02. 06. 2017.

Neobična ponašanja ljubimaca

Neobična ponašanja pasa i mačaka


  Naši ljubimci imaju određena ponašanja i rituale koji im pomažu u svakodnevnom životu i komunikaciji sa drugim pripadnicima njihove vrste. Neka od tih ponašanja nama izgledaju potpuno bizarno, ili kulturološki neprihvatljivo, pa čak i grozno, ali ona su sastavni, normalan i prirodni deo ponašanja povezan sa instinktima i zakonitostima komunikacije.

  Problem uglavnom nastaje pri ljudskom nerazumevanju signala koje nam naš ljubimac šalje, ili čak njihovom sankcionisanju, što pas, ili mačka ne razumeju - to uglavnom dovodi do stresa i osećaja odbačenosti jedinke, a posledično može dovesti i do većih problema u ponašanju, agresivnosti prema vlasniku i ljudima uopšte, depresiji, odbijanju hrane, strahovima, fobijama i drugom patološkom ponašanju.

  Spomenućemo neka od čestih, nama neprihvatljivih, a potpuno normalnih vrsta ponašanja za pse i mačke. Svako od tih ponašanja ima logično objašnjenje, koje će nam pomoći da shvatimo suštinu i šta se dešava ukoliko burno reagujemo i sankcionišemo ove reakcije ljubimca. Takođe previše ležerni odnosi između ljubimca i vlasnika su obično neusklađeni i kao takvi uzrokuju stres kod životinje. Zbog toga bi takvi odnosi trebalo da se izbegavaju i zamene interakcijama u formi komanda–odgovor–nagrada.

  Ljubimac nije igračka, već živo biće sa nagonima i potrebama, koje čovek, kao inteligentnija i svesna jedinka, treba da razume, izađe im u susret, uloži napor da ih modifikuje i posveti pažnju zajedničkim aktivnostima kako bi se stvorila adekvatna veza.

Jedenje sopstvenog izmeta 


  Verujemo da ste se nekad zapitali: - Zašto pas jede izmet? Ovakvo ponašanje naziva se koprofagija. Štenci često jedu sopstveni i tuđi izmet, kao i izmet biljojeda (goveda i konja). Ovakvo ponašanje sa ljudskog aspekta je grozno i nehigijenski, ali kod životinja, pogotovo u mladom dobu je sasvim normalno. Vremenom, ova pojava se gubi tokom odrastanja, mada kod nekih pasa može ostati i u kasnijem dobu, mada u malom obimu. Pokušaj sankcionisanja ove prakse retko se pokaže uspešnim, a može dovesti do potpuno suprotnog efekta, gde je ljubimac u ranom uzrastu potpuno zbunjen i pod stresom zbog neharmoničnog odnosa sa vlasnikom. Uzroci mogu biti razni, od znatiželje, nedostatka nekog nutrijenta i gladi, do proste dosade.

  Ukoliko odrastao pas koji nije jeo sopstveni izmet počne ponovo da ga konzumira, to može biti signal za neka oboljenja kao što je dijabetes, Kušingova bolest, upala pankreasa i smetnje u varenju, ili depresija. Zato je neophodno da, ukoliko primetite da Vaš pas radi neke atipične stvari, potražite pomoć veterinara koji će adekvatnom dijagnostikom utvrditi ima li osnova za zabrinutost.

Lov na druge životinje


  Često se desi da vlasnici ostanu zatečeni prizorom koji ih dočeka kada mačka na kućnom pragu, kuhinji, ili čak u krevetu ostavi mrtvog, ili polu-živog glodara, ili insekta kog je ulovila. Ova pojava izaziva potpuno suprotan osećaj i reakciju kod vlasnika od onog koji je posredi.
  Ne treba smetnuti sa uma da su naši ljubimci u suštini lovci i mesojedi. Stručnjaci smatraju da ovim gestom mačka izražava zahvalnost vlasniku, ostavljajući mu plen koji je ulovila. Postoji tumačenje da želi da je vlasnik pohvali za spretnost, ili kod sterilisanih jedinki ovo ponašanje se može protumačiti i kao instinktivni pokušaj mačke da "nauči" vlasnika da lovi plen, kao što bi naučila svoje mačiće.

Veterinar Radovan Božičković i pas
Dr vet. med. Radovan Božičković  Foto: Panvet Facebook (@panvetsubotica)
  Kod pasa ovakvo ponašanje se ogleda u gonjenju mačaka i živine. I ovo je ponašanje koje je potpuno u skladu sa prirodom psa kao lovca i mesojeda. Međutim, problem nastaje ako pas, vođen blagonaklonim odnosom vlasnika, pa čak i podsticanjem na ovakvo ponašanje napravi korak dalje - agresivno hvata "plen" i ubija druge životinje. Ovo posebno važi za rase pasa koje su sklone agresivnom ponašanju. Psi koji su navikli da se ovako ponašaju, bez adekvatne reakcije vlasnika koji bi im tako nešto zabranio u ranijem dobu, uvek će pokušavati da naprave štetu, te je jedini način za rešenje problema izbegavanje kontakata sa mačkama, živinom i sitnim životinjama.

