Crevni paraziti

Crevni paraziti kod malih životinja


  Problemi sa crevnim i kožnim parazitima su vrlo zastupljeni kod životinja. Simptomi su često vrlo blagi i neprimetni, dok ponekad izazivaju vrlo ozbiljne promene. Javljaju se, kako kod mladih jedinki (već sa par nedelja starosti), tako i kod odraslih i starijih jedinki. Postoje paraziti koji žive i u srcu i krvnim sudovima životinja i na koje se posebno mora obratiti pažnje zbog ozbiljnosti simptoma.

Najčešći paraziti kod psa
Najčešći paraziti kod psa


  Kod mladih jedinki koje su zaražene npr. crevnim parazitima mogu da se uoče sledeći simptomi: slab apetit, apatija (bezvoljnost),stomak je vrlo često naduven, bolan. Stolica je retka u kojoj se vrlo često  mogu uočiti sami paraziti. Ukoliko je infestacija parazitima vrlo jaka, kod štenadi i mačića se javlja povraćanje i neretko u povraćenom sadržaju mogu da se uoče gliste (tada je infestacija parazitima vrlo jaka) ,zbog toga se kod mladih životinja preporučuje učestalije čišćenje od parazita - u suprotnom dolazi do pada imuniteta i nastanka sekundarnih bakterijskih i virusnih infekcija.
Kod odraslih jedinki blažu infestaciju crevnim parazitima vlasnik često i ne primećuje, ali je ona ponekad uzrok nastanka dijareje manjeg, ili većeg intenziteta.

CREVNI PARAZITI:

  VALJKASTI CRVI

  Želudačno-crevne nematode.
  Pojam valjkasti crv zapravo se odnosi na sve parazitske nematode pasa i mačaka. Većina od njih su paraziti biljaka, životinja, ili ljudi. U veterinarskoj medicini, parazitski nematodi obuhvataju važnu skupinu endoparazita. Njihov klinički značaj vezan je za bolesti koje one mogu uzrokovati kod životinje domaćina, kao i zoonotskog potencijala za vlasnike kućnih ljubimaca i druge.

  Patogeneza i klinička slika:
  Psi, kao i mačke. kod jake invazije adultima valjkastih crvi pate od enteritisa koji može otežavati probavu i za posledicu imati malapsorpciju hrane. Invazija, pogotovo kod štenadi i mačića, može biti uzrok slabijeg rasta i razvoja, kao i kliničkih simptoma kao što su kašalj, iscedak iz nosa, povraćanje nakon jela, pojačana osetljivost stomaka na pritisak, slab neformiran izmet i čak začepljenje creva klupkom glista.

  Tako jako invadirane životinje često postaju žutičave, mršave, i imaju raščupanu i neurednu dlaku. Mladi, ili odrasli psi sa blagom invazijom često su bez simptoma, ili jednostavno samo slabije dobijaju na težini. Međutim te životinje ostaju važne kao rezervoar invazije, kontaminiraju okolinu i mogu preneti invaziju na druge nosioce, uključujući čoveka.

  Prenatalna invazija ovim crvima uzrokuje abdominalnu bol kod novorođene štenadi. Često je celo leglo invadirano i štenad je uznemirena, cvili čak i nakon hranjenja. Nezreli kao i odrasli crvi izlaze izmetom, ili kod povraćanja. Međutim, ovo često vlasnik ne primeti zbog kujinih intenzivnih navika čišćenja. Može doći do uginuća kod težih invazija zbog rupture, ili opstrukcije creva. 
Invazija i somatska migracija larvi može uzrokovati preosetljivost i alergijske reakcije životinje. Hematološkom pretragom, kao karakterističan znak invazije nalazimo eozinofiliju

  Zoonotski značaj:
Pas, ili mačka nisu prvobitan izvor invazije za ljude, nego je to odlaganje jaja u okolini, što stvara potencijalne izvore invazije. S obzirom da jaja ostaju invazivna u tlu godinama, kontaminirana područja mogu postati opasan izvor invazije, pogotovo kod dece.


Toxocara Canis - Panvet Subotica blog
Toxocara Canis
  Najčešći, a samim tim i najpoznatiji predstavnik ove grupe je Toxocara Canis koja je valjkastog oblika, dužine 5-10 cm i bledo-žukaste boje. Izmetom se luči vrlo veliki broj jajašaca u okolinu. Ova jajašca su vrlo dobro zaštiena svojom ljuskom, tako da mogu vrlo dug period  da žive i nakon raspadanja izmeta.

