29. 02. 2016.

Kosti u ishrani pasa


  Kosti su jedna prvih asocijacija kada pomislimo na ishranu pasa. Taj pojam nam dodatno podstiče popularna kultura kroz filmove, naročito crtane filmove, gde su psi emotivno vezani za svoje ogromne kosti. Ovo ne čudi, jer još od vukova, psi instiktivno vole kosti, ali nikako u onolikoj meri koliko mi to mislimo.

Pogrešno je mišljenje da psa treba hraniti kostima Panvet Subotica
Pogrešno je mišljenje da psa treba hraniti kostima
  U našim krajevima mnogi vlasnici pasa su navikli da svoje ljubimce hrane kostima ne znajući pri tome da ishrana kostima pored pozitivnih strana može da ima i loše posledice po zdravlje psa.


Preporuke i praksa

  Za kosti domaćih životinja koje se koriste u ishrani pasa smatra se da predstavljaju dobar izvor kalcijuma i fosfora koji ulaze u sastav organizma. Odnos kalcijuma i fosfora i njihov udeo u ishrani je veoma vazan faktor, naročito kod pasa koji su u fazi rasta. Smatra se, takođe, da ishrana kostima kod pasa pomaže i u formiranju čvrste stolice, kao i lakšem pražnjenju paraanalnih žlezda.

  Takodje, štenci u uzrastu od 4 meseca menjaju zube i u tom periodu im se jako često daju cevaste goveđe kosti da “glabaju”,  jer time pomažu ispadanje mlečnih zuba, dok stariji psi, sa stalnim zubima, mogu oštetiti zub prilikom glodanja kostiju.

  Tek povremeno davanje probranih kostiju psu uglavnom prolazi bez komplikacije i problema. Problemi počinju onda kada su one osnovni deo obroka, kada se u obroku nalaze često i u velikoj količini, i kada se daju kosti koje mogu oštetiti digestivni trakt zbog svog oblika, ili strukture.

  Tvrda i bela do belo-žuta stolica govori nam da je pas pojeo više kostiju nego što treba. Nakon dospeća u donje partije digestivnog trakta, oštre ivice kostiju se zabadaju u sluzokožu debelog creva, zaglave i sprečavaju prolaz druge hrane - opstipaciju (tvrdu stolicu, zatvor).

 .Pored opstipacije, neke kosti mogu dovesti i do ozbiljnog oštećenja i rupture creva, ovo naročito važi za cevaste kosti živine koje nakon lomljenja imaju oštre krajeve - koji se mogu zabosti u sluzokožu prilikom prolaska kroz digestivni trakt. Riblje kosti su takođe opasne za ishranu pasa i mačaka, te ne bi trebalo da se daju.


Kosti u digestivnom traktu mogu izazvati niz komplikacija Panvet Subotica
Kosti u digestivnom traktu mogu izazvati niz komplikacija
  Kao dobra zamena za kosti danas se na tržištu mogu kupiti presovane kosti tj. lažne kosti od presovane goveđe kože kao i preparati koji na adekvatan način obezbeđuju životinjama potpun i kvalitetan odnos minerala koji su neophodni za rast i razvoj organizma, a koji u potpunosti zadovoljavaju potrebe u kalcijumu i fosforu. Pored toga, potrebno je davati vitamine koji utiču na metbolizam Ca i P, a oni se u današnje vreme nalaze u širokoj paleti multivitaminskih i multimineralnih preparata

  U veterinarskoj praksi, veterinari se često sreću sa problemima nastalim zbog ishrane kostima tako da Vam nijedan veterinar neće preporučiti takvu ishranu. Ishrana pasa kostima ne znači da će pas sigurno dobiti zatvor i komplikacije, zbog čega je vlasnike životinja teško ubediti da pse ne hrane ovom vrstom hrane.

  Trebalo bi da imate na umu da hranjenje kostima može biti opasno za Vašeg ljubimca! Iako se svi stručnjaci ne slažu sa ovim stavom, većina veterinara bi mogla da ispriča mnogo priča vezanih za zdravstvene komplikacije pasa koji su jeli kosti.
  Proces kuvanja čini kost krtijom, što povećava mogućnost da se kost raspadne i povredi unutrašnje organe, ili da dođe do gušenja i drugih povreda.


Ne davati kosti Vašem ljubimcu Panvet Subotica
Ne davati kosti Vašem ljubimcu


  Najčešće povrede uzrokovane kostima su:

1. Lomljenje zuba. (Skupa poseta veterinaru).
2. Povreda usne duplje (usta i jezika). Ove povrede mogu biti veoma nezgodne,krvave, a nastaju kada kost zaseče desni psa i jezik zabadanjem u njih.

Strano telo kost u usnoj duplji psa
Povreda usne duplje usled prisustva progutane pileće kosti kod pinča. Foto Panvet Instagram (@pan_vet)
3. Prolivi (Psi sa osetljivim želudcem mogu dobiti proliv izazvan komadićima masti, srži ili hrskavice sa kostiju).
4. Zaglavljenje kosti u  jednjaku. (Kost se zaglavi na putu ka želudcu. Pas tada pokušava da povrati kost, što može biti dugotrajno i bolno. Veterinarska nega je često potrebna). Ovo spada u jedno od teških situacija koje su izuzetno teške za dijagnostiku i  rešavanje sa veterinarske strane.

