10. 07. 2021.

Uloga kalcijuma i fosfora u ishrani pasa

Uloga kalcijuma i fosfora u ishrani pasa, Panvet


   Kalcijum (Ca) i fosfor (P) su neophodne mineralne materije u telu psa. U sinergiji prvenstveno održavaju pravilan rast i strukturu koštanog sistema, kao i brojne druge telesne funkcije. Njihov nivo optimalnog unosa varira u zavisnosti od starosti, pola, rase, hormonalnog statusa i posebnih faza života ljubimca poput trudnoće, laktacije, ili bolesti i stanja organizma psa. 

     Da bi se ove dve esencijalne mineralne materije absorbovale i pravilno iskoristile, neophodan je i vitamin D. Pored vitamina D, u kontroli nivoa kalcijuma u organizmu učestvuje i čitav niz drugih hormona i enzima poput PTH (paratiroidni hormon), kalcitotnina, hormona rasta itd. Svaki disbalans jednog, ili oba ova minerala može dovesti do brojnih zdravstvenih problema (rahitis, osteohondroza, osteoporoza, eklampsija...) iz tog razloga je vrlo važno da se posebno kalcijum, a i fosfor uzimaju tj. unose putem hrane u pravilnim količinama i odnosu.

Hrana za pse - Panvet blog
Komercijalne hrane za pse imaju izbalansiran odnos minerala


Kalcijum je peti element po zastupljenosti u telu sisara

     Kod odraslih pasa, 99% ukupne količine kalcijuma u organizmu deponovano je u kostima, najveći deo fosfora u organizmu povezan je sa tim kalcijumom najčešće u obliku soli fosfata Ca10(PO4)6(OH)2. Preostalih 1% kalcijuma se nalazi u slobodnoj cirkulaciji, njegov nivo je nezavisan od količine unetog kalcijuma ishranom i kontrolisan brojnim biohemijskim i hormonalnim procesima u cilju održavanja:

      • Nervne provodljivosti

      • Mišićne kontrakcije

      • Propustljivosti ćelijskih membrana

      • Pravilne srčane funkcije

      • Aktivacije enzima

      • Sinteze proteina

      • Balansa elektrolita

      • Krvnog pritiska

      • pH ravnoteže krvi

Joni kalcijuma se nalaze u krvi i ubrzavaju njeno zgrušavanje u kontaktu sa vazduhom. 

Hrana koja je bogata kalcijumom za pse je...

     Kalcijuma ima u optimalnoj količini u svakoj komercijalnoj hrani, a treba ga dodati i u pripreman obrok kao izmrvljenu tabletu, prašak, ili kao rastvor ukoliko psa više hranimo kuvanim obrocima. 

     Piletina i riba su jedna vrsta hrane u koje psi obožavaju, a koji su dobar izvor kalcijuma i proteina. Ribe poput lososa, sardine, ili pastrmke takođe imaju visok sadržaj kalcijuma. Međutim, savetuje se da dobro skuvate ribu pre nego što je date svom ljubimcu. Crveno meso i riba su prilično bogati i fosforom.

     Sirom, posebno mladim, se mogu hraniti štenad, što će im obezbediti dodatan izvor kalcijuma.

     Povrće može biti izvor kalcijuma za pse. Kalcijum se može pronaći u povrću kao što je španać, slatki krompir, brokoli... Ove namirnice se mogu skuvati i biti dodatak mesu. 

     Kuvana jaja sa ljuskom su bogata proteinima, masnim kiselinama i naravno kalcijumom. Ono što je potrebno jeste da očistite i izdrobite ljuske jaja, a zatim ih pomešate sa ostalom hranom za psa.

     Jogurt je odličan  izvor kalcijuma za vašeg psa. Dodajte jogurt u hranu za pse. U slučaju da vaš pas ima višak kilograma, možete odabrati jogurt sa malo masti. 


Ishrana pasa Panvet blog
Raznovrsna ishrana je izuzetno važna za pravilan rast i razvoj psa


Građa, rast i funkcija kostiju

    Funkcija kostiju, skeleta i celokupnog mišićno-koštanog sistema obuhvata:

      • Potporu tela

      • Kretanje

      • Rezervoar Ca i P

      • Produkcija ćelija krvi u koštanoj srži (crvena i bela krvna zrnca...)

      • Učestvuju u procesu stvaranja sluha

      • Regulaciju Ph

      • Detoksikacija teških metala iz tela

      • Zaštita vitalnih organa 

      Kosti se sastoje iz mnoštva hemijskih jedinjenja, minerala i elemenata gde dominira kalcijum, najčešće u obliku fosfata, zatim karbonati, kolagen, magnezijum, natrijum, kalijum i voda. Osteoblasti su specijalizovane koštane ćelije koje sintetišu koštanu strukturu iz minerala tako stimulišući održavanje čvrstine i obnovu kosti posle preloma. 

     Kost se deli na nekoliko regiona - dijafizu, koja se nalazi u središnjem delu dugih kostiju, dok zadebljale krajeve kosti, prema zglobovima čine epifize. Izmedju ova dva regiona nalazi se metafiza i na njoj epifizna ploča - mesto gde kost raste produkujući nove ćelije i meku hrskavičavo-kolagensku mrežu koja se potom popunjava mineralima i otvrdnjava pod uticajem hormona rasta, vitamina D i sl.

Građa kostiju - Panvet blog
Građa duge kosti. Kliknite na sliku za uvećanje (+)


Kalcijum kod mladih životinja

     Metabolizam kalcijuma kod mladih životinja je specifičan i razlikuje se od onog kod odraslih jedinki zbog toga što štene još nema izgrađen deo kostiju koji služi kao depo za skladištenje kalcijuma, zbog toga im je potrebna relativno velika količina kalcijuma, proteina i drugih minerala u ishrani. Većina komercijalnih formulacija za štence i mačiće imaju 20% više proteina i 1,5-2 puta više kalcijuma nego što su to slučaj u formulama za odrasle životinje. To je neka smernica koje bi trebali da se pridržavamo. To pogotovo važi za mlade pse velikih i džinovskih rasa kod kojih dolazi do naglog rasta, a samim tim su i mnogo veće šanse za razvoj bolesti kojima u osnovi leži deficit kalcijuma (npr. rahitis).

     Iz tog razloga je preporuka da se štencima velikih i džinovskih rasa, bez obzira na vrstu hrane koju konzumiraju, dodaju preparati kalcijuma u ishrani!

     Proizvođači hrane za ljubimce su ovaj problem rešili dodavanjem kostiju u prahu, ili kalcijum-karbonata. U kuvanom obroku Vi možete uraditi nešto slično dodavanjem ovog suplementa.

Kalcijum i ishrana pasa - Panvet blog

     Da bi se kalcijum usvojio i pravilno iskoristio u organizmu neophodno je da se unosi u odgovarajućem odnosu sa fosforom (odnos kojem treba težiti i koji se najlakše resorbuje u crevima je odnos kalcijuma i fosfora; 1,2 do 1,5 : 1) i vitaminom D3, što je obično postignuto u modernim formulama ishrane. Dobri prirodni izvori vitamina D-3 su ribe losos, skuša i tuna.

     Ovde treba spomenuti da i sam hormon rasta ima veliku ulogu u procesu rasta i skladištenja kalcijumovih soli u kostima, zatim povećanju resorbcije minerala iz creva i sintetizaciji vitamina D. Vitamin D je liposolubilni vitamin (rastvorljiv u mastima) koji ima funkciju pojačavanja crevne apsorbcije kalcijuma, magnezijuma i fosfora, kao i svoju ulogu u zaštiti od sunčevog zračenja, metabolizmu i jačanju imuniteta. 

     Ako pak hranimo psa sa kod kuće pripremljenom hranom, ili čak sa ostacima naše hrane, postoji verovatnoća da će u takvoj hrani nedostajati kalcijuma, zbog čega je opet u ranom životnom dobu neophodno koristiti dodatke ishrani koji ga sadrže. 

     Kod štenaca koji jedu pripremanu hranu u domaćinstvu moramo napomenuti da hrana mora u sebi imati što manje kuhinjske soli, jer da bi bila eliminisana iz organizma urinom potrebna je izvesna količina kalcijuma za njenu neutralizaciju. Važno je napomenuti i da se pas ne hrani celim kostima i hrskavicom, jer to može dovesti do velikih problema u digestivnom traktu ljubimca, od unutrašnjih povreda oštrim delovima kosti do opstrukcije prolaza hrane i stranog tela u organima za varenje. Kosti su dobar izvor kalcijuma, ali kako bi izbegli da se ovo dogodi, najbolje je da kosti sameljete u prah i pomešate ih sa ostalim prehrambenim proizvodima koje dajete vašem psu. Potrudite se da kosti budu dobro samlevene, kako ne bi došlo do komplikacija tokom varenja hrane. Takođe možete prvo da skuvate kosti, jer su kuvane kosti lakše svarljive u poređenju sa sirovim. Više o temi kostiju u ishrani ljubimaca procitajte u našem tekstu OVDE.

      Posledica nedostatka kalcijuma u hrani je slabija mineralizacija kostiju zbog čega su kosti meke i slabe, te su podložnije prelomima i krivljenju.