  Ukoliko na mestu gde je nekada bio izmet  prođe drugi pas, njuškanjem jajašce može da se zalepi na njušku odakle će lizanjem dospeti u digestivni trakt gde će se u crevima razviti larva. Larva će krvlju preći u jetru, odakle će delom preći u pluća, a delom u mišiće. 
Iz pluća će iskašljavanjem dospeti u usta i gutanjem nazad u crevo, gde se razvija odrasli parazit koji svakodnevno luči jajašca i svakodnevno izbacuje izmetom u spoljašnju sredinu. 
Larve iz mišića će se učauriti i u tom stanju ostaju do stvaranja povoljnih uslova, kada će se aktivirati i nastaviti svoj razvojini put.

  Toxocara Leonina - štenci se njome inficiraju još pre rađanja - preko posteljice, ili neposredno po rađanju preko majčinog mleka. Larve ovih parazita mogu da miruju u telu kuje sve do određene faze skotnosti (smatra se da ih aktiviraju određene promene u graviditetu) tada dolazi do migracije i prelaska u plod preko posteljice.


*BIČASTI CRVI

  Trichuris vulpis

  Bičasti crvi su paraziti debelog creva. Infestacija crevnim parazitima Trichuris vulpis je jedan od najčešćih uzroka akutnih, ili hroničnih oboljenja debelog creva kod pasa. Izmet obolelog psa obično sadrži veću, ili manju količinu sveže krvi i veliku količinu sluzi, tako da izmet psa ponekad izgleda kao prevučen služavom opnom. Kod pasa se javlja i izrazita bolnost prilkom pregleda trbuha, neraspoloženje, smanjen apetit, ili potpuni nedostatak apetita i gubitak telesne težine. 
  Naročito kod mlađih pasa moguća je pojava jasno vidljive anemije, kada vidljive sluzokože psa postaju bledoroze boje, čak i bele boje. 
  Međutim, mnogi infestirani psi ne pokazuju nikakve kliničke simptome i opasan su izvor zaraze za druge pse. 

  Patogeneza i klinička slika:
  Simptomi zavise od jačine infestacije. Ukoliko se radi o malom broju parazita, klinički simptomi nisu prisutni. Kod težih invazija javlja se krvavi proliv pun sluzi. Može se javiti i anemija te posledično tome i slabost životinje. 

  Zoonotski značaj:
  Infestacija ljudi parazitima Trichuris kontraverzna je i nije dokazana, ali vlasnici treba da budu upoznati sa higijenskim merama za uklanjanje psećeg izmeta, kao i da redovno vrše čišćenje od crevnih parazita svojih ljubimaca.

  Prevencija i lečenje:
  Generalna preporuka: 
  - Mlade životinje (štenci i mačići) u dobu do 3 meseca života tretirati svake 2 nedelje počevši od 14 dana života. Od 3.- 6. meseca života tretirati jednom mesečno.
  - Odrasle životinje (starije od 6 meseci) treba tretirati svaka tri meseca, ili ako je rizik invadiranja visok u intervalima koji odgovaraju prepatentnom periodu.
  - Kuje i mačke tokom dojenja treba tretirati u isto vreme kad i štenad.

Izgled jajašaca Trichuris vulpis pod mikroskopom



*KUKASTI CRVI

  Kukasti crvi su prošireni u celom svetu i uzročnici su crevnih invazija sa kliničkim simptomima kod pasa i mačaka svih uzrasta. Ime su dobili prema specifičnom „zubalu“ parazita. 

  Klinička slika:
  Kukasti crvi se smatraju nematodima koji se hrane krvlju i crevnom sluznicom. Klinički simptomi dosta zavise od jačine invazije kao i od dobi i uhranjenosti životinje. Mali do srednje velik broj parazita može uzrokovati slabljenje i zaostajanje u rastu kod štenadi. 
  Jaka invazija za posledicu ima proliv koji sadrži svežu krv iz oštećene sluznice creva i uzrokuje uginuća u jako invadiranim leglima. 

  Zoonotsko značenje:
  Larva kod čoveka najčešće izaziva dermatitis (zapajenje kože) uzrokovan migrirajućom larvom kukastog crva. Iako je otkriveno nekoliko odraslih kukastih crva u crevu čoveka, rizik za ovakvu invaziju posredstvom životinja je ipak mali.