Strano telo kost u jednjaku psa
Zaglevljena pileća karlična kost u jednjaku crnog pulina. Foto Panvet Instagram (@pan_vet)
5. Zagušenje dušnika. Dešava se kada pas slučajno udahne sitniji komad kosti. Veoma je opasno, jer može doći do ozbiljnih problema sa disanjem i ugušenja.
6. Zaglavljivanje kosti u žuludcu. Kost prodje bez problema kroz jednjak, ali može da se zaglavi kada prelazi iz želuca i ulazi u creva. Tada veterinar mora da uradi gastro-intestinalnu endoskopiju (postupak u kome se na dugačkom crevu sa ugrađenom kamerom i hvataljkom vadi kost iz stomaka). Često zahteva i operativni zahvat.
7. Zaglavljivanje kostiju u crevima. (Kost zaglavljena u crevima izaziva blokadu i neophodna je operacija).Vrlo često nije ni najmanje laka za dijagnostiku i zahteva operativno rešavanje.

Zaglevljeno strano telo - deo svinjskog papka u crevima psa. Foto Panvet Instagram (@pan_vet)
8. Zatvor (opstipacija).  Kosti mogu da izazovu bolni prolazak kroz creva psa. Zbog oštrine, one grebu sluzokožu creva, što može da izazove veliki bol. Koti takođe sadrže dosta kalcijuma koji dodatno učvršćuje stolicu, usporava, ili onemogućuje njeno kretanje i evakuaciju izmeta ..
9. Rektalna krvarenja - posledica oštećenja creva kostima. Moguć je i prolaps rektuma od silnog naprezanja.
10. Peritonitis. Peritonistis može nastati kada kost probije creva i na tom mestu nastane bakterijska upala, usled izlivanja abdominalnog sadržaja u trbušnu duplju. Peritonitis se ispoljava kao jak bol u trbušnom delu. Veoma je opasan i ukoliko se brzo ne javite veterinaru, može biti fatalan.

  Ukratko,vrlo je bitno zapamtiti jednu važnu činjenicu: KOSTI NISU HRANA ZA PSA.

   Ishrana kostima može naizgled delovati kao dobra ideja i čak ušteda u kućnom budžetu, ali... ako se uzme u obzir veličina i intenzitet problema koji se time stvori, cena, veterinarske usluge, rešavanja problema i muke kroz koje pas prolazi zbog toga, mnogo je bolje ne davati psima nešto što za njih nije adekvatna hrana.

Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica

Panvet tim

28. 02. 2016.

Dolazak novog člana u porodicu


   Dolaskom svakog novog krznenog, ili pernatog člana porodice u Vašu kuću možete očekivati velike promene u svakodnevnim navikama, pa zbog toga predlažemo da dobro razmislite o nekim stvarima pre konačne odluke kog i kakvog bi ljubimca hteli.

  Linkovi u tekstu vode Vas do određenih tema na našem blogu o kojima možete više da se informišete. Više o kunićima - ukoliko se odlučite da želite ove simpatične životinje za ljubimce, možete pročitati u našem posebnom tekstu OVDE.

Dolazak novog člana u porodicu - Vaš ljubimac, Panvet Subotica


  Prva odluka koju treba da donesete je da li će Vaš novi ljubimac biti melez (mešanac), ili rasni pas/mačka, kao i da li će to biti odrastao usvojen pas, ili mačka iz nekog azila za životinje, ili štene/mače.

  Na žalost, moraćemo da razočaramo sve koji misle da je imati mešanca jeftinije nego imati rasnog psa. Mešanci često važe za pse koji su zdravstveno otporniji na neke bolesti koje prate određenu rasu, ali i dobrim odabirom rasnog psa ovakvi problemi se mogu izbeći. Svaki ljubimac mora imati adekvatne uslove, hranu i negu, bio on rasan, ili ne, tako da se razlika u ceni oseti jedino prilikom kupovine ljubimca.

   Usvajanje odraslog psa/mačke iz azila je pre svega humana odluka, ove napaćene duše su imale teško životno iskustvo pre nego što su došle u Vaš dom. Ovakvi ljubimci često, po svedočenjima vlasnika, znaju biti veoma zahvalni i lako se uklope, ali je potrebno neko vreme da se i Vi i oni prilagodite novim životnim okolnostima.

  Od momenta kada novi pas, ili mačka uđe u Vaš dom - morate ga hraniti, održavati redovnu higijenu, koristiti razne preparate za zaštitu od parazita, voditi ga kod vetrerinara, vakcinisati ga, a ukoliko se radi o dugodlakoj rasi moraćete posećivati i kozmetičara za kućne ljubimce. Sve su to stvari koje zahtevaju Vaše vreme, pažnju, ljubav, novac i posvećenost.

  Sledeće pitanje na koje treba da potražite odgovor jeste veličina psa. Za sve one koji žive u stanu preporučuju se male rase, ili rase srednjeg rasta. Verovatno ima i onih koji se neće sa ovim složiti, jer se i psi velikog rasta vrlo lepo mogu držati u stanu, ali uz adekvatno izvođenje u šetnje i istrčavanje.

Potrebno je vreme vlasnicima i psu da se naviknu na novonastale okolnosti
Potrebno je vreme vlasnicima i psu da se naviknu na novonastale okolnosti
  Dolazak novog psa u kuću jeste jedan od najsrećnijih trenutaka za celu porodicu. Najbolje vreme za dolazak naovog člana porodice je u toku dana, a ne u večernjim časovima, da bi štene, ili mače imalo vremena da se upozna sa novim vlasnicima i novom sredinom u kojoj će boraviti. Ako živite u stanu sve električni kablovi i žice treba da budu skrivene, ili postavljene tako da ih novi stanar ne može dohvatiti, isto tako sve hemijske preparate za održavanje higijene treba skloniti van domašaja.