      Takođe, kod velikih i džinovskih rasa, kod kojih dolazi do naglog rasta, mnogo su veće šanse za razvoj bolesti kojima u osnovi leži deficit kalcijuma (npr. rahitis). Veliku ulogu u pojavi rahitisa kod štenadi rođenih u zimskom periodu ima i nedostatak vitamina D, jer provode više vremena u zatvorenim prostorijama, gde nisu izloženi Sunčevim zracima koji je izvor ovog vitamina. Više o rahitisu kod štenaca možete pročitati u našem tekstu OVDE.

Rahitis kod psa

      Deficit fosfora u ovom periodu života je retko zastupljen, pre svega zato što je fosfor mnogo više zastupljen u hrani koja se najčešće daje ljubimcima. Njegovo unošenje je značajno zbog pravilne absorpcije kalcijuma, njihovog odnosa u koštanim strukturama i da ne bi došlo do poremećaja hormonske regulacije nivoa ovih mineralnih materija.

      Posavetujte se sa svojim veterinarom oko optimalne količine unosa, jer i prevelika količina kalcijuma kod mladih životinja takođe može biti opasna i imati teške posledice po zdravlje ljubimca. Ukoliko preterujemo i hranimo štence vrlo kaloričnim, ili kalcijumom vrlo bogatim obrocima, u ranom dobu, to može izazvati i određene probleme. Postoje sumnje u određenim kinološkim krugovima da su mladunci, koji izrastu prebrzo od takve ishrane, podložniji displaziji kuka kasnije u životu. Ovakva ishrana može dovesti i do nepravilnog razvoja kostiju i patoloških stanja kao što je npr. osteohondroza - patološko okoštavanje hrskavičavih struktura što dovodi do brojnih bolnih stanja, poremećaja kretanja, smanjenog rasta i prebrzog okoštavanja epifiznih ploča kostiju bez obzira na dejstvo hormona rasta, tu su i digestivni problemi poput proliva, povraćanja i mnoge druge pridružene tegobe.

Kalcijum kod odraslih pasa

     Kod odraslih pasa kalcijum u kostima je ugrađen u različite mineralne soli koje im daju čvrstinu i služe kao depo. Preostali kalcijum je deo mnogih fizioloških procesa značajnih za život psa. Zbog toga je količina kalcijuma u krvi strogo regulisana različitim biohemijskim mehanizmima. 

     Ovde vredi napomenuti uticaj paratireoidnog hormona (PTH) i kalcitonina koji regulišu nivo slobodnog Ca u krvi i međućelijskom prostoru organizma.

     Paratireoidni hormon, ili parathormon (PTH) se sintetiše u ćelijama paratireoidne/paraštitaste žlezde - parne endokrine žlezde smeštene uz štitnu žlezdu. Glavni faktor kontrole sekrecije PTH je nivo koncentracije kalcijuma u plazmi psa (manja koncentracija kalcijuma u plazmi stimuliše sekreciju PTH).

     On takođe mobiliše kalcijum iz depoa kostiju, pospešuje reapsorpciju kalcijuma u bubrezima i posebno, ubrzava ekskreciju fosfata, pa je njegov zbirni efekat da povećava koncentraciju kalcijuma i smanjuje koncentraciju fosfata u plazmi. U sinergizmu sa vitaminom D pojačava resorbciju kalcijuma iz creva.

Hormonski mehanizam regulacije kalcijuma u telu
Efekat hormonskog mehanizma na nivo kalcijuma u telu. Kliknite na sliku za uvećanje (+) Izvor: Flickr


      Kalcitonin je peptidni hormon, koji se proizvodi u perafolikularnim ćelijama (C-ćelijama) štitne/tireoidne žlezde i ima ulogu u regulaciji koncentracije kalcijuma u krvi. On sprečava resorpciju kalcijuma iz depoa kostiju i na taj način se smanjuje koncentracija kalcijuma u krvi. Ima suprotno dejstvo parathormonu i vitaminu D. 

     Grčenje mišića i njihova snaga neposredno zavise od količine kalcijuma u krvi. Obzirom da je i srce mišić, a srčane smetnje ugrožavaju život, telo mora odmah da reaguje na bilo koju količinu kalcijuma koja pređe granice normale i odmah aktivira hormonalne sisteme koji vrednost kalcijuma u cirkulaciji vraćaju u fiziološke granice.

     Odraslom psu od 5 kg treba 250 mg kalcijuma dnevno, psu od 25 kg potrebno je oko 1250 mg Ca dnevno, a psu od 50 kg  potrebno je 2500 mg na dan. Posavetujte se sa veterinarom kako biste saznali pravu količinu kalcijuma koja je potrebna vašem psu. 



     Hiperkalcemija i hipokalcemija su patološka akutna, ili hronična stanja, kada iz nekog razloga - bilo da je u pitanju poremećaj sekrecije PTH, variranje unosa vitamina D, ili hrane bogate kalcijumom, pa dolazi do nakupljanja viškova, ili nedostatka jona kalcijuma u tkivima što dovodi do poremećaja rada mišića, bubrega i srca, što posledično dovodi do grčeva, otežanog kretanja, povraćanja, proliva, poremećaja varenja, promena u gustini kostiju, variranja krvnog pritiska, konfuzije, dehidracije, stvaranja kamena u bubregu i do osteohondroze (okoštavanja hrskavice), ili okoštavanja drugih mekih tkiva. 

Značaj kalcijuma i fosfora u toku posebnih faza života

      Kod odraslih ženki najčešći problem u vezi sa ovim esencijalnim  mineralnim materijama nastaje u toku graviditeta i  u toku laktacije, odnosno dojenja štenaca, i to pogotovo kod malih i srednjih rasa pasa kada oštene veći broj štenadi. 

     Tako u slučaju niskog nivoa kalcijuma dolazi do eklampsije. U pitanju je akutno stanje koje brzo nastaje i opasno je po život kuje ukoliko se blagovremeno ne odreaguje. Do ovog stanja dolazi usled nemogućnosti životinje da odgovori povećanim potrebama kalcijuma u toku druge polovine graviditeta i tokom laktacije. Manifestuje se ozbiljnim simptomima: veriranjem krvnog pritiska, grčevima mišića, gubljenjem svesti, oštećenjima vitalnih organa, otokom pluća i smetnjama u disanju.


     Nakon stabilizacije stanja od strane vašeg veterinara potrebno je dodavati kalcijum u ishranu u optimalnim količinama što je jedna od najefektivnijih mera prevencije ovog nekada i fatalnog stanja. 

     U tu svrhu se mogu koristiti suplementi koji sadrže optimizovan odnos svih makroelemenata već od polovine graviditeta pa do završetka dojenja štenaca.

Osteoporoza kod pasa?

     Smanjena koštana masa nije toliko problematična za pse kao za ljude. Kako stare, psi takođe gube kalcijum u kosti, ali ujedno zato što imaju kraći životni vek, njihov gubitak koštane mase je retko dovoljno velik da izazove problem poput preloma kosti pri padu. Ako pas ipak slomi kost, to obično znači lokalizovanu bolest kostiju - poput onkološke promene - pre nego smanjenu gustinu kostiju u celom telu. Starije jedinke mogu imati pre problem sa dugoročnijim zarastanjem polomljene kosti, nego problem osteoporoze.


Panvet tim

15. 09. 2019.

Pankreatitis kod pasa i mačaka

Pankreatitis kod pasa i mačaka


  Pankreas (gušterača) je deo endokrinog i egzokrinog sistema, koji je i sastavni deo digestivnog trakta u kojem ima dve veoma važne uloge: stvara enzime koji pomažu u svarivanju hrane i proizvodi insulin - hormon koji je neophodan u metabolizmu šećera u telu.

Pozicija pankreasa u telu psa


  Kada se pojave uzroci koje izazivaju upalu pankreasa, protok enzima u probavnom traktu može biti poremećen, prisiljavajući enzime iz pankreasa da natapaju okolna tkiva što može biti veoma opasno, kao i remećenje normalne endokrine funkcije i lučenje insulina.

  Ako se to dogodi, probavni enzimi će početi da razgrađuju masti i proteine u okolnim organima, kao i u pankreasu - umesto u hrani. Zbog  blizine creva, bubrega i jetre, kao i velikih trbušnih vena i centralne arterije (Aorta), zapaljenski proces, kao i dejstvo enzima lako može proširiti upalni proces i uzrokovati još teže probleme, poput krvarenja i sepse. Ukoliko dođe do krvarenja u pankreasu, može lako uslediti šok, pa čak i smrt životinje.

  Upala pankreasa (ili pankreatitis) češće pogađa pse nego mačke, ali se kod pasa lakše i leči, često bez trajnih oštećenja organa. Kod mačaka je ova bolest teža za dijagnostiku i lečenje, a samim tim nosi i veće posledice. Međutim, ako pankreatitis prođe dugoročno bez lečenja, lako i kod pasa može doći do ozbiljnog oštećenja svih vitalnih organa.

  Akutni pankreatitis je iznenadna upala koja traje kratko vreme. Može varirati od blage nelagodnosti do teške, po život opasne bolesti.