Mirisanje genitalne i analne regije drugih životinja


  Ma koliko nama ovakvo ponašanje izgledalo neprijatno, ovo je bitan deo interakcije između dve jedinke i sastavni deo upoznavanja. Mirisi i žlezde koje se nalaze u tim regijama pružaju informacije ljubimcima ko je životinja u nihovoj blizini, kog je pola, pa čak i šta je jela i kako se oseća. Nemojte nasilno udaljavati ljubimce, ili ih grditi, pustite ih da se na prirodan i njima znan način adekvatno upoznaju.

Jedenje trave


   Ukoliko Vaš ljubimac jede travu, ili samo određene biljke najverovatnije im treba neki od nutrijenata iz njih. Psi imaju odličan njuh i uglavnom ne jedu biljke koje će štetiti njihovom digestivnom traktu. Ovo ponašanje je primećeno i kod vukova i lisica u divljini, tako da se može smatrati normalnim.

   Ipak treba obratiti pažnju, često ljubimci jedu travu i zbog toga što žele da povrate određenu hranu koju su pojeli i koja im smeta, ukoliko imaju kiselinu u želudcu, ili bolove u stomaku. Ako je ovakvo ponašanje često, treba ljubimca odvesti veterinaru da se utvrdi pregledom zašto je došlo do ovog ponašanja i uvede određena terapija ukoliko postoje gastro-intestinalne smetnje. Detaljnije o ovoj pojavi pozabavićemo se u našem tekstu OVDE.

Jedenje trave kod pasa i mačaka
Jedenje trave kod pasa je normalna pojava, ali i znak stomačnih problema

Zaskakanje drugih ljubimaca, predmeta, ili noge čoveka


  Svima nam se desilo da se osećamo posramljeno, ili izvinjavamo drugim ljudima, jer je naš pas zaskočio njihovog ljubimca, ili nogu drugog čoveka. Stručnjaci smatraju da ovakvo ponašanje nema bitno seksualnu konotaciju, već je to naprosto deo uzbuđenja, ili traženja pažnje. Ovakvo ponašanje se može javiti i kod kastriranih, i kod nekastriranih ljubimaca. Najbolji savet je da komandom, igračkom, ili poslasticom skrenete pažnju ljubimcu. Osoba čija je noga "zaskočena" najbolje bi bilo da ignoriše ovo ponašanje, jer je tada najveća šansa da ono brzo prestane.

Zurenje


  Ukoliko pas, ili mačka konstantno zure u Vas, to obično znači da hoće nešto što možete da joj pružite (hranu, vodu, poslasticu, igračku, ili želi u toalet). Ipak ne treba smetnuti sa uma da životinja koja nije vezana za vlasnika, ili u odnosu sa strancem ova forma ponašanja može značiti i agresivnost, ili strah, te treba razumeti pravi kotekst okolnosti u kojima se dešava ova pojava.

Trganje, "krađa" i zakopavanje predmeta po kući


  Nama je malo nelogično ponašanje ljubimca kada vidimo da je rastrgao, ili zakopao omiljenu igračku, kada nam ukrade i izgrize čarapu, ili skupocenu cipelu. Ipak, ovo je normalno ponašanje životinja koje su nekada bile predatori, takve stvari bi radile i u prirodi. Za korekciju ovakvog ponašanja uglavnom je dovoljno glasno i jasno izvesti naredbu koja će skrenuti pažnju ljubimcu da takvo ponašanje nije dobrodošlo. Ipak najbolji način da zaštitite svoje skupocene stvari je da ih sklonite van domašanja ljubimca.
Uzrok ove pojave može biti i prosta želja za igrom, privlačenje pažnje, ili dosada, tako da, ukoliko se ova radnja ponavlja može se tumačiti i u ovom kontekstu. Budite ubeđeni, psi i mačke uvek znaju gde su neki predmet zakopali! :)

Prosipanje vode iz posude njuškom, ili šapom


  Mnoge mačke često šapom guraju, ili prevrću posudu sa vodom koju ste im tek pružili. Ovo neuobičajeno ponašanje stručnjaci objašnjavaju time što je nemirna voda mnogo zanimljivija ljubimcima nego mirna - za koju se instinktivno obično vezivalo to da je zagađena, ili puna parazita. Ovo ponašanje je normalno i vuče korene iz davnih vremena kada su naši ljubimci živeli u prirodi, ili pak lovili ribu i vodozemce u njoj.