   Ukoliko imate sobne biljke, treba ih podići - da ne bi došlo do raznih neprijatnosti, počev od nereda koje će životinja da napravi, a i do mogućih trovanja (više o opasnim toksinima i štetnim biljkama za ljubimce OVDE).

Toksini opasni za ljubimce
Kliknite na sliku za uvećanje (+) Izvor: Panvet Facebook (@panvetsubotica)
  Ako Vaš novi ljubimac neće živeti u stanu već imate dvorište, pre nego što ga donesete treba da mu napravite boks u kojem će imati toplo, zaštićeno od vetra/direktnog sunca i suvo mesto za boravak. Veličina boksa, ili kaveza mora biti adekvatna da ljubimac može po njoj nesmetano da se kreće, sa uvek svežom vodom i čistom posudom za hranu.

  Prvih par dana biće dosta teško i za Vas, a i za novog ljubimca - pogotovo kada padne noć. Naravno, biće plakanja i konstantnog cviljenja, jer je štene uzeto iz legla gde je imalo društvo drugih štenadi, a i majka je bila tu.

Ipak preporučuje se da ne izlazite u toku noći i da ne unosite štene u kuću, jer će to preći u naviku i više nećete moći da ostavite psa u boksu. Takođe jako je bitno adekvatno se postaviti prema psu, jer su prve nedelje boravka u novoj sredini veoma bitne za dalji psihološki razvoj i uspostavljanje odnosa vlasnik - pas. Više o "sindromu malog psa" možete pročitati OVDE. Takođe, Vaš novi stanar može ispoljiti neka neobična ponašaja, dobar deo njih je karakterističan za pseću vrstu i treba ih na pravi način razumeti, sankcionisanje često može dovesti do potpuno suprotnih efekata i nepotrebnih frustracija obe strane.

Igra sa novim ljubimcem Panvet veterinarska ambulanta Subotica

  Što se tiče ishrane šteneta/mačeta, potrebno je više obroka u toku dana (u proseku 4 obroka) . Ako se štene hranilo granulama kod odgajivača, treba da nabavimo istu vrstu granula barem za prvih par dana, da ne bi došlo do proliva zbog nagle promene hrane. Ukoliko želite da menjate granule to treba da uradite postepeno, tj. da postepeno životinju navikavate na novu vrstu hrane. Verovatno će neki reći da granulirana hrana nije dobra za štene, ali su današnje granulirane hrane po sastavu takve da sadrže sve potrebna materije za rast i razvoj šteneta. Kuvana hrana koja se kod kuće sprema može biti jednako izbalansirana i izvrsna kao gotova hrana, ali na žalost današnji tempo života je takav da je vrlo mali broj ljudi koji imaju vremena za kuvanje. Više o ishrani ljubimaca možete pročitati OVDE.
Nemojte davati mladom psu, ili mački kosti, to nikako nije hrana za njega!

Uloga taurina u zdravlju mačke
Kliknite na sliku za uvećanje (+)  Izvor: Panvet Facebook (@panvetsubotica)
  Naravno i pored granulirane hrane treba da se daju suplementi - vitamini i minerali koji su namenjeni psima/mačkama. Koju vrstu vitamina ćete davati svom ljubimcu zavisi od veličine odrasle jedinke i vrste kojoj životinja pripada. Nećete pogrešiti ni ako prvih par dana ne budete davali ništa od vitamina, već sačekate prvu posetu veterinaru.

  Posle par dana provedenih zajedno sa novim ljubimcem možete da napravite prvu posetu svom PANVET veterinaru, koji će Vas uputiti u program vakcinacije i ukoliko imate neka pitanja vezana za odgoj šteneta vrlo rado će Vam pomoći. 

Ljubimca treba tretirati i voleti kao člana porodice. Foto: Panvet Instagram (@pan_vet)
  Nemojte zaboraviti - dolazak novog ljubimca je početak jednog novog razdoblja u Vašem životu koje će u proseku trajati 10-15 godina, zato dobro razmislite o navedenim stvarima pre nego što ga nabavite.

Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica

Panvet tim

Inkontinencija kod pasa


  Na početku, vrlo je bitno naglasiti da se ne mešaju poremećaji u ponašanju kao što su mokrenja iz poniznosti i mokrenje zbog uzbuđenja, sa inkontinencijom.

  Mokrenje iz poniznosti kod odraslih jedinki je pokazivanje poštovanja i pokornosti pred nekim ko je na višem hijerarhijskom položaju, ono je znak nesigurnosti i manjka samopouzdanja. Mokrenje iz pokornosti javlja se najčešće kod onih pasa koji su preosetljivi, ili se loše postupalo sa njima.
Ovo stanje je obično prouzrokovano prekomernim, ili zakasnelim kažnjavanjem koje plaši i zbunjuje psa. Ako je ovo razlog mokrenja - najbolje je ignorisati takvo ponašanje.

  Za razliku od mokrenja iz poniznosti mokrenje zbog uzbuđenja se obično javlja kod štenadi.
Ono se obično javlja zbog nedostatka kontrole nad mokraćnom bešikom. Štene obično nije svesno da mokri, pa bi kažnjavanjem izazvali kontra-efekat, gde vrlo često ovakvo mokrenje prelazi u mokrenje iz poniznosti.

  Obično, kako štene raste i kako se razvija, razvija se i kontrola nad bešikom i problem obično nestaje sam od sebe.