  Hronični pankreatitis je dugotrajna upala pankreasa. Najčešće se dešava nakon epizode akutnog pankreatitisa, ukoliko nije prepoznat na vreme, ukoliko nije utvrđena adekvatna terapija, usled pojave kamena u žuči, sistemskih problema digestivnog trakta, prisustva stranih tela, autoimunih stanja, ponovljenih operativnih zahvata u regiji trbuha, neprilagođene ishrane, visokog nivoa masnoće u krvi i genetskih (naslednih) faktora - vezanih za jedinku, ili njenu rasu.

Simptomi pankreatitisa kod pasa


  Postoje različiti simptomi koji se mogu primetiti kod životinja, uključujući:

    •  Intenzivan, dugotrajan bol u trbuhu koji može zračiti na leđa i grudi - ovo daje karakteristično savijanje kičme tzv. Šaranova leđa
    •  Groznica
    •  Povraćanje
    •  Proliv i nadimanje
    •  Gubitak apetita (anoreksija)
    •  Gubitak kilograma (češće kod mačaka)
    •  Dehidracija
    •  Umor i tromost
    •  Jak trbušni bol odmah nakon jela
    •  Depresija, letargija
    •  Ubrzani otkucaji srca
    •  Otežano disanje


Simptomi pankreatitisa kod pasa i mačaka


Uzroci pankreatitisa kod pasa


  Pankreatitis se može pojaviti kod bilo koje rase pasa, ipak on se češće pojavljuje kod malih rasa, posebno minijaturnih šnaucera, minijaturnih pudlica i koker španijela. Upala gušterače je takođe češća kod ženki nego kod mužjaka, a češća je i kod starijih jedinki.

  Postoji nekoliko mogućih uzroka upale pankreasa. Najčešći su prehrambeni faktori - zatim određena metabolička stanja, poput visokog nivoa masti u krvi (lipemija), visokog nivoa kalcijuma u krvi (hiperkalcemija), usled dejstva nekih lekova, ili toksina. Gojaznost povezana sa ishranom koja u sebi ima visok udeo masti i malo ugljenih hidrata takođe se pokazala kao faktor rizika za upalu.

  Pankreatitis se u nekim slučajevima javlja i kada životinja kod koje vlasnici vode računa o izbalansiranoj ishrani, pojede veliku količinu masne hrane. Ovo se obično događa tokom praznika, kada se psima daju ostaci sa trpeze, koji inače nisu deo njihove svakodnevne ishrane.

Prejedanje ljubimaca hranom zaostalom posle prazničnih trpeza čest je uzrok pankreatitisa
  Jedan od izuzetno retkih uzroka pankreatitisa, prvenstveno zbog geografskog položaja naše zemlje, jeste i ubod škorpiona, ili zmija otrovnica. Otrov škorpiona može izazvati reakciju pankreasa, što dovodi do upale.

Dijagnostikovanje pankreatitisa kod pasa


  Pored uzimanja podataka od vlasnika o prehrambenim navikama psa, primećenim simptomima i standardnog palpatornog pregleda - gde je stomak na dodir obično bolan i tvrd, veterinar će obično hteti i da stanje u abdomenu proveri ultrazvukom, da bi se videlo da li u regiji ima masnog tkiva, cista, ili apscesa. Uz ultrazvuk se može uzeti i biopsija iglom ukoliko se prvenstveno sumnja na onkološku bolest.

  Vaš veterinar će proveriti i prisustvo kamena/peska u žuči, kao i stanje želudca i eventualni zatvor creva. Uzimanje krvi na analizu može pokazati prisustvo upale, dok biohemijske analize mogu lako pokazati neravnotežu unosa hranjivih materija, a jetreni enzimi, nivo insulina i glukoze u krvi, kao i zapaljenski faktori mogu potvrditi postojanje pankreatitisa. Takođe rendgenski snimci mogu se koristiti za traženje dokaza o bilo kakvom oštećenju gušterače, ili prisustva stranog tela u digestivnom traktu.

  Po utvrđivanju pankreatitisa potrebno je kontinuirano sprovoditi merenje enzima pankreasa i enzima jetre iz krvi, kako bi se analiziralo stanje organa. Redovno treba meriti i inzulin, da bih proverilo da li je na normalnom nivou, jer upala lako može da prouzrokuje oštećenje ćelija koje proizvode inzulin, što može dovesti do dijabetesa. Dijabetes, kao posledica pankreatitisa češće se javlja kod pasa, posebno kod hroničnih formi pankreatitisa.

Lečenje pankreatitisa kod pasa


  Procenat preživljavanja moze biti prilično veliki ukoliko se simptomi pankreatitisa prepoznaju na vreme i ukoliko se započne sa adekvatnom i sveobuhvatnom terapijom i izmenom nacina ishrane.

Pankreatitis kod pasa


  Upala pankreasa leči se najčešće primenom injekcionih preparata i infuzija u Vašoj veterinarskoj ordinaciji, ili u stacionarnim uslovima ukoliko je stanje ozbiljno. Uključivanje infuzije sa lekovima koje pomažu u povećanju protoka krvi u venama i arterijama, atropina, dodacima elektrolita i kalijuma - jer nivo kalijuma često opada kada životinja proživi ovo zdravstveno stanje. Antibiotik po antibiogramu, terapija bola, oralni enzimi pankreasa u tabletama su takođe obavezan deo terapije, a ponekad, ukoliko to pokažu laboratorijski nalazi - glukoza i inzulin se uključuju u terapiju. Ako upalu izaziva neki lek, ili toksin koji je Vaš pas pojeo, potrebno je uraditi procedure detoksikacije i izbacivanja toksina iz tela. Lekovi protiv proliva i hepatoprotektivi (za zaštitu jetre) takođe mogu biti uklučeni u terapiju.


  Važno je ograničiti nivo aktivnosti Vašeg ljubimca za vreme lečenja. Hrana i oralni unos tečnosti treba zaustaviti na nekoliko dana kod pasa, kako bi pankreas dobio vreme za odmor i usporio proizvodnju probavnih enzima. Ovo je efikasan metod prevencije povraćanja i dehiratacija koje često prate ovakvo stanje, za to vreme tečnosti se unose intravenskim putem.

 Ako je povraćanje dugotrajnije, biće propisani i efikasni lekovi koji ga kontrolišu.

  Što se tiče dijete, hrana se uvodi nakon nekoliko dana od početka terapije, u dogovoru sa veterinarom. Preporučuje se laka hrana, sa malo masti i visokim udelom ugljenih hidrata. Najbolje barena nezačinjena piletina sa malo riže. Ako je pankreatitis ozbiljan, ili je hroničan (ponavlja se), ovaj plan ishrane možda ćete morati trajno da utvrdite, kako biste zaštitili pankreas i druge unutrašnje organe Vašeg psa.

Prevencija i način života posle pankreatitisa


   Dijete koje sadrže veliki udeo masnoća treba dugoročno da budu ograničene, kao i dijete koja sadrže visok udeo proteina. Redovna hidratacija ljubimca je jedan od najvećih prioriteta. Vaš veterinar će u određenim vremenskim razmacima vršiti kontolu stanja kako bi se osiguralo izlečenje i prevencija hroniciteta.



Preventivne mere takođe uključuju i:

    • Smanjenje težine psa (ako ima prekomernu težinu) i pravilno upravljanje težinom
    • Izbegavanje lekova koji mogu povećati upalu

Pankreatitis kod mačaka

 Specifičnosti kod mačaka

  Većina informacija o uzrocima, dijagnostici i lečenju pankreatitisa kod pasa je ista i važi i za mačke, ono u čemu se ove dve vrste razlikuju je to što kod mačaka prvi simptomi prolaze uglavnom neopaženo. 

  Postoji nekoliko dodatnih mogućih uzroka upale pankreasa kod mačaka!
Neki od njih su:
    1) Istodobna upalna bolest creva, ili jetre (kombinacija upalne bolesti jetre, pankreasa i creva toliko je česta kod mačaka da ima svoje ime - „triaditis“. Gotovo je sigurno da mačaka koja ima dijagnostikovanu bolest jednog od ovih organa - da će imati određeni stepen upale i ostala dva.)
    2) Kao uzrok, ali i kao posledica tu je šećerna bolest (dijabetes)
    3) Određene vrste infekcija (npr. Toksoplazmoza)
    4) Abdominalna trauma
    5) Izloženost organofosfatnim insekticidima

Pankreatitis mačke


  Za razliku od pasa, kod mačaka upala pankreasa nije povezana sa prehrambenim faktorima. U mnogim slučajevima ne može se utvrditi osnovni uzrok pankreatitisa.


  Iako se pankreatitis može pojaviti kod bilo koje rase mačke, otkriveno je da se češće pojavljuje kod sijamske mačke. Upala gušterače je takođe češća kod ženki nego kod mužjaka, i češća je kod starijih mačaka.

Pankreatitis kod mačaka


  Hidratacija je jedna od najvećih briga tokom lečenja pankreatitisa mačke i treba je pratiti redovno u roku od 24 sata od terapije, dok se mačka ne oporavi u potpunosti. Pošto pankreatitis kod mačaka nije povezan sa sadržajem masti u njihovoj hrani, pacijenti ne moraju da jedu hranu bez masnih kiselina  da bi se izlečili, ili sprečili povratak bolesti. Smanjenje masne hrane poželjno je samo kod mačaka koje imaju prekomernu težinu, ili neki od procesa na bubrezima, ili jetri.