  Dijagnoza:
  Dijagnoza invazije kukastim crvima kod male štenadi može se teško postaviti brojanjem jaja u izmetu, jer kuja jede izmet štenadi. Iako se jaja kukastih crva lako otkrivaju kod odraslih jedinki, određivanje njihove vrste zahteva više iskustva. Ovakvo određivanje je zastupljeno u istraživačkim i epidemiološkim istraživanjima, dok se manje koristi kod dijagnostike u praksi.

  Lečenje:
  Vlasnici životinja bi se trebali obratiti svom veterinaru koji će im preporučiti adekvatan program tretiranja protiv unutrašnjih parazita.

  Generalna preporuka : 
  - Mlade životinje (štenci i mačići) u dobu do 3 meseca života tretirati svaka 2 nedelje počevši od 14 dana života. Od 3.- 6. meseca života tretirati jednom mesečno.
 - Odrasle životinje (starije od 6 meseci) treba tretirati svaka tri  meseca ili ako je rizik invadiranja visok u intervalima koji odgovaraju prepatentnom periodu.
 - Kuje i mačke tokom dojenja treba tretirati u isto vreme kad i štenad. 

PLJOSNATI CRVI

  Pljosnate gliste su česti crevni paraziti pasa i mačaka i mogu se pronaći kod mnogih sisara kao i gmizavaca u celom svetu, uključujući kopitare i mesojede. Cestode, ili trakavice - podgrupa plosnatih crva, dobile su ime zbog svog pljosnatog - poput trake, oblikovanog tela. 
  Najčešće pljosnate gliste kod pasa su Dipylidium caninum, Echinococcus granulosus, Taenia hydatigena, Taenia pisiformis, Taenija Multiceps i Taenia serialis

  Dipylidium caninum
  Parazitira kod pasa i mačaka. Posrednici u razvoju su buve. Dužina D.caninum iznosi do 50 cm. Članak D.caninum može sadržavati do 20 kokona svaki sa do 40 jaja okruženih sa sluzavom masom. Nosioc se invadira kada pojede buvu.

  Taenia hydatigena 
  Parazitira kod pasa i divljih kanida (vuk, lisica), ređe kod mačke. Posrednici su domaći i divlji preživari. Parazitira u tankom crevu. To je najveća pljosnata glista kod pasa koja može biti duga i do 5 metara. Telo joj se sastoji od 250-300 članaka. Gravidni članci pasivno izlaze. Kod posrednika onkosfere odlaze u jetru i stvaraju mehuriće-ikrice. Krvotokom mogu dospeti i u druge organe i tkiva.  Učestala je kod pasa koji se hrane sirovim mesom i iznutricama lešina životinja koje sadrže ikrice.

  Taenia pisiformis
  Trakavica pasa i divljih kanida duga oko 2 metra. Parazitira u tankom crevu kod nosioca. Posrednici su kunići, zečevi i glodari. Kod posrednika larveni stadijum se nalazi najčešće u jetri, ali može i u drugim organima. Invazija je česta kod lovačkih pasa. 

  Taenia serialis
  T.serialis parazitira u tankom crevu psa i drugih kanida. Posrednici su kunić, zec i čovek. Duga je do 75 cm. 

  Echinococcus granulosus - pseća pantljičara
  Karakterišu se pljosnatim telom izdeljenim na članke, oni nemaju organe za varenje već hranu upijaju celom površinom tela. Pomoću pijavki smeštenih na glavi pantljičara se pričvršćuje za sluzokožu creva. Žive u tankom crevu čoveka i životinja i za njihov razvoj potreban je jedan, ili više prelaznih domaćina. Jedan od najpoznatijih je parazitsko oboljenje čoveka i nekih životinja koje nastaje zarazom larvenim oblikom pantljičare Ehinococcus Granulosus. Uzročnik  ehinokokoze se sreće u dva oblika kao odrasli parazit u vidu male pantljičare i kao razvojni oblik u vidu larve. Odrasli parazit živi u crevima pasa, vuka i šakala, dug je oko 6 mm i ima samo 3 članka. Na glavi ima dva reda kukica sa kojima se pričvrćuje za sluzokožu creva. Poslednji članak je pun jaja koje zaražena životinja izbacuje izmetom u spoljašnju sredinu. Larva prodire kroz sluzokožu creva i krvlju stiže do jetre gde se formira cista eninokoka. Ponekad se dešava da prođu jetru i stignu do pluća, a odatle bilo gde u telo novih prelaznih domaćina. Pas i drugi pravi domaćin (vuk, šakal) se zaraze samo onda kada se hrane iznutricama (pluća, jetra) prelaznih domaćina u kojima se nalaze ciste ehinokoka. Zbog toga pse nikada ne treba hraniti iznutricama koje nisu termički obrađene.