Inkontinenciji su sklonije starije jedinke Panvet veterinarska ambulanta Subotica
Inkontinenciji su sklonije starije jedinke
   Inkontinencija urina predstavlja nemogućnost kontrolisanja mokrenja i može da se javi kod svih pasa bez obzira na rasu i pol.
  Postoji više faktora koji mogu da dovedu do inkontinencije - prvenstveno starost životinje, pol, anatomija, težina itd.

Uzrok

  Najčešći uzrok nastajanja inkontinencije je poremećaj u mehanizmu sfingtera mokraćne bešike. Od inkontinencije obično pate psi koji imaju preko 6 godina, sterilisane ženke i psi koji su srednje velikog, ili velikog rasta.

  Aktivnost sfinktera mokraćne bešike regulisana je nervima kojima se svesno i nesvesno upravlja.
Sfinkter je normalno zatvoren dok pas svesno ne odluči da se pomokri, a ako je kojim slučajem svinkter iz nekog razloga “slab“, onda je na mestu gde pas sedi, ili leži često vidljivo curenje mokraće.

inkontinencija pasa Panvet veterinarska ambulanta Subotica
Često su vidljivi tragovi mokraće na mestu gde pas stoji, ili leži

  Inkontinencija može da bude akutna (ona može da nastane naglim promenama i infekcijama u urinarnom traktu) i hronična.

  Obzirom na uzrok nastanka postoje sledeće vrste ovog problema:
   - Stres inkontinenciju - obično nastaje zbog slabosti mišića karlice prouzrokovane traumom
   - Inkontinencija zbog nestabilnosti sfingtera (mišića koji zatvara bešiku)
   - Obstrukciona inkonitinencija (npr. zbog prisustva urinarnog kamenja)
   - Neuropatska inkontinencija ( kod povrede kičmene moždine, povrede nerava, epilepsije itd.)

Terapija

  Na žalost ne postoji jedinstveni način lečenja, već se ono razlikuje od slučaja do slučaja. Kao prvo
treba promeniti način života i navike pasa. a najlakši način rešavanja problema je medikamentozan.

  Uključivanjem simpatikomimetika i hormonskih preparata moguće je postići dobre rezultate.
Od simpatikomimetika najčešće se koriste preparati čija je aktivna materija fenilpropanolamin. On
je hormonskog porekla, a pojačava tonus sfinktera i ublažava simptome urinarne inkontinencije
stimulisanjem alfa-adrenergističkih receptora u uretralnom mišiću.
  Na osnovu simptoma i analize mokraće lako se mogu eliminisati infekcije mokraćne bešike, ili bubrega. Preteran unos tečnosti usled dijabetesa, ili insuficijencije bubrega takođe treba isključiti.

Inkontinencija kod psa

  Potrebno je uraditi kompletnu krvnu sliku, biohemijske analize krvi, odrediti nivo hormona štitne žlezde i napraviti RTG snimak. Životinje sa inkontinencijom su osetljivije na bakterijske infekcije mokraćne bešike.

  Vrlo čest uzrok nastanka inkontinencije je izazvan polnim hormonom estrogenom. Uzrok nastanka ovog problema nije u potpunosti razjašnjen, ali činjenica da se javlja kod ženki i da reaguju na tretman estrogenom ukazuje na to da je povezan sa smanjenjem nivoa ovog hormona, ili smanjenom funkcijom receptora za estrogen.

  Jedna od ređih mogućnosti kojima pribegavaju veterinari je hirurški zahvat, ali se vlasniku treba skrenuti pažnja na mogućnost pojave komplikacija, a dužina vremena oporavka kao i prognoza daljeg toka bolesti može biti neizvesna.

Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica

Panvet tim

Bolesti rektuma i anusa životinja

Bolesti rektuma i anusa životinja


 Od bolesti rektuma i anusa kod kućnih ljubimaca, najčešće se javljaju:
           - Sakulitis (zapaljenje analnih žlezda)
           - Perianalne fistule
           - Prolaps rektuma
           - Perianalni tumori
           - Adenokarcinomi analnih žlezda
           - Perinealna hernija (kila, bruh)

Sakulitis-burzitis paraanalis (zapaljenje analnih žlezda)

   Kod zdravih pasa analne žlezde se prazne naprezanjem prilikom izbacivanja stolice, ali ukoliko je izmet pasa duže vreme mekše konzistencije, analne žlezde se ne prazne dovoljno i dolazi do nakupljanja sadržaja u njima, što posledično izaziva infekciju. O upalnoj promeni analnih žlezda kod pasa možete više pročitati u zasebnom tekstu OVDE.

 Upala paraanalnih žlezda psa Panvet dežurna veterinarska stanica Subotica Upala paraanalnih žlezda psa
Upala paraanalne žlezde kod psa

Perianalna fistula

  Perianalna fistula je hronična progresivna bolest praćena ulceracijama (čir, rana), gnojnim apscesima i fistulama (fistula je patološki nastao kanalić koji spaja otvor na koži pored anusa sa istim takvim u unutrašnjosti debelog creva).

Fistula rektuma psa

  Fistularni kanali anatomski ne treba da se nalaze na mestima gde se pojavljuju, posledica su gnojne upale i mogu se širiti od upaljenog gnojnog mesta na koži prema potkožnom tkivu i analnim kesicama psa, a često se mogu otvoriti i u sam rektum, što dovodi do pogoršanja infekcije i direktnog kontakta sa fekalnim bakterijama! Bolest se često javlja kod starijih pasa bez obzira na pol.