  Mačke koje ne jedu i nemaju apetita su u velikom riziku od bolesti koja se naziva jetrena lipidoza. Dakle, suprotno onome što se obično radi sa psima, mačka mora uzimati hranu svo vreme terapije, bila ona kuvana, ili iz konzerve.


Panvet tim

07. 02. 2019.

Aujeckijeva bolest, lažno besnilo, kod pasa i mačaka

Aujeckijeva bolest lažno besnilo Panvet


  Aujeckijeva bolest je akutna zarazna bolest mnogih domaćih i divljih vrsta sisara. Izaziva je virus iz grupe Herpes-virusa karakterističan za svinje, SuHV-1. Svinje su prirodni domaćini ovog virusa, dok drugi sisari, poput pasa, mačaka, rakuna, kunića, drugih glodara takođe mogu oboleti od ovog virusa i za njih je ova zaraza fatalna! Procenat smrtnosti kod pasa i mačaka od neuroloških komplikacija bolesti je 100%.

Kako se dobija lažno besnilo?

  Bolest se smatra iskorenjenom u velikom delu SAD, EU, Kanade... gde se svinje vakcinišu protiv ove bolesti i postoji jaka sanitarna kontrola, ipak nikada se ne može isključiti mogućnost kontakta sa virusom kroz kontakt sa divljim svinjama, kao i pacovima - zato povremeno nastaju epidemije bolesti na određenim područijima i bolest se može proširiti i na kućne ljubimce. Kod nas je ova bolest raširenija nego u drugim evropskim zemljama. U rizičnu grupu spadaju i minijaturne rase svinja koje kao kućni ljubimci dospevaju u domove, a mogu nositi ovu vrstu herpes-virusa i proširiti ga na druge ljubimce u svom okruženju.

Svinje su rezervoar Aujeckijeve bolesti
Svinje su rezervoar i glavni prenosilac ovog, za ostale sisare, smrtonosnog oboljenja
  Ovaj virus lako se prenosi dodirom sa izlučevinama zaražene životinje (pljuvačka, eksudat iz nosa), dodirivanjem životinja nos-na-nos i  inhalatorno, zatim ujedom pacova i kontaktom sa njima, a mesojedi se najčešće zaraze konzumiranjem nekuvanog svinjskog mesa. Prenos bolesti npr. sa psa na psa, ili psa na čoveka je skoro nemoguća, ali se ipak savetuje izolacija jedinke zahvaćene bolešću od svoje okoline.

Minijaturne svinje mogu biti prenosilac Aujeckijeve bolesti
Minijaturne svinje koje se drže kao kućni ljubimci, mogu biti prenosnici bolesti na pse i mačke
  Savet svim vlasnicima je da nikako ne daju sveže svinjsko meso, ostatke od svinjokolja, iznutrice i neproverene proizvode koji nisu termički obrađeni svojim ljubimcima. Posebna pažnja mora se pokloniti i lovačkim psima, posebno onim koji učestvuju u lovu na divlje svinje, jer lako može doći do nehotične zaraze prilikom kontakta sa plenom, kao i kod pasa i mačaka koji su stanovnici farmi. Ove informacije mogu veoma pomoći ordinirajućem veterinaru prilikom uspostavljanja dijagnoze bolesti.

Sveže svinjsko meso je rizično za ljubimce
Davanje nekuvanog svinjskog mesa psima i mačkama je veoma opasno
  Virus se ubrzano širi po sluzokoži usta i ždrela životinje izazivajući eksudaciju, svrab i slinjenje, zbog čega je bolest i dobila naziv "lažno besnilo".  

Simptomi bolesti kod pasa i mačaka

  •  Otok, crvenilo i pojačana eksudacija sluzokože usta i nosa, slinjenje
  •  Otežano, ubrzano i duboko disanje, pojava pene
  •  Jak svrab i kožna reakcija
  •  Letargija
  •  Povraćanje
  •  Povišena temperatura

Kako bolest napreduje, virus se širi prema nervnom tkivu i mozgu uzrokujući sve teže simptome:

  •  Otežano hodanje
  •  Snažno češanje, do krvi
  •  Grčenja mišića
  •  Nekontrolisano pomeranje glave i udova
  •  Agresija i samopovređivanje
  •  Gubljenje svesti i koma
  •  Teški neurološki problemi
  •  Smrt

   Svi simptomi se razvijaju naglo, a smrt nastupa obično posle 48h od pojave prvih simptoma. Mačke još teže podnose virus Aujeckijeve bolesti, tako da nije retko da uginu i pre punog ispoljavanja svih simptoma.

Dijagnostika i terapija

  Obično ne prođe mnogo od pojave prvih simptoma do ozbiljnog stanja, kada se zabrinut vlasnik javlja veterinaru. Radi se test krvi i otkrivaju okolnosti do kojih je došlo razgovorom sa vlasnikom psa, ili mačke. Na osnovu očiglednih znakova bolesti, vrlo lako se može posumnjati na lažno besnilo, posebno ukoliko je reč o redovno vakcinisanim ljubimcima.

Štene Panvet
Laboratorijska dijagnostika i specifični simptomi brzo vode ka utvrđivanju bolesti
  U laboratorijskoj dijagnostici prisutnost virusa se dokazuje preko kulture tkiva, fluorescentnom mikroskopijom, ili biološkim ogledom na pacovima, ili kunićima. Na žalost za to vreme nesrećni ljubimac uglavnom već ugine dok ne stignu rezultati potvrde iz referentne laboratorije, za koje je ipak potrebno određeno vreme.

  Što se terapije tiče, ona je uglavnom suportivna - nastoji se da se životinja rehidrira kroz davanje infuzije, uz davanje lekova protiv bolova, protiv visoke temperature i za smirenje. U periodu kada se simptomi pogoršavaju, potrebno je razmotriti opciju o humanoj eutanaziji ljubimca, obzirom da nema nade za izlečenje.

Preventiva

  Pored redovne vakcinacije, ukoliko se na nekom prostoru otkrije Aujeckijeva bolest, zaraženi objekat, ili farma se zatvara i sprovode se mere dezinfekcije i deratizacije ugroženih objekata i objekata u neposrednoj okolini. Svako grlo stoke i kućni ljibimci na određenom prostoru trebalo bi da budu vandredno pregledani. Po isteku 2 nedelje od poslednjeg uginuća povezanog sa bolešću i sprovedenih mera prevencije, smatra se da je zaraza prestala na određenom prostoru.

Akcenat je na preventivnom delovanju protiv bolesti
Akcenat je na preventivnom delovanju protiv bolesti
   Obzirom da odrasle svinje retko pokazuju ikakve simptome bolesti - eventualno blaže respiratorne poteškoće, saznajemo da je svinja bolesna od ovog virusa tek kada pas, ili mačka u kontaktu sa njom oboli i ugine. Apelujemo na vlasnike ljubimaca da svako meso koje daju svojim ljubimcima, pa i od naizgled zdravih svinja, obavezno prokuvaju, jer se virus inaktiviše na višim temperaturama - samo tako će Vaši ljubimci biti bezbedni od ove, za njih smrtonosne bolesti.

Panvet veterinarska stanica Subotica

Panvet tim

09. 01. 2019.

Trudnoća, beba i kućni ljubimci

Trudnoća beba i kućni ljubimci, životinje

  Mnoge žene i mladi parovi često se pitaju da li držanje ljubimca u domu za vreme trudnoće i u blizini tek rođene bebe može nositi određene rizike po zdravlje. Odgovor nije sasvim jednostavan, određeni rizici postoje, ali u velikom broju slučajeva, uz malu korekciju životnih navika i predostrožnost, ovi periodi izuzetno bitni u životu svake porodice, prolaze bez problema.

  Prvenstveno je bitno imati na umu da tradicionalni ljubimci, poput pasa i mačaka - kojima ćemo se i najviše baviti u ovom tekstu, prođu sve redovne preventivne metode zaštite zdravlja - redovnu vakcinaciju i čišćenje od parazita, kao preduslov da bi uopšte bili bezbedni za sebe, druge ukućane i ljubimce sa kojima dele životni prostor. 


Panvet - psi i trudnoća
Redovna vakcinacija i čišćenje od parazita je preduslov za zaštitu zdravlja ljubimca i trudnice
   Ljubimci poput kunića, hrčaka, kornjača, morskih prasića, ptica, drugih glodara i gmizavaca imaju svojih specifičnosti, ali su uglavnom izdvojeni u svom staništu, kavezu, ili terarijumu - oko čije brige buduća majka treba nekom drugom iz porodice da prepusti brigu o higijeni.

Pas i trudnoća 


  Što se tiče pasa i štenaca, ukoliko su redovno vakcinisani i čišćeni od crevnih parazita, oni ne predstavljaju posebnu opasnost za trudnice. Eventualno je potrebno preventivno čišćenje od parazita ukoliko vlasnici primete da pas ima simptome infestacije, kao i uzdržavanje trudnice od obavljanja čišćenja i kontakta sa stolicom ljubimca bez zaštitnih rukavica.

