama kao što su Staphylococcus pseudointermedius, ili Malassesia pachydematis, gubitka dlake, iritacije i otoka.

  Ostali znaci atopije uključuju lizanje, ili žvakanje šapa, kao i konstantno trljanje lica, posebno nosa i očiju, hiperpigmentaciju odredjenih regija tela, kašljanje i otežano disanje - astma. Upala spoljašnjeg ušnog kanala (otitis externa) često prati atopijski dermatitis, i ako se neadekvatno leči može dovesti do ozbiljnog stanja - adenoma ušne školjke, koje iziskuje hirurške intervencije.

  Dijagnoza atopije se bazira na istoriji bolesti, kliničkom pregledu i redje na intradermalnom testiranju i/ili serološkom testiranju. Bitno je isključiti alergiju na hranu, kao i prisustvo primarnih infekcija, lekova i parazita koji mogu dati slične simptome.

  Saradnja vlasnika psa, ili mačke je izuzetno bitna, kako u davanju informacija veterinaru, tako i u samoj terapiji koja često uključuje svakodnevno posmatranje, higijenu i menjanje navika u ishrani i ponašanju ljubimca sa alergijom, izolaciji od alergena, terapiji buva i parazita i davanju antialergijskih lekova i imunoterapiji.

  Terapija atopija je dugotrajna, često i doživotna i počinje kada je utvrdjen alergen koga životinja treba da se kloni.

   Pravci u kojima se ide u terapijskom smislu uključuju imunoterapiju - desenzibilizaciju organizma na alergen, najčešće kroz oralno, ili dermalno aplikovanje minimalne količine alergena ne bi li se vremenom organizam ljubimca postupno navikavao na prisustvo iritirajuće supstance.
Ovakav tretman je dugoročna obaveza koja može trajati od 6 meseci do više godina.
Morate biti spremni da sledite uputstva veterinara tačno i budete strpljivi. Ove aplikacije mogu u početku povećati znake alergije. Ako se to desi antihistaminici, kortikosteroidni lekovi, antibiotici i antimikotici (u formi šampona) su često potrebni u početnoj fazi lečenja.

   Drugi pravac je medikamentozni i uključuje upotrebu gore navedenih lekova, najčešće kortikosteroida, redje antihistaminika, antibiotika, ciklosporina, anti-parazitika (poseno onih protiv buva), dok se lekovi protiv povraćanja, proliva, protiv kašlja, vitaminski suplemanti, omega 3 i 6 masne kiseline, šampon sa hlorheksidinom, kremovi i masti koriste po potrebi.

   Kortikosteroidi kao najčešći lekovi kod atopije, u početku se daju u udarnim dozama, a kako vreme odmiče i ima poboljšanja, u odnosu na simptome, doziranje se koriguje tj. smanjuje do najmanje količine leka koji ostvaruje zadovoljavajući terapijski efekat.

 Nutritivna alergija - alergija na hranu


  Za razliku od atopije, kod nutritivne alergije nema dokaza da se radi o genetskoj predispoziciji, kao i o predispoziciji vezanoj za starost, rasu, ili pol životinje. Ova vrsta alergija je redja od alergija na supstance iz neposredne okoline životinje i obuhvata 5-15% svih alergija medju kućnim ljubimcima.

Svrab je jedan od najčešćih simptoma alergije kod pasa i mačaka


   Što se tiče simptoma, pojave po koži su vrlo slične atopijskom dermatitisu, s tim što mogu uključivati i češće promene stolice, pa i povraćanje životinje.

   Često se desi da kortikosteroidi koji se daju u terapiji atopijskog dermatitisa nemaju zadovoljavajući efekat u preporučenoj dozi pored svih preventivnih mera, što navodi na sumnju da je ipak hrana primarni alergen. Stoga je bitno uraditi dobro diferencijalnu dijagnostiku koja uključuje prvenstveno dugotrajan i strog režim ishrane koja isključuje odredjene vrste hrane (eliminaciona dijeta), aditive i lekove, na osnovu čega se može utvrditi koji nutritivni sastojak pravi problem.

  Ishrana treba da bude uravnotežena i nutritivno potpuna, a da ne sadrži tragove sastojka koji je prethodno korišćen u ishranjeni Vašeg ljubimca.
Vlasnici često ne shvataju da ako i minimalna količina alergena iz hrane kojom je ljubimac ranije hranjen bude prisutna u ovoj novoj eliminacionoj ishrani, neće doći do poboljšanja stanja, a samim tim ni utvrdjivanja da li nov režim ishrane daje rezultate.