  Uglavnom, predispoziciju za ovu bolest imaju rase koje nisko kose rep. Kod pojave ove bolesti vlasnici često uočavaju da pas liže koren repa, ili ga grize, otežano i bolno izbacuje stolicu, a može i da se javi gnojni iscedak iz okoline rektuma. Na pregledu se uočava fistularni kanal, a kod uznapredovalih slučajeva anus je potpuno okružen mnogobrojnim fistularnim kanalićima, upaljen je, uz prisustvo obilnog gnojnog iscedka. Diferencijalno dijagnostički potrebno je isključiti fistulu i analnih kesica, jer to dodatno komplikuje sam proces izlečenja, pa i eventualnu hiruršku intervenciju.

Rase sklonije pojavi perianalnih fistula
Rase pasa koje nisko nose rep (ovčari i čuvari) imaju veće šanse za pojavu perianalnih fistula
  Životinje uglavnom bolno reaguju već na podizanje repa. Često se može uočiti da je okolina anusa zaprljana fecesom, a to može biti posledica smanjenog tonusa analnog sfingtera - kružnog mišića koji reguliše izbacivanje stolice usled hronične upale, ili nastanka komunikacije između fistule na koži i samog rektuma, te dolazi do izlaženja stolice i kroz ove kanaliće.

  Potrebno je hirurško otklanjanje promenjenog i nekrotičnog tkiva. Pri tome preporuka je da se promenjeno tkivo pošalje na patološko mikroskopsko ispitivanje, da bi se isključila mogućnost nastanka onkoloških procesa.

 Ovo stanje zahteva dužu upotrebu lokalnih i sistemskih antibiotika, kao i čestu i svakodnevnu dezinfekciju samog mesta promene 3% rastvorom hidrogena i sterilnim rastvorom rivanola, ili joda.

 Ukoliko se radi o onkološkom procesu (tumor, ili kancer rektuma/anusa) od imunosupresivnih lekova preporučuje se korišćenje ciklosporina.

  Potrebno je i do 7-8 nedelja lečenja da bi došlo do potpunog nestanka perianalnih fistula. Na žalost kod velikog broj pasa postoji i mogućnost pojave recidiva - tj. ponovne pojave bolesti na istom ili drugom mestu u okolini.

Prolaps rektuma 

Prolaps rektuma podrazumeva vidljivo izlaženje sluzokože rektuma kroz analni otvor životinje u spoljnu sredinu i može biti delimičan (samo sluznica anusa prolabira kroz anus), ili potpun prolaps ( kada svi slojevi rektuma prolabiraju kroz anus, kao na slici mačeta ispod).

  Prolaps obično nastaje sekundarno, zbog napinjanja - kao posledica kolitisa, upornih proliva, stranog tela u rektumu, tvrde stolice, nemogućnosti defekacije itd.

  Vlasnici se javljaju kod veterinara,  jer uočavaju cilindričnu masu koja izlazi iz anusa. Zavisno od dužine trajanja bolesti zavisi boja prolabiranog dela creva, jer tkivo koje prolabira sklono je infekciji, otoku i odumiranju tkiva. Uspostaviti dijagnozu nije teško, ali je veći problem dijagnostikovati primarni uzrok .

  Lečenje i prognoza zavise od primarne bolesti koja je dovela do prolapsa rektuma. Pre repozicije (hirurškog vraćanja prolabiranog tkiva na svoje anatomsko mesto) bitno je održati zid prolabiranog rektuma vlažnim i na taj način sprečiti dalje sušenje i nekrozu (odumiranje) tkiva kao komplikaciju ovog stanja. Nakon smanjenja edema (otoka) i hirurške repozicije prolabiranog dela rektuma, postavlje se kružni šav oko anusa da bi se suzio analni otvor. Ovaj kružni šav mora dovoljno da suzi anus da bi se sprečio ponovni prolaps, ali mora da bude i dovoljno širok da bi životinja mogla vršiti nesmetano pražnjenje creva. Ukoliko je došlo do nekroze prolabiranog dela creva, potrebno je izvršiti njegovu delimičnu amputaciju.

Prolaps rektuma kod mačeta Panvet dežurna veterinarska stanica Subotica
Prolaps rektuma kod mačeta

Perianalni karcinomi i tumori

  Perianalni tumori - u perianalnom područiju javljaju se benigni i maligni tumori, a od svih najčešći su adenomi perianalnih žlezda. Ovi tumori se češće javljaju kod nekastriranih mužjaka. Pored perianalnog područja tumorske promene se mogu javiti i u području perineuma (dela kože od anusa prema testisima), zatim na bazi repa, na bedrima i preponama. Odlikuju se vidljivom, ili opipljivom tumoroznom masom, iscetkom, lokalnom upalom i bolom. Veterinar pregledom može relativno lako utvrditi stepen i rizičnost samog oboljenja. Za ovaj tip promene preporučuje se hirurška intervencija bez odlaganja!

Hirurgija tumora analne žlezde kod psa
Prikaz slučaja hirurškog uklanjanja tumora analne žlezde kod engleskog buldoga. Foto: Panvet Instagram (@pan_vet)
  Karcinomi analnih žlezda - najčešće se javljaju adenokarcinomi analnih žlezda, tj. maligni tumori u regionalnim limfnim čvorovima oko anusa, vagine/ili testisa, koji se često šire i na žlezde u preponama, ili maligne promene na samom rektumu i anusu.