Najčešći pseći paraziti

  Ono na šta vlasnici velikih rasa pasa moraju obratiti pažnju je ponašanje i dobro vaspitanje psa, kako ne bi skočio, ili na drugi način povredio trudnicu. Pse pre dolaska prinove treba naučiti da se ne približavaju kolevci, ili stočiću za presvlačenje bebe. Kod agilnijih i hiperaktivnih rasa potrudite se da im obezbedite više igračaka i više zanimacije, kako u trenucima dosade, ljubomore, ili straha zbog novonastalih okolnosti ne bi napravili štetu.

Pas pre dolaska prinove mora biti naučen na nova pravila ponašanja


Pas i beba


  U periodu kada se rodi beba, može postojati rizik od alergije na dlaku, ili pljuvačku psa. Higijena u domu mora biti svakodnevna i pojačana, u smislu uklanjanja psećih dlaka po nameštaju i podu, posebno kada beba puzi. Međutim, akcenat u ovom razdoblju prvenstveno mora biti u korekciji ponašanja ljubimca i prevenciji stvaranja agresivne, netrpeljive i atmosfere ljubomore.


Panvet - trudnoća i ljubimci
Nažalost, postaje sve češća pojava da su deca alergična na dlaku psa i mačke
  Nikada, ni pod kakvim okolnostima, ne ostavljajte bebu samu u istoj prostoriji sa psom bez nadzora, ma koliko bio miran, staložen i dugogodišnji ljubimac. Nikada se ne zna kako i kada bebin plač, udaranje i "gnjavaža" male dece može proizvesti nepoželjne reakcije kod ljubimca. Takođe, nikako nije poželjno deliti hranu koju jede beba sa ljubimcem.
  Deca pre 7-8 godine starosti ne treba da budu bez nadzora u igri sa psom bilo koje veličine, iz razloga što nenadano, ili nehotično ljubimac može ogrebati, ujesti, ili na drugi način povrediti malo dete.

Decu treba vaspitati da se na pravi način ophode prema ljubimcu
  Deca takođe moraju biti vaspitana na pravi način da se ophode prema ljubimcu. Potrebno je naučiti malu decu da se ne približavaju ljubimcu dok spava, ili jede, kako ne bi došlo do nemilih scena. Obaveza je svakog roditelja da nauči dete da opere ruke posle kontakta sa ljubimcem. 

Na šta obratiti pažnju ako ste trudni a imate mačku?


  Ako imate mačku za kućnog ljubimca, osim pojačanih higijenskih mera, čišćenja parazita, vakcinacije na besnilo i mogućnosti alergije, za mačke i mačiće karakteristične su dve bolesti koje mogu napraviti velikih zdravstvenih problema budućoj majci, kao i bebi.

  Toksoplazmoza je zarazna bolest koja prolazi placentarnu barijeru i derektno utiče na plod, uzrokujući moguće deformitete, kao i spontani pobačaj. Toksoplazmoza (mačkitis) je infekcija uzrokovana mikroskopskim parazitom - protozoom Toxoplasma gondii i smatra se jednom od najčešćih i najraširenijih parazitskih bolesti kod svih toplokrvnih životinja. Mačke, domaće i divlje, smatraju se primarnim domaćinima, jer parazit kompletira svoj životni ciklus, razvoj i razmnožavanje u njihovom digestivnom traktu kada pojedu zaražen plen, a u spoljnu sredinu (zemlju) dospeva fecesom.

   Savet veterinara trudnicama je da uvek napomenu svom ginekologu na početku trudnoće da imaju mačku za kućnog ljubimca, ili da imaju kućnog ljubimca koji je skoro imao akutnu toksoplazmozu. Tada se rade neophodni laboratorijski testovi u referentnim laboratorijama i prati stanje razvoja ploda.
  Toksoplazmoza je posebno opasna kod žena koje su se prvi put zarazile tokom trudnoće (visok nivo IgM antitela), jer bolest ima tendenciju da ošteti mozak fetusa, indukuje deformitete, ili dovede do pobačaja. Detaljno o toksoplazmozi pročitajte u našem tekstu OVDE.

Trudnica i mačka

  Druga zarazna bolest karakteristična za mačke, koja je interesantna sa aspekta humane medicine, je "Bolest mačjeg ogreba" - Bartoneloza, nekomplikovana zoonoza, lako izlečiva i uglavnom bezopasna infektivna bolest. Uzročnik infekcije je gram-negativna bakterija Bartonella henselae koja se u značajnom broju nalazi kod mačaka u pljuvački, fecesu, na kandžama i šapama. Bakterija se može preneti direktno, sa mačaka na druge jedinke - ogrebom, kao i putem drugih prenosilaca - najčešće preko buva i krpelja.
   Mačka/mače koja ima ovu bakteriju obično ne pokazuje nikakav simptom bolesti - naizgled je potpuno zdrava. Jedino imunološki kompromitovane mačke, kao i mačke zaražene FIV-om mogu razviti vidljive simptome, slične kao i kod ljudi.

Bartoneloza se prenosi mačijim ogrebom
Bartoneloza se prenosi mačijim ogrebom
  Kod ljudi, od ove bolesti oboljevaju uglavnom deca, koja često ne znaju da se čuvaju mačijih kandži u igri, a delimično i zbog toga što njihov imunitet nije u potpunosti formiran, potom osobe sa većim ranama od mačaka, kao i stare i imunološki slabe osobe.

   Ono što na prvi pogled deluje ozbiljno i dramatično kod ove bolesti je burna kožna reakcija na mestu povrede, kao i oteklina limfnih čvorova u okolini rane i simptomi groznice koji dugo traju. Bolest se leči makrolidnim antibioticima. Više o ovoj bolest možete pročitati u našem tekstu OVDE.

Kako i gde čuvati glodare za vreme trudnoće


  Hrčak, morsko prase, ili miš kao ljubimac nisu tako česti kućni ljubimci, poput pasa i mačaka u domu, ali ono što svaka trudnica treba da zna je da mogu biti prenosioci virusne bolesti Limfocitni Horiomeningitis (LCMV), koji kod zdravih ljudi ne izaziva veće probleme, ali kod imunološki kompromitovanih ljudi, kao i kod trudnica, posebno u prvim mesecima trudnoće, može izazvati simptome slične jakom gripu, sa visokom temperaturom, u trajanju od 1-3 nedelje, kao i teške defekte ploda, ili spontani pobačaj.   


Hrčak

  Najteže posledice po odraslu osobu mogu biti komplikacije bolesti, pojava upale moždanih ovojnica i mozga (meningitis i encefalitis), neurološki problemi, koji ponekad ostave i trajne posledice. Zato je neophodno da trudnice i žene koje planiraju da zatrudne, iz predostrožnosti ne rade poslove vezane za čišćenje kaveza i mesta gde borave glodari, kako ne bi došle u kontakt sa pljuvačkom, urinom, ili fecesom glodara. Najbolje bi bilo da se preventivno, za vreme trudnoće i dojenja, kavez sa Vašim ljubimcem-glodarom odnese u gostinjsku sobu, ili prostoriju u kojoj trudnica najmanje boravi, a da su zadovoljeni kriterijumi držanja životinje (optimalna temperatura, svetlost, redovna ishrana...).

Higijena ruku posle kontakta sa ljubimcem i čišćenja je obavezna
Higijena ruku posle kontakta sa ljubimcem i čišćenja je obavezna
  Druga bolest, premda prilično retka, dešava se uglavnom zimi kada sivi miševi i ostali spoljni glodari potraže pogodno mesto u domu i dođu u kontakt sa kućnim ljubimcima-glodarima. Reč je o hemoragičnoj groznici, koja se pored visoke temperature odlikuje difuznim opsežnim krvarenjem i otkazom mnogih organa. Ovo oboljenje, na žalost, može biti i smrtonosno.

Ptice, gmizavci i trudnice


  Što se tiče reptila (egzotične vrste, zmije, iguane, kornjače..) i ptica, najveća opsanost postoji od zaraze bakterijom koja se obično veže za pokvarena jaja u hrani - salmonelom. Salmonela se u velikom broju nalazi u njihovom fecesu, te bi trebalo da ste dosta obazrivi prilikom čišćenja kaveza, terarijuma, ili akvarijuma. U slučaju ptica, postoji i rastući trend pojave alergija.


Dete i kornjača

  U slučaju kornjača, trudnica ne bi trebala da dolazi ni u kontakt sa vodom u kojoj kornjače plivaju, jer je velika šansa da u njoj ima ove bakterije u dovoljnom broju da izazove stomačne tegobe, teške i frekventne prolive, a u određenoj meri i spontani pobačaj. Ukoliko se kontakt sa životinjom, njenim izlučevinama, ili vodom u kojoj pliva desi, potrebno je sporo i temeljno oprati ruke, više puta.

Panvet veterinarska ambulanta, Subotica

02. 12. 2018.