Fantomski simptomi bolesti


  Životinja usvaja razne oblike ponašanja tokom svog života i često je u stanju da situaciju izmeni u svoju korist. Neki psi vremenom shvate iz iskustva da svaka manifestacija bolesti, ili slabosti bude propraćena većom pažnjom vlasnika, boljom negom, poslasticama i sl. te u prisustvu vlasnika mogu namerno ponavljati određenje pojave kao što su kašalj, učestalo češanje, ili hramljanje. Odlazak veterinaru, pregledi i analize ne pokazuju nikakve simptome, a terapija ne daje rezultate. Često se desi da vlasnici budu nezadovoljni tretmanom, menjaju veterinara, različite suplemente i lekove dok se ne ispostavi vremenom da se simptomi pojavljuju samo u prisustvu vlasnika, ali ne i prilikom pregleda veterinara, ili prisustva drugih ljudi.
  Ukoliko se nepobitno utvrdi da ne postoje zdravstveni problemi, tretman ovakvog ponašanja je ignorisanje fantomskih simptoma i nagrada kada pas ispoljava normalno ponašanje.

Vijanje sopstvenog repa


  Ovo često smešno i zanimljivo ponašanje pasa u normalnim uslovima uglavnom služi za privlačenje pažnje, ili pražnjenje viška energije Vašeg ljubimca.
  Ipak, ukoliko se često ponavlja može značiti da pas ima kožne parazite, alergijski dermatitis, ili upalu analnih žlezda na tom delu tela. Ukoliko ne možete da skrenete pažnju psa dok učestalo vija svoj rep ovo može biti znak i težih psiholoških poremećaja poput opsesivno-kompulsivnog poremećaja, i povodom toga bi bilo najbolje da konsultujete svog veterinara koji će dati medikamentoznu terapiju (anksiolitike, benzodijazepine i antidepresive).

Pas vija rep
Vijanje sopstvenog repa spada u normalne reakcije, ukoliko nije previše i prečesto izraženo

Bekstvo


  Bežanju su skloni ljubimci koji su se loše socijalizovali sa drugim životinjama i ljudima. Ovo ponašanje izraženo je kod pasa koji su rano odvojeni od majke, koji su previše razmaženi, ili pak zlostavljani od strane vlasnika, jedinke koje su izložene negativnoj hijerarhijskoj promeni u porodici (na primer dolaskom deteta u porodicu), a česta su bežanja od kuće i zbog seksualnih stimulanasa u okolini.
Pas obično beži prvo na kraće vreme, potom na duže, a ukoliko u novoj sredini stekne viši hijerarhijski status, nađe dovoljne količine hrane, ili tamo nisu inhibirani stimulansi koji su mu bitni - može se dogoditi da ljubimac uopšte nema želju da se vraća kući.

  Ukoliko se ponavlja, bežanje ukazuje na veliki problem u ponašanju, ili odnosu pas - vlasnik i potrebno je dugo i strpljivo raditi na obnovi odnosa i razumevanju razloga problema.
  Obično se preporučuje za početak ograditi psa, posvetiti mu više pažnje kroz davanje omiljene poslastice, šetnju i igru, uključiti ga u zajedničke porodične aktivnosti, kao i nabaviti još jednog psa, a sve u cilju stvaranja koherentnije zajednice. Oko ovih aktivnosti najbolje je konsultovati se sa veterinarom, jer slučajevi i razlozi bega mogu biti šarenoliki, kao i pristup problemu i njegovo rešavnje.

Dočekivanje vlasnika


  Dočekivanje uz radost, lavež, skakanje na vlasnika i posetioce je normalan ritual za većinu pasa. Ovo ponašanje ne bi trebalo da smeta, ali može biti neprijatno ukoliko je pas velike rase, ukoliko previše agresivno pokazuje naklonost, ili je na primer blatnjavih šapa.
  Najčešća reakcija vlasnika na takav vid ponašanja je povišen ton, pretnja, ili čak i udarac - što pas ne razume. Ovako pomešani signali kod psa stvaraju konfuziju i osećaj odbačenosti što može rezultovati još agresivnijom "radošću" i dočekom, ili povlačenjem u sebe i depresijom.
  Pravi "lek" za preveliku ushićenost ovog tipa je da se vlasnik jedan period uzdrži od bilo kakve nagle reakcije, čak i ignoriše ove izlive. Vremenom će se intenzitet radosti dočeka smanjiti usled nedostatka povratne reakcije vlasnika i tada je vreme za uspostavljanje novog rituala gde ćete prići psu, lagano ga pomaziti i pričati sa njim, pritom ne dozvolivši da skače po Vama.

  Normalnim i uobičajenim ponašanjima za ljubimce možemo dodati i glasno mjaukanje/zavijanje, vrtenje u krug pre spavanja, krivljenje glave i načuljivanje ušiju prilikom Vašeg obraćanja ljubimcu, zavlačenje u nedostupne delove stana, nameštaja, ili dvorišta; lizanje lica i ruku vlasnika kojim se pokazuje naklonost, "trčanje" u snu itd.
Ovakva ponašanja je potrebno razumeti i prihvatiti ih, ili ih je relativno lako korigovati u određenom vremenskom periodu ukoliko je to moguće.

  O sindromu malog psa - formi ponašanja za koju su prvenstveno "krivi" vlasnici malih pasa više možete pročitati OVDE.