Kolorektalni adenokarcinom kod psa
Kolonoskopija i mikroskopski prikaz kolorektalnog adenokarcinoma psa. Foto: Panvet Facebook (@panvetsubotica)
  Ovi karcinomi se češće javljaju kod kuja. Od simptoma se uglavnom uočava perinealni edem - otok regiona oko međice, bol, neredovna defekacija, krvarenje/krvave stolice ili iscedak iz vagine, povišena telesna temperatura i loša krvna slika. Nažalost, obično se javljaju i metastaze na plućima kao posledica osnovne bolesti, ukoliko se ne otkrije na vreme.

Perianalna kila - hernija

  Perinealna hernija (kila, bruh) nastaje kod pasa kao posledica slabosti i odvajanja mišića perinealnog (međičnog) zida, što dovodi do prolapsa (propadanja u spoljnu sredinu) unutrašnjih organa u karlici: prostate, mokraćne bešike, debelog creva i ostalih organa koji se nalaze između mišića perinealnog zida i rektuma. Bruh se dosta često javlja kod starijih pasa, starosti između 7-9 godina. Perinealna  hernija može biti unilateralna (jednostrana), ili bilateralna (obostrana).

Perianalna hernija kod psa
Velika perianalna hernija sa prolapsom mokraćne bešike i prostate kod mešanca, najverovatnije kao posledica udarca automobila. Foto: Panvet Instagram (@pan_vet)
  Uzrok perinealne hernije nije poznat, ali predisponirajući faktor za njen nastanak su napinjanje pri defekaciji, povećanje prostate, poremećaj u koncentraciji polnih hormona, jak udarac, ili pritisak na abdomen životinje itd.

Hirurška sanacija perianalne hernije u Panvet ambulanti
Hirurška sanacija perianalne hernije u Panvet ambulanti Foto: Panvet Instagram (@pan_vet)
  Vlasnici najčešće uočavaju otok u okolini anusa i javlja se problem pri defekaciji koja je otežana. Za uspeno lečenje potrebno je izvršiti hiruršku intervenciju kod koje je vrlo često potrebno postavljanje mrežice. Ova procedura se rutinski radi u našoj veterinarskoj stanici.

Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica

Panvet tim

Zapaljenje analnih žlezda kod pasa

Zapaljenje analnih žlezda kod pasa


  Analne žlezde su parne invaginacije kože koje se nalaze sa obe strane rektuma psa. Svaka analna žlezda ima izlazni kanal  na površinu koji se otvara na mestu gde sluznica anusa prelazi u kožu. 

  Kod zdravih životinja analne žlezde se prazne naprezanjem prilikom izbacivanja stolice, ali ukoliko je izmet pasa duže vreme mekše konzistencije, analne žlezde se ne prazne dovoljno i dolazi do nakupljanja sadržaja u njima, što posledično izaziva infekciju. 

  Analne kesice okružene  su velikim brojem lojnih i apokrinih žlezda koje izlučuju smeđ, mastan sadržaj vrlo neprijatnog mirisa. Smatra se da taj miris igra vrlo značajnu ulogu u socijalnom životu pasa. Ukoliko se sadržaj analne žlezde iz nekog razloga ne istiskuje onako kako bi trebalo, vlasnik uočava tzv. ”sankanje” tj. kako pas vuče guzu po zemlji i nervozno liže područije oko anusa.

Analne žlezde Panvet veterinarska ambulanta Subotica
Tzv. "sankanje" po guzi psa je jedan od znakova upale analnih žlezda
   Intenzivnim lizanjem i grickanjem te regije javlja se dermatitis (crvenilo kože, svrab) i vrlo često se javljaju i ranice sa krastama na tom područiju. 

  Problemi sa analnim žljezdama javljaju se uglavnom kod pasa manjih rasa, mada ne treba isključiti mogućnost pojave i kod srednje velikih i velikih rasa.

  Ukoliko dođe do upale žlezde, potrebno ih je manuelno cediti. Ovaj proces može biti neprijatan i bolan, pa bi trebalo da ga uradi stručno lice, ili da bude pod nadzorom stručnog lica dok vlasnik psa ne uđe u rutinu. Pre samog ceđenja potrebno je oprati ovu regiju i koristiti jednokratne rukavice.
  Posle ceđenja treba tretirati regiju blagim dezinfekcionim sedstvom i lokalno aplikovati lekove koji smanjuju upalu i suzbijaju infekciju. Pored toga treba uključiti i sistemsku terapiju antibioticima po preporuci veterinara.  


Analne žlezde kod psa
Pozicija analnih žlezda kod psa

   Mnogi vlasnici analne žlezde “cede“ sami, bez konsultacije sa veterinarom - što nije preporučljivo, jer vrlo lako mogu da povrede životinju i podstaknu infekciju prilikom grubog istiskivanja sadržaja.

   U  slučajevima kada primetite da se pas intenzivno liže regiju oko rektuma, ili vuče guzu po tepihu, ili betonu, bolje da se obratite veterinaru da izvrši pregled, jer vrlo često može da se desi da ove radnje pas ne radi zbog upale analnih žlezda, već sasvim drugih stvari.

   Kod pasa sa recidivirajućim upalama analnih žlezda potrebno je davati suvlju hranu koja sadrži veće količine vlaknastih materija, od koje će pas imati čvršću i obilniju stolicu. Na taj način se vrši veći pritisak na analne žlezde koje će se lakše kontinuirano prazniti.