  Primena eliminacione dijete traje najčešće 8-12 nedelja i za to vreme dolazi do pozitivnog pomaka i povlačenja simptoma. Danas postoje različite gotove hipoalergijske hrane za pse i mačke koje vlasnicima umnogome olakšavaju posao, takodje možete, uz konsultaciju sa veterinarom, spravljati i domaće hipoalergene obroke.

  Nakon postavljene dijagnoze i poboljšanja stanja uz restriktivnu ishranu baziranu na riži, palenti i povrću u trajanju od 14 dana, u ishranu se sistematski, na 7-10 dana, uvodi jedan po jedan proteinski sastojak obroka (govedina, svinjetina, piletina...) i prati reakcija. Pojava svraba i ranijih simptoma u periodu od 1 sata do 10 dana od uvodjenja novog obroka ukazuje na sastojak hrane koji ne treba koristiti u ishrani, što je i jedino rešenje za ovaj tip alergije, obzirom da medikamenti na nju imaju ograničen efekat.

  Alergija na insekte i parazite


  Kao i ljudi, ljubimci različito i ponekad veoma burno reaguju na ujede komaraca, osa, pčela, obada i mrava, kao i prisustvo parazita koje mogu da nose (najčešće šugaraca i buva). Najčešćim uzročnikom alergijskih stanja pasa i mačaka smatra se pljuvačka buve. 

  Simptomi ove alergijske dermatoze kod pasa i mačaka su iritacija, svrab, crvenilo, a zatim gubitak dlake u predelu ujeda i moguća pojava bubuljica/čvorića, krasti i plikova. Ove pojave se najčešće mogu videti na ledjima prema repu, zatim na abdomenu, nadlaktici, a redje  na glavi i vratu životinje.

 Testom na belom papiru, skarifikatom i mikroskopskim pretragama mogu se relativno lako utvrditi paraziti, ili prisustvo žaoke insekta.

Izgled kože ljubimca sklonog alergiji, Panvet veterinarska stanica
Izgled kože ljubimca sklonog alergijskoj reakciji
  Terapija podrazumeva uništavanje buva i drugih parazita na životinji i u ambijentu, primeni kortikosteroida i antibiotika lokalno i sistemski kada je to neophodno.

 Hormonska hipersenzitivnost


  Najčešće se javlja kod ženki koje su imale česte lažne graviditete, ili neregularne estruse usled dejstva polnih hormona. Kožne promene svojstvene alergijskim reakcijama javljaju se prvenstveno na ledjima i u genitalnoj regiji, praćene otokom vulve i bradavica. Ovo je redak tip alergijskih reakcija i jedino permanantno rešenje je uklanjanje jajnika, gde se poboljšanje i redukcija simptoma vide za 7-10 dana od hirurške intervencije.

  Angioedem i urtikarija


  Takodje redje promene alergijskog tipa, nastale burnom reakcijom imuniteta životinje na prvenstveno fizičke i hemijske faktore kao što su hladnoća, toplota, fizička sila i preterana fizička aktivnost, kontakt sa biljkama, lekovima, hemikalijama i toksinima insekata. Mogu se javiti u svim uzrastima i kod svih vrsta.

  Karakteristika ovih promena je oticanje tkiva kože, jezika i grla - edem, koji se često povlaći u periodu od 24 sata.

  Klinički se ispoljava kao poremećaj gutanja, promena glasa sve do promuklosti, uz čujno disanje i vrtoglavice. Edemi kože i sluzokože daju osećaj napetosti i mogu biti praćeni svrabom. Kod težih slučajeva potrebno je hitno se javiti veterinaru zbog mogućnosti gušenja, a terapija se najčešće svodi na aplikaciju adrenalina i kortikosteroida.

 Kontaktni alergijski dermatitis


  Retko oboljenje pasa i mačaka i nastaje kao reakcija organizma na supstance sa kojima koža životinje dolazi u dodir.

  Specifičnosti ove alergijske reakcije su da promene na koži sporo nastaju i sporo se povlače, a javljaju se najčešće na delovima tela životinje koji nisu prekriveni gustom dlakom - abdomen, skrotum, brada...

  Kao rani simptomi - uočavaju se iritacije, čvorići i kraste, a česti sekundarni simptomi su hiperpigmentacija i keratoza (javljanje kožnih zadebljanja).

  Dijagnoza se relativno lako postavlja na osnovu lokaliteta promene, istorije bolesti i tipičnih kliničkih simptoma, a ukoliko postoji potreba može se potvrditi ponovnim provokativnim izlaganjem alergenu.

  Terapija je uglavnom lokalna i sistemska primena kortikosteroida uz antibiotik širokog spektra.