Plućni crv i parazitske bolesti uzrokovane nematodama kod pasa

Plućni crv i nematode kod pasa i mačaka - Panvet blog

  Pored najpoznatijeg, Srčanog crva (Dirofilaria immitis) o kom se više možete informisati u našem tekstu OVDE, na našim prostorima deluje čitav niz drugih parazitskih nematoda - valjkastih crva, koji na sličan način ugrožavaju zdravlje kućnih ljubimaca, prvenstveno pasa i mačaka. Posledice ovih parazitskih oboljenja su teške, vremenom se pogoršavaju i bez adekvatne veterinarske pomoći i terapije dovode do fatalnog ishoda.

  Najzastupljeniji sa epidemiološkog aspekta u veterinarskoj praksi su plućni, ili francuski crv (Angiostrongylus vasorum), kao i još jedan valjkasti crv iz roda Dirofilarija, Dirofilaria repens.

  Ove vrste parazita su prisutne u našoj zemlji, kao i u Evropi uopšte, i detektuju se jednostavnim testovima krvi, ili izmeta ljubimca u našoj veterinarskoj ambulanti.

  Francuski, ili plućni crv - Angiostrongylus vasorum


  Bolest koju izaziva ova vrsta crva naziva se angiostrongiloza.

Izgled francuskog plućnog crva pod mikroskopom Panvet
Mužjak crva Angiostrongylus vasorum pod mikroskopom. Izvor: Wikipedia 
  Ova bolest se ne prenosi na ljude i najčešće su joj izloženi ljubimci koji dugo borave napolju, ili se koriste za lov, mladi i radoznali psi i mačke, kao i oni ljubimci čiji boravak na otvorenom nije adekvatno kontrolisan.

  Uzročnik 


  Odrasli Angiostrongylus vasorum je valjkasti crv rozikaste boje. Može živeti oko 2 godine.
  Njegov razvojni ciklus počinje tako što pas pojede larve parazita koje dospevaju u creva, potom i krvotok, da bi se naselile u plućnoj arteriji, ili srcu životinje. U srcu se od larvica razvijaju odrasli paraziti čije ženke polažu jaja koja krvotokom dalje migriraju u pluća (plućne alveole) i dospevaju u dušnik, odakle se iskašljavaju, ili dospeju u usta i progutaju, a zatim fecesom dospevaju u spoljnu sredinu. Otud su, na osnovu načina širenja, ovi crvi i dobili odrednicu "plućni" crvi.

Puž je osnovni prenosilac parazitske bolesti angiostrongiloze
Puževi i drugi mekušci glavni su prenosioci ove vrste parazita na pse i mačke
  Potom dolazimo do specifičnih prenosilaca (vektora prenosa) Angiostrongylus vasoruma - sluz baštenskih i slatkovodnih puževa, puževa golaća, a ponekad i žaba. Kontakt sa samom sluzi mekušaca, koja je puna larvica i koja dospe u ljubimca koji liže, pojede puža/ žabu, pokreće novi ciklus zaraze i razvojni ciklus crva. Štenci se mogu zaraziti i direktno, ukoliko jedu feces zaraženih roditelja, ili drugog zaraženog psa.

  Simptomi


  Larve plućnih crva uzrokuju oštećenja plućnog tkiva dovodeći do smanjenog kapaciteta disanja, čujnog i dubokog disanja, brzog zamaranja, gubitka na težini, pojave sekreta, čestih respiratornih infekcija, pa i ozbiljnih upala pluća, napada gušenja i astme. Nekada, u početnim stadijumima bolesti dobar deo simptoma ostaje neprimećen, ili pomešan sa alergijom, prehladom, ili stanjem kao što je Kennel cough (Infektivni rinotraheitis pasa).

Sluz puža, plućni crv
Sluz puža, sa epidemiološkog aspekta, nije opasna za ljude

Simptomi bolesti su:
      • Frekventan kašalj
      • Kratkoća daha
      • Srčani problemi i slabost srca
      • Bronhitis
      • Smanjena kondicija
      • Smanjen imunitet
      • Oticanje nogu
      • Krvave stolice
      • Povišena temperatura
      • Letargija i depresija

   Ono što takođe treba napomenuti i što čini bolest opasnijom od klasične infekcije srčanim crvom (Dirofilaria immitis) je ubrzano propadanje plućnog tkiva, kao i izražena pojava malokrvnosti i trombocitopenije (značajno smanjenje broja krvnih pločica) u rezultatima krvi koji dovode do čitavog niza zdravstvenih problema, poput unutrašnjeg krvarenja, dugog krvarenja posle povrede, sklonosti ka lakom dobijanju modrica usled lakih povreda i sl. Takođe, smanjeni su faktori koagulacije krvi V i VIII.
  Eozinofilija (povećan broj belih krvnih zrnaca - eozinofila), veoma često se javlja u pretragama krvi kod zaraženih pasa i mačaka.
  Neurološki problemi poput nevoljnih pokreta, usporenosti, paralize, gubitka vida, promene ponašanja i epileptičnih napada čest su pratilac ovog oboljenja i uzrokovani su mikroskopskim, ili krvarenjima većeg obima u mozgu i centralnom nervnom sistemu uopšte. Krvarenje može biti i u bilo kom većem, ili vitalnom organu, što dodatno otežava loše zdravstveno stanje, a mogućnost izlečenja čini neizvesnijom.

  Dijagnostika


   Potrebno je veliko iskustvo u praksi kako bi se u dijagnostičkom smislu po prisutnim simptomima prepoznala razlika izmedju disajnih problema uzrokovanih ovim parazitom i ostalih uzročnika kašlja kod pasa, o čemu možete više pročitati u odvojenom tekstu OVDE. Dijagnostika samog parazita se sprovodi primenom testova krvi i mikroskopskom pretragom fecesa, dok se sveukupno stanje organizma prati primenom dijagnostičkih metoda poput slušanja stetoskopom, rendgenskog snimanja pluća, uzimanja krvi na analizu, ultrazvuka i kolor doplera srca, uzimanja brisa i uzoraka tkiva iz disajnih organa, bronhoskopija i sl. Sve ove dijagnostičke metode izvode se u Panvet ambulanti. Tokom i par nedelja posle terapije, rađene dijagnostičke procedure potrebno je ponoviti.

  Terapija


   Pozitivan ishod terapije zavisi prvenstveno od vremena kada je bolest nepobitno utvrđena. Ljubimci kojima je dijagnostifikovana bolest u prvim fazama, kada u krvi još uvek nema odraslih oblika crva, uz adekvatnu terapiju antihelminticima, imaju šansu za brzo i potpuno ozdravljenje bez posledica.
  Antihelmintici su lekovi kojima se eliminišu unutrašnji, posebno crevni paraziti.
Koriste se:
      • Fenbendazol
      • Albendazol
      • Oxfendazol
      • Ivermektin
      • Moxidektin
      • Prazikvantel
      • Levamisol

U zavisnosti od težine stanja i rezultata kontrolnih pregleda, kod nekih životinja se može ponoviti čitav tretman antihelminticima.

Terapija pasa protiv plućnog crva Panvet blog
Terapiju je potrebno započeti u što ranijoj fazi kako bi donela što bolje rezultate
  Kod životinja kod kojih su nastupili ozbiljniji simptomi poput smetnji u disanju, ili upale - daju se određeni antibiotici po antibiogramu, bronhodilatatori i kortikosteroidni lekovi koji će omogućiti lakše disanje. Kod problema sa zgrušavanjem krvi i anemijom daje se simptomatska terapija lekovima koji stimulišu koagulaciju, vitamina K , kao i transfuzija. Neurološki problemi tretiraju se posebnim kombinacijama lekova i kompleksom B vitamina.
  Obzirom da su simptomi, pa i posledice nelečenja veoma slične klasičnoj dirofilariozi, veterinari koji se suoče sa angiostrongilozom često odmah ne utvrde stvarnog uzročnika. Ovo je veoma važno, jer manifestacije i komplikacije bolesti kod angiostrongiloze nastupaju mnogo brže i opasnije su nego kod dirofilarioze, samim tim i brže dovode do smrtnog ishoda, posebno kod mladih životinja.

  Preventiva


  Prevencija se prvenstveno sastoji u redovnoj kontroli, testiranju i preventivnoj primeni lekova protiv parazita koji se nanose na krzno ljubimca. Potrebno je birati mesta za šetnju koja nisu naseljena puževima, ili velikim brojem vodozemaca poput močvara i sl. posebno u proleće i jesen. Psi, pogotovo oni mladi i neiskusni, ne bi trebalo da se ostavljaju bez nadzora tokom boravka na otvorenom kako ne bi pojeli puža. Takođe, ljubimcima koji duže vreme provode na otvorenom, poput lovačkih pasa, pasa koji borave u dvorištu i mačaka, posude za hranu i vodu treba redovno prati i menjati sadržaj u njima, kako ne bi došli u kontakt sa sluzi mekušaca, ili vodozemaca. Igračke i žvakalice posle igre na otvorenom obavezno pokupiti i isprati pre dalje upotrebe. 