Zapušena analna žlezda - okidač za infekciju Panvet veterinarska ambulanta Subotica
Zapušena analna žlezda - okidač za infekciju

   Hirurško odstranjivanje analnih žlezda se preporučuje samo u slučajevima kada se upala vrlo često ponavlja, ukoliko postoji onkološki problem, ili kada infekcija analnih žlezda često fistulira (pravi kontakt kroz tunele sa drugim organima sa kojima ne bi trebalo da bude povezana, što je opasno stanje, zbog velike mogućnosti komplikacija, prvenstveno sepse). Hirurško odstranivanje žlezde je vrlo radikalno i ukoliko je to moguće treba ga izbeći. 
   Konzervativnim lečenjem antiboticima, lokalno antibiotskim mastima, dezinfekcijom, pravilnom higijenom i manuelnim istiskivanjem mogu se postići puno bolji rezultati.  

   Više o ostalim oboljenjima rektuma i anusa životinja možete pročitati u tekstu na našem blogu OVDE.

Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica

Panvet tim

Rahitis kod pasa


  Bolesti lokomotornog sistema kod pasa obuhvataju patološke promene na zglobovima, kostima,tetivama i mišićima.

Razlika u građi izmedju de-kalcifikovane i normalne kosti Panvet veterinarska ambulanta Subotica
Razlika u građi izmedju de-kalcifikovane i normalne kosti

  Najčešći poremećaj lokomotornog sistema kod štenadi je rahitis. Ovo oboljenie predstavlja bolest kostiju koja se javlja u toku  rasta i razvoja pasa velikih rasa, a vrlo retko se javlja kod malih i patuljastih rasa - naime radi se o metaboličkom poremećaju kalcijuma i fosfora uz nedostatak vitamina D. Više o ulozi kalcijuma i fosfora u ishrani pasa možete pročitati OVDE.

  Smatra se da se rahitis češće javlja kod štenadi koja se hrane kuvanom hranom, zbog toga što je unos vitamina i minerala u organizam neadekvatan.

  Rahitis se najčešće javlja zbog nedostatka D vitamina, ali bolest se može razviti i zbog premalog unosa kalcijuma u organizam.Taj tip rahitisa je hipovitaminski, ili vitamin D zavisni rahitis. Drugi tip je vitamin D rezistentni rahitis koji nastaje zbog urođenih, ili stečeneh poremećaja
u  metabolizmu vitamina D , kalcijuma, ili fosfora.

Pas oboleo od rahitisa Panvet veterinarska ambulanta Subotica
Pas oboleo od rahitisa
  Manjak vitamina D se može javiti sled nedovoljnog unosa u organizam (putem hrane), ili nedovoljnog izlaganja ultraljubičastim ( UV ) zracima i boravka na suncu.

  Uloga D vitamina u organizmu je višestruka. Njegovo osnovno i najvažnije delovanje je na metabolizam kalcijuma, čime se vrši regulisanje kalcijuma i fosfora u cirkulaciji. Vitamin D podstiče absorciju kalcijuma iz creva. Sledeće važno ciljano tkivo na koje deluje vitamin D su kosti, gde podstiče njihovu normalnu mineralizaciju. Na taj način ima veliki uticaj na rast i razvoj kostura kod mladih pasa.

  Kada se poremeti koncentracija kalcijuma u krvi, već postojeći kalcijum se "izvlači" iz kostiju kako bi se održala njegova ravnoteža u krvi.
Na taj način dolazi do oštećenja kostiju i njihovog omekšavanja, što se kod štenadi iskazuje kao rahitis, a kod odraslih jedinki kao oteomalacija, ili osteoporoza - često viđene promene u trudnoći i starosti.

  U periodu kada se menjaju mlečni zubi, najčešće se primećuju promene na zglobovima, koji mogu da budu uvećani, a osim toga na njima može da se primeti osetljivost i bolnost. Tada se štenci nevoljno i teško kreću, šepaju, ili imaju tzv.ukočen hod. Hromost je svaka smetnja u normalnoj upotrebi ekstremiteta pri kretanju, ili stajanju životinje. Pored rahitisa hromost može nastati i zbog bolnih procesa, metaboličkih smetnji, paraliza nerava, i drugih poremećaja u razvoju mladih pasa.

  Kasnije nastaju promene na cevastim kostima u obliku simetričnog zadebljanjana zglobovima, deformacije ekstremiteta (nepravilni stavovi nogu) i kvržice na rebrima u pdručiju koštano-hrskavičavog prelaza. U teškim slučajevima ovog oboljenja, čak i uz lečenje, delovi skeleta ostaju izobličeni.

Rahitis psa Panvet veterinarska ambulanta Subotica
Nepravilan stav nogu kod rahitisa psa

  Zbog toga preporuka je da se štenad hrane superpremijum hranom poznatih proizvađača hrane, a pored čega bi trebalo koristiti kvalitetne vitaminsko-mineralne preparate za suplementaciju.

Panvet veterinarska stanica Subotica

Panvet tim

Pioderma kod pasa


  Pioderma je gnojna upala kože, tj, stanje gde dolazi do nakupljanja neutrofilnog eksudata (zapaljenskog izliva) na koži.

Pioderma kod psa Panvet veterinarska ambulanta Subotica
Pioderma kod psa

  Bakterijske pioderme kod pasa  mogu se podeliti prema dubini infekcije na površinsku i duboku piodermu, a prema etiologiji na primarnu i sekundarnu. Površinska pioderma zahvata epidermis (površinski sloj kože) i dlačne folikule, dok duboka pioderma zahvata dermis, tj. dublje slojeve kože.