Alergjska reakcija uzrokuje konstantno češanje životinje



  Bakterijska hipersenzitivnost


  Ovaj tip alergijske reakcije je prvenstveno karakterističan za pse koji mogu biti osetljivi na toksine stafilokoknih bakterija.

  Sama pojava je retka i može komplikovati tok izlečenja psa. Manifestuje se svrabom, osipom, oštećenjem kože, velikim bubuljicama koje mogu krvariti, crvenim pečatima i koncentričnim krugovima po koži.

  Posle eliminisanja bakterije antibioticima, povlači se i sama promena u roku od nekoliko dana.

Praktični saveti i o čemu voditi računa


  Uz terapiju bilo koje alergijske reakcije, bilo bi poželjno koristiti hipoalergene hrane za kućne ljubimce, preventivno ponoviti tretman protiv buva i čuvati ljubimca najčešćih alergena.

  Često se u praksi pokaže da jedinka ima neadekvatan imunološki odgovor na više alergena, kao i da simptomi alergija na supstancu iz spoljašnje sredine (atopija) lakše nestaju ako se koristi i hipoalergena ishrana.

  Pojačana higijena, pogotovo kod atopičnih dermatitisa izazvanih prašinom, grinjama i polenom pomaže kod fizičkog uklanjanja alergena iz krzna. Takodje upotreba šampona sa hlorheksidinom i antimikotičkih šampona pomaže da se na koži Vašeg ljubimca ne stvori sekundarna bakterijska, ili gljivična infekcija uzrokovana stalnim češanjem i upotrebom kortikosteroidnih lekova.

   Ako zdrav ljubimac svaki dan jede istu hranu mesecima i godinama, postoji dobra šansa da razvije alergiju na neke sastojke iz nje. Kućni ljubimci trebaju raznolikost u ishrani, baš kao i ljudi. Odredjena mesa iz gotovih hrana mogu biti tretirana antibioticima i hormonima koji izazivaju imuni sistem da preterano reaguje. Bitno je kombinovati uz odredjenu ishranu i suplemente kao i primerena domaća jela.

  Proverite da li i koliko u hrani Vašeg psa ima govedine, kukuruza, pšenice, soje, jaja i mlečnih proizvoda - najčešćih alergena.

  Proverite i sa kakvom vrstom tkanina i materijala Vaš ljubimac dolazi u kontakt.

  Šape Vašeg ljubimca sklonog atopiji posle boravka napolju odmah operite, ne dozvolite da se šeta po stanu i tako raznosi alergene koji će mu kasnije predstavljati problem.

  Redovno perite posude za hranu i vodu Vašeg ljubimca. Trudite se da redovno provetravate prostorije gde je Vaš ljubimac ukoliko ima reakcije na prašinu i grinje.

  Vodite računa o periodima vakcinacije i konsultujte veterinara kada je potrebno uraditi vakcinacije ako je ljubimac skoro imao infekciju, ili nailazi period godine kada se alergijska reakcija pojačava.

  Hranu za svog ljubimca čuvajte ako je moguće hermetički zatvorenu, time se onemogućava razmnožavanje grinja u njoj, koje mogu dovesti do alergijske reakcije. Posle odredjenog vremena, treba promeniti mesto, ili prostoriju, gde se čuva hrana iz istog razloga.

Alergije ljubimaca
Kliknite na sliku za uvećanje (+). Izvor: Panvet Facebook (@panvetsubotica)
Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica

02. 03. 2016.

Bolesti ušiju kod životinja

Bolesti ušiju kod životinja

  Jedan od najčešćih  problema zbog kojih se vlasnici pasa javljaju kod veterinara jesu problemi sa ušima. O gubitku sluha - gluvoći kod ljubimaca možete više pročitati u zasebnom tekstu.
  Prvi znaci koje se primete jesu: češanje uha, trešenje glave, ili žuljanje glave (uha) po podu.

Pregled uha psa Panvet dežurna veterinarska stanica Subotica
Pregled uha psa

  Uzroci upale uha (otitis) mogu biti :
    - ALERGIJE (atopije, preosetljivost na hranu)
    - STRANO TELO (trava tzv. popino prase )
    - PARAZITI (ušna šuga)
    - INFEKCIJE (bakterijske, gljivične...)
    - ANATOMSKE NEPRAVILNOSTI (velika količina dlake u ušnom kanalu, sužen ušni kanal, teške obešene uši, itd)

  Zbog česte pojave recidiva potrebno je izvršiti temeljno lečenje , a da bi rezultat lečenja bio dobar prvenstveno treba uspostaviti  dobru dijagnozu.