Pas i mačka


  Teža, patološka stanja obuhvataju čitav niz neželjenih i neuobičajenih ponašnja, ali praćenih posledicama po psihičko i fizičko stanje životinje, ili ljudi u njihovoj okolini. Ovakva ponašanja se ne mogu redukovati jednostavno i najčešće je potrebna asistencija stručnog lica, dresera i veterinara, kao i primena lekova kroz duži vremenski period da bi se stanje popravilo.

  U ova stanja spadaju duži anksiozni i depresivni periodi, agresivni ispadi, fobije, nezainteresovanost za parenje i čuvanje mladunaca, halucinacije, teški stresovi i loši rituali, praćeni posledicama kao što su ujedanje, izazivanje i agresivnost prema vlasniku, povlačenje u sebe, izostanak reakcije na spoljne stimulanse, proždrljivost, odbijanje hrane, samopovređivanje, konstantno jecanje, zapuštanje higijene, kardiološki i hormonalni problemi, napad panike, kao i inkontinencija (koja nije uzrokovana starošću i neurološkim problemima).

  Uzroci ovakvog ponašanja vuku korene iz rane mladosti ljubimca, lošeg odnosa vlasnika prema njima, lošem majčinskom ponašanju, traumi, kriznim situacijama, ili su povezane sa bolestima u starosti kao što je na primer senilnost.

Poremećaji ponašanja kod mladunaca


  Uzroci psiholoških problema kod mladunaca, pogotovo štenaca, su najčešće odvajanje, ili odbijnje od majke, prelazak u novu sredinu, strahovi od napuštanja, odrastanje u boksovima bez dovoljne socijalizacije, bez pažnje i mentalne stimulacije.
  Set ovih okolnosti dovodi do emocionalne zatupljenosti, nezainteresovanosti, javljanja paničnih epizoda, teškoća u socijalizaciji, anksioznosti, stresa i posledično depresije, kao i pojave agresivnosti.

  Javljaju se i fizičke manifestacije kao što su paničan strah, ubrzano disanje i puls, uriniranje, defekacija, povraćanje, gubitak svesti, destruktivno ponašanje, samopovređivanje, pad imuniteta, poremećaji u ishrani i sl.

Štene


  Pored saveta srtučnog lica o korekciji ponašanja i vlasnika i pasa da bi se ovakve pojave predupredile na svakodnevnom nivou, često je potrebno i uvođenje neuroleptika, antidepresiva i beta-blokatora u terapiju.

  Treba skrenuti pažnju vlasnicima da dobro izaberu i informišu se o odgajivačima, uslovima držanja ljubimaca i pročitaju svete za vlasnike kućnih ljubimaca dostupne na internetu da bi predupredili početničke greške u kontaktu sa novim članom svoje porodice. Čeka Vas uzbudljiv posao, koji iziskuje visoku motivisanost, mnogo ljubavi i strpljenja, kao i učešće čitave porodice.

Poremećaji ponašanja kod odraslih jedinki


  Ovi poremećaji mogu ići u dva pravca: ka anksioznom/depresivnom i agresivnom ponašanju. Uglavnom se dešavaju u odnosu čovek - ljubimac i uglavnom su stečene zbog loših odnosa, nerazumevanja, nepažnje i neusklađene hijerarhijske organizacije.

  Uzrok disbalansa u hijerarhijskim odnosima je najčešće taj što je  mladunčetu od dolaska u porodicu dozvoljeno da uživa sve privilegije koje ima dominantna jedinka. Onda, odrastanjem, te povlastice polako prestaju da važe i životinja oseća da gubi položaj u porodici koji je do tada imala. U ovakvoj konfliktnoj situaciji, ljubimac će koristiti agresivnost kako bi nekako očuvao svoj status. Prognoza lečenja poremećaja agresivnosti je povoljna, ukoliko su i gazde svesne da treba da sarađuju.

Štene na terapiji u Panvetu
Štene na terapiji u Panvetu. Foto: Panvet Instagram (@pan_vet)
  Anksioznost (napetost, strepnja) i depresija posledično, javljaju se kod odraslih jedinki koje usled straha, razvijene fobije, promene sredine, ili neskladnih porodičnih odnosa, prestaju da se ponašaju svojstveno svojoj vrsti - povlače se u sebe, ne reaguju na spoljne stimulanse osim u slučaju jake emocionalne napetosti koja se organski manifestuje digestivnim poremećajima - najčešće povraćanjem i dijarejom, zatim gušenjem, odbijanjem hrane, nesvesticom, ubrzanim disanjem i pulsom i sl.

  Ovakvo stanje, ukoliko potraje, mora biti lečeno medikamentoznim putem. Potrebno je pružiti dosta pažnje i vremena ljubimcu, dati mu zadovoljavajuću mentalnu stimulaciju, raditi zajednički na prevazilaženju strahova i slušati savete stručnjaka pošto lečenje ovakvih oblika ponašanja se često sprovodi u nekoliko faza u zavisnosti od poboljšanja stanja, što je individualna stvar.