  Echinococcus multilocularis
  Trakavice E.multilocularis su izuzetno malene, duge tek nekoliko mm i teško ih je prepoznati. Nosioci su psi, mačke i lisice, ali i drugi kanidi. Posrednici su glodari. Kod nosioca parazitira u tankom crevu. Kod posrednika larveni oblik najčešće se nalazi u jetri, ali može opstati i u drugim tkivima. 

Pseća pantljičara


  Patogeneza i klinička slika:
  Prisutnost odraslih glista kod pasa se obično toleriše bez uočljivih kliničkih simptoma. Retko, kod jake invazije, može biti znakova smetnje u crevima. Analna iritacija zbog prolaska članaka može se javiti, a posledica je intenzivno češanje perinealnog područja.
  Prevencija i lečenje:
  Vlasnici životinja bi se trebali obratiti svom veterinaru koji će im preporučiti adekvatan program tretiranja protiv unutarašnjih parazita - obzirom na rizik od invazije, ili obzirom na dijagnozu.
  Preventivne mere:
  •    Higijenske mere posebno redovno čišćenje izmeta iza svog kućnog ljubimca umanjuje kontaminiranost okoline invazivnim stadijumima parazita.
  •    Kućne ljubimce treba hraniti hranom za kućne ljubimce, ili termički obrađenom hranom zbog prevencije prenosa invazije sirovim mesom.
  •    Kućnim ljubimcima treba onemogućiti dodir sa glodarima, životinjskim lešinama i bilo kakvim otpatcima životinjskog porekla.
  •    Omogućiti im redovan pristup svežoj vodi.
  •    Sprovoditi kontrolu i tretiranje unutarnjih parazita po preporuci veterinara. 

PROTOZOE (jednoćelijski crevni paraziti)

   U ovu grupu spadaju Giardia, Amoeba, Isospora , a prenose se unošenjem spora, ili vegetativnih oblika  na usta, sa zaraženih životinja, ili iz spoljne sredine. Izazivaju upornu dijareju sa primesama krvi, kao i povraćanje. O specifičnim protozoama kao što su kokcidije i toksoplazma možete pročitati u našim odvojenim stručnim tekstovima klikom na link.

  Terapija protiv parazita kod pasa sprovodi se već sa 3 nedelje starosti životinje i ponavlja se 2-3 puta u razmacima od po dve nedelje. Koriste se razni preperati u obliku paste, ili tableta.

  GIARDIA
  Giardia je protozoarni parazit mnogih vrsta životinja i čoveka. 
To je najučestaliji parazit kod pasa, puno češći od pantljičara, crva i kokcidija. Smatra se da je učestala zbog smanjenja otpornosti usled pojačanih higijenskih mera koje smanjuju mogućnost kontakta s uzročnikom kod ljubimaca. 
  Učestalost invazije varira od 10% kod pasa držanih u kući do 6-50% kod štenadi.


Razvojni ciklus Giardia-e
Razvojni ciklus Giardia-e

  Klinička slika:
  Kod pasa klinički simptomi giardijoze uključuju proliv i slabost. Moguće su asimptomatske invazije. Opisan je i gubitak, ili slabo dobijanje na težini. Dugotrajna bolest u nekim slučajevim može uzrokovati uginuće. 

  Zoonotsko značenje: 
  Kod loših higijenskih uslova čovek se može zaraziti preko hrane, ili vode. Osim u hrani i vodi, ciste se mogu prenositi i na krznu životinja.

  Dijagnoza:
  Obzirom da su ciste malene, da se izlučuju na mahove i da ih je teško pronaći, giardije su je jedan od najčešće nedijagnostifikovanih parazita.
  Ukoliko su prisutni klinički simptomi, dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike uz dokaz uzročnika mikroskopski, ili ELISA testom u uzorcima izmeta. Međutim, vidljivi klinički simptomi nisu uvik prisutni, a psi mogu imati parazite.
  Skrećemo pažnju vlasnicima pasa da u svakom slučaju obrate pažnju na stolicu kod svojih ljubimaca i da pojavu intermitentnih, ili konstantnih proliva životinje obavezno simptomatski ispitaju kod veterinara. 

  Lečenje:
  Terapija je vrlo specifična i uspešna. Prepisuje je veterinar u tačno odredjenoj dozi individualno doziranoj u vremenskom periodu od 3 do 5 dana. 

Više o kožnim parazitima možete pročitati OVDE.

Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica


Panvet tim