Čulo sluha kod psa

  Otitisu (upali uha) su skloni svi psi, bez obzira na starosnu kategoriju, zato je preporuka vlasnicima da obrate pažnju na ponašanje svojih ljubimaca i ako primete bilo kakve promene (neprijatan miris uha, nečistoće na ušnoj školjci, vlažne uši, trljanje glave, nagnuta glava itd.) da se obrate svom veterinaru, jer lečenja uha mogu trajati vrlo dugo da bi se postigao dobar rezultat.


Panvet dežurna veterinarska stanica Subotica
Rase pasa sa velikim spuštenim ušima imaju veće predispozicije da obole od upale uha
  Psi koji su alergični na hranu, ili na alergene iz okoline vrlo često imaju probleme sa ušima, a ponekad je to i jedini simptom alergije. S obzirom da se kod alergija menjaju uslovi sredine u slušnom kanalu, vrlo često  kao posledicu imamo sekundarne infekcije bakterijama i gljivicama. To znači da nije dovoljno lečiti samu infekciju već je vrlo bitno rešiti i primarni uzrok.

  U letnjem periodu i početkom jeseni vrlo često se javljaju vlasnici sa psima kod kojih se iznenada javlja bolnost na dodir baze ušne školjke i vrlo intenzivno trešenje galave. Uzrok tome jeste strano telo tzv. popino prase . Važno je što pre obratiti se veterinaru, jer je u pitanju trava u obliku klasa koja se samo specijalnim instrumentom može izvaditi, a pas pritom mora da se sedira.


Trava popino prase - čest uzrok nedaća ljubimaca sa ušima Panvet Subotica
Trava popino prase - čest uzrok nedaća ljubimaca sa ušima
  Od ušnih parazita sve češće se javljaju upale uzrokovane ušnim šugarcima - grinjama. Glavni simptom kod ovakve upale je mrvičast crni talog u ušnom kanalu i javlja se izrazit svrab ušiju. Mikroskopskim pregledom ušnog taloga mogu se pronaći ušni šugarci - Otodectes cynotis.


Ušni paraziti kod psa Panvet Subotica
Ušni paraziti

  Zdravo uho ima dobar odbrambeni mehanizam prema bakterijama i gljivicama, ali ako dođe do promena sluznice i normalne flore uha usled prekomerne vlage i alergija, bakterije i gljivice će početi da se preterano razmnožavaju.


Video prikaz dijagnostike ušnog šugarca kod mačke sa sekundarnom bakterijskom infekcijom. Kliknite dva puta za puštanje snimka. Izvor: Panvet Instagram (@pan_vet)

  Vrlo je važno naglasiti da su ove infekcije obično sekundarne i samo njihovo lečenje obično neće dovesti do trajnog rešenja problema - bitno je pronaći primaran uzrok upale uha (strano telo, anatomski, ili alergijski uzročnik). 

  Pojavom učestalih sekundarnih upala nastaju hronične upale i dolazi do trajne promene zida ušnog kanala tj. zadebljanja zida, pri čemu nastaje suženje ušnog kanala. Samim tim dolazi do otežanog pražnjenja upalnog sekreta, pa ušni kanal postaje vlažan i topao  što pogoduje nastanku sekundarne infekcije. 


Otitis - upala uha Panvet dežurna veterinarska stanica Subotica
Otitis - upala uha
  Ako se ove infekcije ne leče blagovremeno, ili adekvatno, može da dođe do upale srednjeg uha - otitis media. Ukoliko primetite bilo kakve simptome koji ukazuju na nekakav problem sa ušnim kanalom, nemojte ništa kapati u ušni kanal na svoju ruku pre odlaska veterinaru, jer se neće dobiti prava slika bolesti.


Uzimanje uzorka ušnog sekreta na analizu Panvet Subotica
Uzimanje uzorka ušnog sekreta na analizu

  Prvi korak  u dijagnostici i lečenju infekcije je uzimanje brisa sluznice ušnog kanala koji se posmatra pod mikorskopom, gde se utvrđuje prisustvo gljivica i bakterija.
  Ako su prisutne bakterije štapićastog izgleda - bris se šalje u laboratoriju da bi se izvršila identifikacija bakterija i određivanje najefikasnijeg antibiotika. 
  Nakon uzimanja uzorka ušni kanal treba dobro očistiti od upalnog sekreta da bi lek koji se lokalno koristi imao što bolji efekat. Vrlo je bitno  da se pored sistemske terapije koristi i  lokalna terapija, jer samo na taj način može doći do brzog i trajnog izlečenja životinje.   

Panvet veterinarska stanica Subotica

Panvet tim