Poremećaji u majčinskom ponašanju


  Ovi poremećaji uslovljeni su lošom, ili nedovoljnom socijalizacijom i kod životinja koje su se dobro uklopile sa ljudskom, ali ne i sa svojom vrstom. U većini slučajeva, parenje je ostvarivano prisilno, ili veštačkom oplodnjom.
U normalnim situacijama, ženka bi se umirila na jednom mestu gde bi trebalo da donese na svet svoje mladunce, ali u ovakvoj situaciji ona trči uznemireno, traži prisustvo svojih vlasnika i okoti svoje mladunče u hodu ostavljajući ga. Ovi mladunci obično i uginu ako nema ko da se stara o njima. Mnoge ženke u ovoj situaciji moraju da se oštene carskim rezom pošto nemaju volje ni da se dovoljno napregnu. Sam carski rez takođe može ostaviti posledice po odnose ženki i mladunaca, jer nije došlo do prirodnog procesa, što u retkim situacijama može biti psihološki problem za ženku.

Situacija može biti i gora, kada umesto zanemarivanja mladunca, ženka počne da ga napada, ili čak i usmrti.

  Pristup koji prvo treba probati je da vlasnici sa vidnom radošću probaju da prinesu mladunče, uz veliku pažnju, maženje, poslastice i blage reči. Da se dojenje odvija uz prisustvo i odobravanje vlasnika, a po potrebi ženki se mogu prepisati lekovi sa anksiolitičkim delovanjem da bi se donekle smanjila burna reakcija. Preporuka je takođe mazati ženki bradavice gelom koji sadrži lokalne anestetike kako bi sam proces dojenja za njih bio što manje uznemirujuć. Ovakve ženke ne treba ponovo pariti dok se primarni poremećaj u ponašanju medikamentozno ne reguliše.

Terapija


  Esencijalna terapija za sve vidove neuobičajenog i nepoželjnog ponašanja je prvenstveno savet stručnjaka, veterinara, ili dresera kako se ophoditi i šta uraditi da bi se stanje promenilo na svakodnevnom nivou. Pravilno razumevanje prirode ponašanja ljubimaca je od najvećeg značaja da bi moglo adekvatno da se reaguje u različitim situacijama.

  Medikamentozna terapija je takođe terapija izbora kod većine stanja i uključuje upotrebu anksiolitika, antidepresiva, neuroleptika, sedativa, beta-blokatora i simptomatske terapije npr. lekove protiv povraćanja i dijareje.

  Kastracija i hormonalna terapija mogu samo donekle i vrlo ograničeno pomoći kod određenih stanja ukoliko su ona povezana sa hormonalnim statusom životinje. Agresivnost jedinke može biti smanjena ovim postupkom, ali ipak većina problema ima veze prvenstveno sa potpuno drugim faktorima, te se ne može sa sigurnošću očekivati da bi kastracijom problemi ponašanja mogli biti trajno rešeni.
Druge hirurške metode kao što je lobotomija izbačene su iz prakse.

Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica

Fizikalna terapija kućnih ljubimaca

 
Fizikalna terapija u veterinarskoj ortopediji


   Posle hirurške intervencije, ili završetka terapije lekovima -  nastavak rehabilitacionog procesa ljubimaca uglavnom potpuno izostaje, ili nije do kraja realizovan.

   Ovo je jedan od segmenata kojima veterinarska praksa u našoj zemlji nije dovoljno posvetila pažnju - često zbog nedostatka materijalnih sredstava, neophodne opreme, slabe edukacije i interesovanja samih vlasnika.

   Upravo primenom različitih rehabilitacionih tehnika cilj je ubrzati oporavak, povećati pokretljivost i smanjiti hroničan bol posle hirurgije, povrede, ili oboljenja.

   Fizikalna terapija je skup neinvazivnih procedura, koje primenom blagotvornog dejstva toplote i hladnoće, elektromagnetnim talasima, masažom, primenom svetlosne terapije (infracrveno svetlo i laser) i ultrazvukom deluju na ubrzanje metaboličkih procesa povređenog tkiva, poboljšanje cirkulacije, regeneraciju ćelija i vraćanje pokretljivosti, ravnoteže i snage u zglobovima.


Fizikalna terapija kod pasa i mačaka
Blagotvoran učinak terapije ispoljava se posebno kod povreda zglobova, posle hirurgije i lomova kostiju pasa i mačaka. Foto: Panvet Instagram (@pan_vet)
   Sve ove metode na prirodan, bezbolan, ugodan i opuštajući način nekad i za 50% skraćuju vreme do potpunog oporavka ljubimca! Tretmani masaže, akupresure i vežbe istezanja već posle 3-5 tretmana pokazuju vidljive znake oporavljanja ljubimca. Preporuka je da prvih par tretmana treba realizovati 2x nedeljno, a nakon toga se prelazi na jednonedeljne dolaske do rešenja problema, ili kontinuirano u svrhu održavanja postignutih poboljšanja.