Plućni crv Panvet blog
Koliko je u Vašoj mogućnosti, sprečite kontakt ljubimaca sa sluzi mekušaca i vodozemaca
  Veterinarska praksa poznaje čitav niz različitih vrsta plućnih crva koji se, pored pasa i mačaka, mogu naći i kod drugih životinja poput konja, magaraca, goveda, ovaca, svinja i jelena. Za razliku od francuskog crva, ovi crvi imaju jednostavniji životni ciklus koji ne zahteva prisustvo vektorskog prenosioca poput puža, komarca, ili krpelja. Daju slične, gorenavedene simptome, kao i blaže posledice. Svi se tretiraju antihelminticima i blagovremena terapija uz adekvatnu dijagnostiku daje relativno dobre rezultate u lečenju. Sa te strane potrebno je spomenuti još jednu vrstu plućnog crva karakterističnog za pse, koji pripada ovoj grupi i raširen je po Evropi - Oslerus osleri.

Dirofilaria repens


Ova vrsta Dirofilarije za razliku od poznatije Dirofilaria immitis (srčani crv) odvajaju dve bitne karakteristike:
 1) Dirofilaria repens putem uboda komarca može inficirati čoveka
 2) Ova vrsta crva ne boravi u velikim krvnim sudovima, već ostaje najčešće u podkožnom tkivu, praveći ciste

  Uzročnik


  Dirofilaria repens je parazit, valjkasti crv koji se širi ubodom komarca. Uglavnom su svi slučajevi zaraze ovim parazitom koncentrisani na mediteranske zemlje i Bliski istok.
Životni ciklus D. repens uključuje pet larvenih stadijuma, mesojede kao što su: psi, vukovi, kojoti i lisice - kao domaćine i komarca kao vektorskog prenosioca bolesti.

Prikaz slučaja Dirofilaria repens Panvet ambulanta
Prilikom amputacije prsta psa sa hroničnim osteomijelitisom, pronađen odrastao crv D. repens. Foto: Panvet Instagram (@pan_vet)
  Odrasla ženka D. repens produkuje na hiljade jajašaca dnevno (mikrofilarije) u cirkulaciju zaražene životinje. Larve potom završavaju u komarcu koji ih popije sa krvlju domaćina i razvijaju se u narednu fazu sledećih 10-16 dana. Potom se vraćaju u krv novog domaćina ubodom komarca gde u potkožnim tkivima sazrevaju u narednih 6-7 meseci, potom se ciklus ponavlja.

  Do zaraze čoveka dolazi slučajno i u potkožnom tkivu crv obično ne doživi zrelost, već ga ljudski imunitet prepozna i uništi, a od simptoma i vidljivih znakova infestacije parazitom često ostane samo podkožna cista. Ipak, postoje slučajevi dirofilarioze kod ljudi, gde je ovaj crv napravio ozbiljne zdravstvene probleme prvenstveno zbog svog položaja u tkivu (npr. prisustvo u mozgu, oku, plućima, genitalijama, regionu velikog limfnog čvora i sl.).

D repens parazit kože kod čoveka
Dirofilaria repens može se nastaniti u koži kao posledica uboda komarca kod čoveka


  Simptomi


  Simptomi infekcije D. repens su uglavnom lokalne promene podkožnog tkiva, otekline oko mesta gde se crv nalazi, pojava kožnih iritacija, pojava eozinofilije (uvećanje broja vrste belih krvnih zrnaca - eozinofila) u pregledu krvi, pojava groznice i temperature, pad imuniteta i brzo zamaranje prilikom fizičkog napora. Životinja je nevoljna i depresivna, često češe mesto na kom se promena nalazi, gde može doći do alopecije - gubljenja dlake. Kod specifičnih slučajeva može doći do pojave tromboze manjih krvnih sudova, neuroloških problema, povraćanja, proliva, gubitka vida i problema sa disanjem, sve u zavisnosti od toga na kojoj lokaciji se crv nalazi u tkivu domaćina.

Panvet Subotica

  Dijagnostika


  Kao i kod ostalih parazitskih vrsta valjkastih crva, brzi test krvi, mikroskopska pretraga fecesa, ultrazvuk, ili rendgenski snimak problematičnog mesta mogu pokazati da se u formiranoj cisti u tkivu razvija D. repens. Veoma često jedinke koje imaju Dirofilaria immitis, imaju i larve Dirofilaria repens, što može otežati i komplikovati proces izlečenja.

  Terapija


  Terapija bolesti sprovodi se davanjem antihelmintika - lekova protiv parazita koji imaju posebno dobar učinak u ranijim fazama bolesti. Hirurško odstranjivanje podkožnih cisti, ili cisti u drugim organima i tkivima koje mogu ugroziti zdravlje ljubimca zavisi od procene i iskustva veterinara na osnovu dijagnostičkih parametara.

Terapija D. repens može biti medikamentozna i hirurška
Terapiju bolesti potrebno je sprovesti blagovremeno antihelminticima, uz eventualno hirurško uklanjanje cisti

  Preventiva


  Adekvatna preventiva podrazumeva redovno testiranje, čišćenje od parazita i primenu repelentnih preparata koji odbijaju komarce u toplom periodu godine dok pas, ili mačka borave napolju, a ređe i dok borave u domu u hladnijim periodima, ukoliko vlasnici primete prisustvo komaraca. Preporučije se izbegavanje otvorenih površina uz vodu za igru i istrčavanje, koje nisu tretirane od strane gradskih sanitarnih službi, kao i pojačan nadzor nad ljubimcem tokom boravka na otvorenom.


Panvet tim

19. 09. 2018.

Anksioznost pasa usled razdvajanja od vlasnika


Anksioznost pasa usled razdvajanja - Panvet blog

  Današnji, ubrzan način života, više obaveza, duže vreme provedeno na poslu i van doma uopšte, uzrokovali su sve dužu razdvojenost vlasnika od svojih ljubimaca tokom dana.

  Iz tog razloga, anksioznost usled razdvojenosti psa od svog vlasnika (eng. separation anxiety disorder) prepoznat je kao sve češći psihološki fenomen i problem ponašanja u veterini.

Šta je anksioznost i kako nastaje?


  Anksioznost (teskoba) je stanje koje se karakteriše osećajem unutrašnje uznemirenosti, uplašenosti i neopravdanog straha da će se nešto strašno dogoditi, praćeno psiho-motornom napetošću i unutrašnjim nemirom. Anksioznost nije bolest, u psihologiji je svrstavaju u poremećaj ponašanja sa širokim spektrom manifestacija - od onih najblažih, do težih oblika koji zahtevaju kompleksnu medikamentoznu i psihološku pomoć ljubimcu. Kada anksioznost dugo traje i kada je visokog intenziteta, iscrpljujuća je za jedinku i smanjuje kvalitet života, stoga je bitno prepoznati je na vreme, suočiti se sa problemom i adekvatno reagovati.

Sve više pasa ostaje dug vremenski period u domu odvojeni od vlasnika
Sve više pasa ostaje dug vremenski period u domu odvojeno od vlasnika
  Često prenebegavamo činjenicu da su psi društvena stvorenja, sa svojim potrebama i nagonima. Jedna od najosnovnijih potreba svakog psa je da ima socijalnu interakciju sa vlasnikom za kog je po prirodi jako vezan, kao i sa drugim ljubimcima. Ukoliko su zatvoreni po 8-10 sati svakog radnog dana u svom domu, bez adekvatne zanimacije i društva, čak i psi "mirnijih" rasa mogu razviti psihološke probleme i doživeti epizode letargije i depresiju, kao i napade nemira, panike i agresije. Jedina razika je u tome što psi ne mogu da verbalizuju svoje smetnje i strahove, te vrlo često tek ozbiljniji problemi ponašanja, kao i oni fizički i zdravstveni pokažu štetan uticaj anksioznog stanja uzrokovanog razdvajanjem.

Anksioznost i depresija mogu izazvati velike psiho-fizičke probleme kod ljubimaca
Anksioznost i depresija mogu izazvati velike psiho-fizičke probleme kod ljubimaca
  Psi se osećaju mnogo ranjivije i osetljiviji su na spoljne sadržaje kada su sami u domu - tada mogu razviti specifične strahove koji mogu prerasti u konstantnu anksioznost i zabrinutost da bi neka neprijatna situacija, ili iskustvo moglo da se ponovi. Ovakav osećaj se može javiti i prilikom preseljenja u nepoznat objekat i okolinu, usled odlaska i selidbe člana porodice, ili loše socijalizacije psa.

Znaci anksioznosti


  Neki znaci ovog tipa anksioznosti mogu podsećati na druge tipove poremećaja ponašanja, zato je za svakog profesionalca potrebno da sagleda sve aspekte i sagleda uzročno - posledične veze koje mogu dovesti do prave dijagnoze i rešavanja problema.
   Neki psi pokazuju samo blaže i kratkotrajnije simptome anksioznosti usled razdvajanja, kao što su brzo i čujno disanje, ubrzano kucanje srca, sprečavanje po svaku cenu vlasnika da otvori ulazna vrata, glasno lajanje, cviljenje i sl. Drugi mogu postati destruktivni prema okolini (griženje i grebanje nameštaja i zidova, razbacivanje obuće, pravljenje nereda, "kopanje" poda i pokušavanje bežanja iz doma, ili dvorišta, nekontrolisano mokrenje i defekacija po domu), ili prema sebi (samoujedanje, samopovređivanje, skakanje sa velike visine usled napada panike, jedenje sopstvenog izmeta..). Dalji problemi poput teške depresije, visokog krvnog pritiska, problemi sa varenjem i spavanjem, hormonski disbalans, anoreksija i sl. mogu se razviti ako se anksioznost prilikom razdvajanja ne tretira na pravi način.