   Pored ljubimaca koji su imali hirurški zahvat, neurološki, ili ortopedski problem, značajna kategorija ljubimaca kojima je potrebna fizikalna terapija su seniori, sportski psi, ljubimci sa hroničnim artritisom, ljubimci skloni hroničnim upalama i padu imuniteta, rase sklone problemima sa kičmom, displazijom kukova i laktova, ljubimci sa disajnim problemima, cirkulacijom, hormonalnim statusom, problemima kolenog zgloba itd. Rehabilitacioni plan treba da se radi individualno, za svaku životinju ponaosob, uzimajući u obzir faktore kao što su: primarna bolest, starost, rasa, temperament, ishrana i način života.

Fizikalna terapija ljubimaca u Panvetu
Tretmani fizikalne terapije u Panvet veterinarskoj stanici

   Jedina ogrničenja primene fizikalne terapije jesu kancer, visoka temperatura, tromboza krvnih sudova i zarazne bolesti - posebno dermatološke zarazne bolesti. Kada se otklone primarni uzročnici, i ovi ljubimci mogu bez ikakvih problema ući u rehabilitacioni proces primenom fizikalne terapije.

    U Panvet ambulanti nudimo opciju fizikalne terapije i rehabilitacije ortopedskih, upalnih, neuroloških i bolnih stanja primenom laserske terapije, masaže i magnetoterapije. 
   Ove metode mogu značajno podstaći regenerativne procese u mišićima, kostima, tetivama, nervima i zglobovima, eliminisati bol i ubrzati zarastanje rana. Terapije traju u zavisnosti od veličine i starosti ljubimca, kao i težine bolesti - obično oko 15 do 20 minuta. Potrebno je predhodno zakazati termin na naš broj telefona 024/571-920.

Artritis kod pasa infografika
Artritis - upala zgobova kod ljubimaca je oboljenje koje se može uspešno tretirati fizikalnom terapijom. Izvor: Panvet Facebook (@panvetsubotica)
Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica

Štenećak - virusno oboljenje psa

 
Štenjećak distemper kod pasa



   Ovo zarazno, teško i lako prenosivo virusno oboljenje pasa izaziva veoma otporan virus sličan virusima boginja i goveđe kuge. U početku štenećak daje simptome slične gripu, da bi se kasnije javio širok spektar različitih poremećaja i posledica koje zavise od više predispozicionirajućih faktora: starosti (češće oboljevaju štenci od starijih pasa), otpornosti organizma, kvaliteta ishrane, predhodnih akutnih i hroničnih oboljenja, prisustva parazita u organizmu, rase (podložniji su mu koker španijeli, nemački ovčari i irski seteri), pravilne vakcinacije, tkiva/organa koje je najviše pod uticajem virusa i sl.

  Bolest je raširena po čitavom svetu. Izvor zaraze su obolele, inficirane životinje bez vidljivih simptoma, divlje životinje, kao i one koje su prebolele bolest - kod kojih se i dalje virus luči u spolješnju sredinu putem telesnih tečnosti, sekreta iz očiju i nosa, stolice i mokraće, kapljično kašljanjem i kijanjem, ili preko zajedničkih predmeta npr. igračaka za pse, čak i čovek nesvesno često bude prenosilac ovog virusa kroz igru i kontakt sa obolelim životinjama. Može se desiti da se zdrav pas zarazi i samim boravkom na mestu gde je predhodno bio zaražen pas.

štenci canine distemper štenećak
Štenci su najugroženiji od infekcije štenećakom (canine distemper). Foto: Panvet Facebook (@panvetsubotica)

  Infekcija je učestalija zimi, jer virus može dugo opstati u spoljnoj sredini, a i imunitet pasa je niži u hladnom periodu godine. Štenci stari 3-6 meseci i nevakcinisani stariji psi su posebno prijemčivi, zbog svoje nedovoljno stečene otpornosti na virus, ali svaki pas može oboleti ako ima predispoziciju za oboljenje pri pravim uslovima. Smrtnost se kreće od 30-80% u zavisnosti od predhodno nabrojanih faktora.

Simptomi


Inkubacija bolesti traje obično 3-6 dana, ili nešto duže.

  Simptomi štenećaka su generalno šarenoliki. Subklinički i blaži oblici su zastupljeni u 50-70% slučajeva, dok su akutni, hronični i teži slučajevi - gde se bolest potpuno razvila, ili vratila, teži sa aspekta kompleksnosti simptoma, eventualnih posledica i dužine lečenja.

Prikaz slučaja štenećaka
Prikaz slučaja štenećaka na Panvetovom instagram nalogu (@pan_vet)

  Blagi oblici infekcije manifestuju se u vidu smanjenog apetita, apatije, kratkotrajne groznice, infekcije gornjih respiratornih puteva sa upalom krajnika, kašljem i teškoćama u disanju, a postoji i serozni iscedak iz nosa i očiju, povraćanje i proliv.

  Akutni oblik bolesti karakteriše visoka telesna temperatura nakon perioda inkubacije, ovi simptomi slični gripu traju 1-2 dana, zatim sledi faza zatišja - gde životinja može potpuno izgledati zdravo (za to vreme virus prodire u krv i putem nje u druga tkiva), da bi se posle 24-48h opet pojavila temperatura sa čitavim nizom simptoma i komplikacija u zavisnosti od lokalizacije sistema organa koje je virus napao - respiratorni, crevni, kožni, ili nervni. Dolazi do imunosupresije usled pada broja belih krvnih zrnaca, a često i do sekundarnih bakterijskih infekcija, posebno u digestivnom, respiratornom i urinarnom traktu, koje umnogome otežavaju izlečenje.

- Od respiratornih simptoma bolesti zapaža se upala grla, upala i iscedak iz nosa i očiju koji je u početku vodenast, a kasnije gnojan, zatim konjuktivitis, laringitis, bronhitis i kašalj koji je u početku suv, a kasnije vlažan i bolan. Pas otežano diše i ukoliko dođe do razvoja gnojne bronhopneumonije životinja ima male šanse za izlečenje.

- Kod crevnog oblika bolesti zapaža se otečenost krajnika i gastro-enteritis koji su praćeni povraćanjem, prolivom i dehidratacijom. Pas je malaksao, jezik mu je često beo, usta suva i ima neprijatan zadah. Proliv je penušav, ali retko sa primesama krvi.

- Kod kožnog oblika javljaju se najpre crvene mrlje, zatim sitni čvorići, pa mehurići ispunjeni bistrim sadržajem - slični boginjama kod ljudi, koje kasnije postanu gnojne i javljaju se kraste. Ovaj oblik je relativno redak i blaži je u odnosu na druge akutne oblike. Kod nekih oblika na mestu promene može doći do pojačanog orožavanja i pojave hiperkeratoza na nosu, ili šapama psa - takozvana bolest tvrdih šapa.

- Nervni oblik štenećaka javlja se obično pri kraju akutne faze bolesti, ili nekoliko nedelja, pa i meseci nakon prividnog ozdravljenja, a karakteriše ga prodor virusa u likvor, stvaranje lezija u mozgu, oštećenja nervnog tkiva koja se najčešće manifestuju grčevima, odsustvom koordinacije, epileptičnim napadima, gubitkom ravnoteže, grčenjem mišića vilice, kapaka i nogu. Ovaj oblik se vrlo često završava smrtnim ishodom.

Štenećak kod pasa
Pas na terapiji u Panvetu. Foto: Panvet Instagram (@pan_vet)

  Hronični oblik bolesti se uglavnom manifestuje teškim oštećenjima centralnog nervnog sistema - tikovima, nevoljnim pokretima i oduzetošću, oftalmološkim komplikacijama i gubitkom čula vida, sluha, ili njuha, zatim poremećajem rasta i strukture zuba kod štenaca, atrofija mišića, anoreksije, pojave propadanja tkiva - nekroze itd. Prognoze za oporavak od ovog oblika bolesti su vrlo loše i ona se uglavnom završava smrtnim ishodom.

Dijagnoza


  Sagledavanjem kompletne slike bolesti - na osnovu karakterističnih simptoma, informacija o (ne)vakcinaciji, opšteg stanja, kliničke slike i laboratorijskih parametara kao što su limfopenija (smanjen broj belih krvnih zrnca), trombocitopenija i anemija može se postaviti dijagnoza bolesti. Postoje i brzi testovi za određivanje bolesti koji potvrđuju ranije uzetu anamnezu.

Lečenje


  U prva 2-3 dana, moguće je sprovesti terapiju hiperimunim serumom vakcinisanog psa, ili imunoglobulinima. Nedostatak ovog vida terapije je što se u tom periodu teško može sa sigurnošću utvrditi da je u pitanju oboljenje od virusa koji uzrokuje ovu bolest, a ovakav tip  imunizacije nije opcija u kasnijim stadijumima bolesti.

Pas
Foto: Panvet Facebook (@panvetsubotica)
  Radi predupređenja sekundarnih bakterijskih infekcija daju se antibiotici širokog spektra. Za podizanje opšte otpornosti organizma, zbog anoreksije i atrofije tkiva potrebno je davati multivitaminske suplemente. Ishrana psa je podrazumeva davanje hrane sa dosta belančevina i ugljenih hidrata, a sa malo masti. Treba insistirati na davanju tečnosti da bi se izbegla dehidratacija organizma zbog visoke temerature, povraćanja, proliva i ekskrecije iz nosa i očiju. Ostala simptomatska terapija zavisi od konkretnog slučaja i tipa bolesti, na primer ako su u pitanju neurološki ispadi, psu treba davati terapiju u vidu antikonvulziva, benzodijazepina, sedativa i antiepileptika (za regulaciju grčenja, nevoljnih pokreta i pareze). Poželjno je da pas oboleo od štenećaka ostane u stacionaru veterinarske ambulante da bi se kontinuirano pratilo njegovo stanje i davala adekvatna terapija.