Anksiozni poremećaji ponašanja su sve češći kod pasa - Panvet blog

  Uglavnom, psi koji pate od anksioznog poremećaja uzrokovanog razdvajanjem ispoljavaju napeto ponašanje u manjoj meri i u prisustvu vlasnika. Ukoliko se ovaj tip anksioznosti ispoljava kod štenaca, on vremenom može biti značajno umanjenog intenziteta kada životinja sazri, ali većina pasa ovaj problem sa razdvajanjem ima konstantno, čitavog života. Ljubimci koji su asocijalni i nenaviknuti na prisustvo drugih ljudi i životinja posebno su ugrožena kategorija koja lako upada u anksioznost usled razdvojenosti. Ljubimci koji su usvojeni iz azila i imaju traumatično iskustvo napuštanja od strane vlasnika, takođe zahtevaju poseban i postupan rad na usvajanju novih navika kako ne bi razvili anksiozne napade tokom odsustva novog vlasnika.

Kako pomoći psu koji ima probleme sa razdvajanjem


  Ako Vaš pas ima utvrđeni problem razdvajanja, onda je najbolje potražiti stručnu pomoć. Svi slučajevi su različiti, tako da je nemoguće razviti jedinstven pristup za sve.

  Modifikacija sopstvenih rutina je prvi korak koji vlasnici treba da preduzmu kada su suočeni sa problemom. Najosnovniji cilj modifikacije rutine je pokušati da se eliminišu epizode uznemirenosti koja se javlja kada se vlasnik priprema za odlazak - na primer, kada pas vidi da njegov vlasnik ujutru uzima ključeve i oblači jaknu, što pokreće napade uznemirenosti. Zbog toga se preporučuje da vlasnici pasa sa ovim problemom menjaju svoje rutine za odlazak kako bi uklonili takve znake. Na primer, često se preporučuje da vlasnik uzme ključeve i jaknu (očigledne znake da izlazi), a zatim ode da gleda TV, ili se igra sa svojim ljubimcem u kući. Opraštanje na vratima i pozdrave takođe treba izbegavati.

Psi su prirodno jako vezani za svoje vlasnike

  Modifikacija rutina je puno posla, ali je neophodna komponenta bilo kog plana za rešavanje anksioznosti uzrokovane odvajanjem. Neki stručnjaci savetuju da uzimanje drugog psa nekada može pomoći u ovakvim situacijama stavljajući akcenat na socijalizaciju, eliminaciju dosade i nelagode, kao i mentalnu gimnastiku u društvu. Nažalost, za mnoge pse je to nedovoljno. U rešavanje problema mora biti uključen veterinar, dreser, ili psiholog pasa, koji će svaki na svom polju pomoći u otklanjanju uzroka i tegoba.

Moguća rešenja ovog problema u ponašanju mogu biti:


  U blažim slučajevima;
   1) Dobra je ideja da se štene, ili nov pas, poduči da se navikne na Vaše odsustvo u kratkim vremenskim periodima, u početku. Blago i postupno povećanje vremena razdvojenosti od početnih 10 minuta, pa sve duže za po 5-10 minuta svakog dana - posebno pomaže kod mladih vlasničkih pasa. Kada je pas sposoban bez problema da ostane duže od 90 minuta bez nadzora, spreman je i na višesatnu razdvojenost.

Anksioznost kod pasa

   Vaš pas postaje potresan čim odete. Prvih 15-40 minuta su najgori - tokom ovog vremena pas postaje izuzetno uznemiren. Svi fiziološki znaci straha mogu biti prisutni - povećanje brzine srca i disanja, cviljenje, pojačana salivacija, povećana aktivnost i urgentna potreba za odlazak u toalet. Vaš pas može pokušati da Vas prati dok odlazite, grebe na vratima, žvaće vrata i nameštaj, grebe tepih, ili skače na prozor kako bi potražio izlaz. Alternativno, Vaš pas može neprestano lajati, ili zavijati i time pokušati da Vas ubedi da se vratite.
  Posle ovog burnog perioda, pas se može smiriti uz žvakanje nečega što ste nedavno dodirnuli, a što još uvek nosi Vaš miris. Psi imaju potrebu žvakati mirisne predmete, cepati ih na male komade i ležati u njima kako bi se smirili, tako pas formira "barijeru" Vašeg mirisa oko sebe zbog sigurnosti.
  Po povratku, pas može biti previše uzbuđen što vidi vlasnika. Takođe, kada ste kući, Vaš pas može pokušati da Vas prati gde god da idete. Nemojte nasilno suzbijati ovakvo ponašanje, jer šaljete pomešane signale ljubimcu što može otežati situaciju.
   2) Obezbeđivanje dovoljnog broja bezbednih igračaka, glodalica, umirujuću muziku i stvaranje bezbedne zone u dnevnom boravku bez opasnih predmeta i hemikalija koji bi mogli povrediti ljubimca.
   3) Ostavite psu blizu njegovog mesta za odmor, ili hranjenje staru garderobu, ćebe, ili obuću koja ima Vaš miris - pas će se tako osećati sigurnije i manja je šansa da uništi neki novi komad odeće, ili nameštaja.
   4) Nove tehnologije omogućavaju i instaliranje kamere u dnevnom boravku u cilju provere šta ljubimac radi dok niste u domu.
   5) Zamolite prijatelje i rodbinu da posete i nahrane Vašeg psa u delu dana kada ste odsutni.
   6) Odvođenje psa u pansion za pse - samo ukoliko je pas predhodno socijalizovan u dovoljnoj meri da toleriše prisustvo drugih pasa i ljudi.

Posvetite više pažnje i vremena svom psu
Posvetite više pažnje i vremena svom psu
Kod težih slučajeva:
   potrebna je psihološka i medikamentozna pomoć u vidu antidepresiva i antipsihotika, kao i simptomatska terapija poput lekova za povišen pritisak i sl. Antidepresivi koji se koriste u tretmanu ovog tipa poremećaja ponašanja mogu biti triciklični antidepresivi, ili selektivni inhibitori preuzimanja serotonina. Veterinar može razmotriti vrstu antidepresiva koji najbolje rešavaju problem. Otprilike, svaka od ove dve vrste medikamenata pomaže podjednakom broju pasa, a ukoliko ne dođe do poboljšanja sa jednom vrstom lekova, potrebno je prepisati drugu vrstu.

Zašto kazna neće pomoći


   Normalno je da vlasnici budu ljuti, ili razočarani ako se vrate, pa pronađu štetu u svom domu, nered u kući, ili im se susedi žale na buku.
Osećajući da su njihovi vlasnici uznemireni, mnogi psi će pokazivati "ponašanje poniženja" - uši spuštene, podvijen rep, skretanje pogleda kao da se srame, može se pojaviti i mokrenje iz poniznosti.

   Ova pojava se često pogrešno tumači od strane ljudi kao priznavanje krivice, vlasnici veruju da pas zna šta je uradio pogrešno - što nije tačno. Neki vlasnici čak mogu smatrati da je bilo kakva šteta i nered  prouzrokovan u kući urađen namerno, ili iz inata, zbog toga što je pas ostao sam. Nažalost, i ovo je potpuno pogrešno tumačenje! Psi koji izgledaju krivi ne rade ništa drugo nego reaguju na trenutno razočarenje, uznemirenost, ili ljutnju vlasnika i to je njihov način reakcije na tenziju i odgovor na osećaj ugroženosti pred autoritetom.

Kažnjavanje ljubimca može pojačati anksiozne napade i pogoršati njihovo zdravstveno stanje
Kažnjavanje ljubimca može pojačati anksiozne napade i pogoršati njihovo zdravstveno stanje
   Svaka kazna koja se izvrši satima posle povratka vlasnika kući neće pomoći da se zaustavi problem. Psi povezuju kažnjavanje sa onim što rade u datom trenutku, tako da pas neće povezati kaznjavanje sa svojim postupcima dok je bio sam u kući, čak i ako je doveden na 'mesto zločina'.

   Kažnjavanje nije samo beskorisno, već će verovatno učiniti da problem postane još gori. Sada, uz strepnju i zabrinutost zbog toga što će ostati sam i napušten, pas će takođe biti zabrinut i zbog vraćanja vlasnika i njegovog eventualnog negativnog raspoloženja, što može učiniti simptome mnogo, mnogo gorim.

Zaključak 


   Kao svesnija vrsta, ne možemo očekivati da naš pas razume kao neminovnost da mi moramo odsustvovati zbog obaveza iz doma dobar deo svakog dana. Na vlasniku je da, kada uoči postojanje problema, učini sve što je u njegovoj moći da ovaj period bude što manje stresan i ispunjen aktivnostima, prilagodi svoje obaveze i navike i izdvoji posebno vreme za rad i postupno privikavanje ljubimca na novonastale okolnosti uz konsultaciju stručnih lica. Preduzete mere dovešće vremenom do poboljšanja stanja i uspostavljanja poverenja i sigurnosti, a ponovne susrete učiniće lepšim i prisnijim za obe strane.

Panvet veterinarska stanica Subotica

Panvet tim