  Lečenje generalno mora biti dugotrajno i može biti relativno uspešno, osim u slučaju teških oblika oboljenja i neuroloških ispada koji ne reaguju na simptomatsku terapiju.

Preventiva i vakcinacija


  Preventivno vakcinisanje je najbolji vid zaštite od ove teške bolesti za Vašeg ljubimca.

  Profilaksa vakcinacijom mora biti kontinuirana, najčešće počev od sedme nedelje života šteneta. Štenad koja piju majčino mleko dotle su zaštićena antitelima protiv ovog virusa iz majčinog mleka. Štenci koji ne piju majčino mleko, ili ukoliko kuja nije vakcinisana, moraju se ranije vakcinisati - u 2. ili 3. nedelji starosti. Period stvaranja imuniteta posle vakcinacije je oko 15 dana. Ukoliko postoji opasnost od pojave štenećaka u leglu pre punog dejstva vakcine i postizanja odgovarajućeg nivoa titra antitela u krvi, štenci se mogu zaštititi i pasivno - davanjem seruma, a ovakva zaštita traje 2-3 nedelje. Kuje se mogu vakcinisati pre parenja, ili u prvoj polovini graviditeta u cilju zaštite štenaca putem antitela iz majčinog mleka dok sisaju.

Šema vakcinacije:

  Postoji više šema vakcinacije štenaca, u zavisnosti od zdravstvenog stanja i uputstva proizvođača vakcine koja se upotrebljava. U Panvet anbulanti primenjujemo najčešće sledeću šemu:

Šema vakcinacije u Panvet ambulanti, Subotica


 U prvoj godini života:
 - Vakcinacija u ranom periodu (najčešće u 4-5. nedelji života) sprovodi se davanjem jednovalentne vakcine, ili dvovalentne vakcine protiv štenećaka i parvovirusa, ukoliko je to potrebno po preporuci veterinara.
 - Prva vakcinacija obavlja se u 2,5. mesecu (8. nedelja) života, kada se daje polivalentna vakcina (5-, ili 7-valentna vakcina kojom se vrši imunizacija protiv više zaraznih bolesti, načešće protiv štenećaka, hepatitisa, parvoviroze, parainfluence i leptospiroze u kombinaciji).
 - Revakcinacija se potom sprovodi u 3,5. mesecu (14. nedelji) života istom polivalentnom vakcinom.
 - Revakcinacija se sprovodi i u 5. mesecu (20. nedelji) života štenaca, istom vakcinom.

U svakoj narednoj godini, jednom godišnje:
 - svake godine u isto vreme sprovodi se revakcinacija, takođe istom polivalentnom vakcinom.

Vakcinacija pasa protiv štenećaka
Važno je pravilno ispratiti šemu vakcinacije za maksimalnu zaštitu od virusa. Foto: Panvet Facebook (@panvetsubotica)

  Ovo je jedini način da Vašeg ljubimca adekvatno zaštitite od dejstva ovog virus zajedno sa ostalim merama prevencije: adekvatnom i raznovrsnom ishranom, suplementacijom, redovnim pregledima, čišćenjem od parazita, čuvanjem od zaraženih pasa i dobrom higijenom samog psa i mesta gde jede i spava. Ne treba zaboraviti da bez ovih mera podrške vakcinaciji, Vaš pas u određenim uslovima može dobiti štenećak iako je bio vakcinisan. 

  Pored vakcinacije potrebno je izvršiti dehelmintizaciju pasa (čišćenje od unutrašnjih parazita) i to u 3., 5., i 7. nedelji života. Po potrebi se ovaj proces može ponoviti i više puta.

  Iz toga proizilazi da vakcinacija sama po sebi, nekad i u malom broju slučajeva, ipak nije dovoljna, i da treba da sprovedemo sve raspoložive mere prevencije da bi adekvatno i višestruko zaštitili našeg psa od ove opake bolesti.

Da li je štenećak zarazan i opasan za čoveka?


  Čovek u kontaktu sa obolelim psom može dobiti virus, ali on u telu čoveka ne može da se replicira i ne ispoljavaju se nikakvi znaci bolesti. Samim tim, čovek može kasnije biti prenosilac zaraze na zdravog psa! Obzirom na sličnost virusa štenećaka sa virusom boginja kod ljudi, postoje hipoteze da je u nekom trenutku došlo do mutacije i prenosa ovog virusa na naše ljubimce, ali ova ideja još uvek nije dokazana.

  Ono što svaki vlasnik može uraditi je da se strogo pridržava prevetivnih higijenskih mera prilikom i posle kontakta sa obolelim psom - prvenstveno kroz detaljnu dezinfekciju ruku, redovno pranje i održavanje površina i posuda za hranu koje su u dodiru sa zaraženim ljubimcem, izbegavanja maženja, lizanja i grebanja od strane psa, do nošenja zaštitnih rukavica.

Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica

Panvet tim