  Primarna pioderma se javlja kod bakterijska infekcija kože kod zdravih životinja, dok sekundarna pioderma nastaje nakon primarnih bolesti, gde dolazi do smanjenja zaštitne uloge kože poput: alergija (alergijski dermatits), alergije na hranu i alergije na ujed buva, endokrinopatije (hipotireoidizam), seboreja, parazitske bolesti (demodikoza), gljivične bolesti kože (dermatofitoze), onkoloških bolesti i auto-imune bolesti.

  Kod rasnih pasa koji imaju nabore na koži kao što su: šarpej, mops, engleski buldog, francuski buldog i mastifi - ova kožna bolest se javlja češće nego kod ostalih rasa.

Pioderma kod psa Panvet veterinarska ambulanta Subotica
Pioderma je najčešća kod pasa sa naboranom kožom

Uzročnik

  Najčešći uzročnik pioderme kod pasa je Staphylococcus pseudintermedius. Ova bakterija je  vrlo česta kod zdravih jedinki i može da se nađe na sluzokoži usta i u perianalnoj regiji.

  Psi mogu postati preosetljivi na bakterijski antigen stafilokoka, pa se kod atopičnih pasa sa piodermom često u krvnom serumu mogu naći i IgE antitela na stafilokokne antigene.

  Brisom se iz rana mogu izdvojiti i druge bakterije - pripadnici roda Staphilococcus kao što su S.aureus i S.schleiferi. U praksi se mogu sresti i sojevi Pseudomonas aeruginosa , Proteus Spp. i E. coli. Za svaku vrstu bakterije određuje se posebna antibiotska terapija, po antibiogramu - sistemska, ili najčešće kombinovana sa lokalnim kožnim antibiotskim preparatima.

Terapija

   U cilju što boljeg izlečenja dobro je kombinovati dve vrste antibiotika, lokalno na ranu i sistemski - oralnim putem, putem injekcija , ili infuzije. Takođe, potrebno je ranu čistiti antiseptičnim rastvorima, davanje ljubimcu suplemenata za poboljšanje imuniteta, kao i uključiti hipo-alergenu ishranu koja može značajno doprineti smanjivanju simptoma.
  Terapija ne treba da traje kraće od mesec dana, čak i onda kada je stanje kože vidno bolje u kratkom vremenskom periodu. Nažalost, neke pioderme se i pored zadovoljavajuće terapije mogu iznova ponavljati, što zahteva duži i sveobuhvatniji tretman, korekciju ponašanja, ishrane i suplementaciju, kao i pronalaženje i otklanjanje primarnog uzroka koji do njih dovodi (buve, alergije, paraziti, gljivice...).

Pioderma kod psa Panvet veterinarska ambulanta Subotica
Pioderma
  Vrlo je važno, ukoliko vlasnik kod svog psa primeti pojavu gnojnih promena na koži, da se obrati svom veterinaru koji će uključiti adekvatnu antibiotsku terapiju, a pored nje i propratnu lokalnu terapiju na mestima gde se nalaze promene na koži.

Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica


Panvet tim

Herpes virus kod pasa

Herpes virus kod pasa


  Herpes je virusna zarazna bolest pasa prouzrokovana psećim herpesvirusom 1 ( CANINE HERPESVIRUS 1 -CHV-1 ). Najveći značaj bolesti je kod uzgojnih kuja zbog mogućnosti gubitka legla.

Herpes virus najviše utiče na štence
Herpes virus najviše utiče na štence
  Pseći herpes virus je DNK virus iz porodice Herpesviridae, kome su, izuzev pasa, prijemčive i divlje kanide (lisice, vukovi, kojoti).

  Herpesviridae su su svrstane u tri potporodice : Alphaherpesvirinae,Betaherpesvirinae i Gamaherpesvrinae.

  CHV-1  pripada porodici Alphaherpesvirinae rodu Varicellovirus za koji je karakterističan kratak replikacioni ciklus ( brzo širenje uz propadanje infciranih ćelija te letalna infekcija u senzornim gangiljama ).

  Izuzev u senzornim ganglijama CHV -1 se u toku infekcije može utvrditi i u limfocitima retrofaringealnih limfnih čvorova, u tonzilama ( krajnicima ) i epitelnim ćelijama parotidne žlezde.


Štenci Panvet dežurna veterinarska stanica Subotica


  Virus je osteljiv na temperaturu iznad 40 C  i većinu dezinfekcionih sredstava. Prenosi se sekretom zaraženih životinja i trensplacentarno na štence.

  Kod transplacentarne infekcije kod gravidnih koja dolazi do resorpcije embriona , pobačaja, mrtvorađanja, ili koćenja avitalnih štenadi koja brzo uginu posle koćenja.

  Posle infekcije dolazi do umnožavanja virusa u epitelnim ćelijama nosne sluznice, ždrela i tonzila, a zatim virus ulazi u makrofage (ćelije krvi) kojima se širi po celom telu. Pošto tek okoćena štenad nemaju do kraja razvijen termoregulacioni sistem, pa samim tim ne postoji mogućnost dobrog febrilnog odgovora, dolazi do širenja virusa po celom telu (jetra , bubreg , pluća) i uginuće se javlja uglavnom u prvoj nedelji života.

  Najčešće, osim smanjenog refleksa sisanja, nema drugih simptoma.
Kod štenadi telesna temperatura je normalna, njie povišena za razliku od ostalih virusnih infekcija, a u krvnoj slici moguće je utvrditi leukocitozu.

Štenci Panvet dežurna veterinarska stanica Subotica

  Ukoliko se klinički simptomi jave kod odraslih jedinki oni su izraženi u obliku rinitisa, faringitisa (upala ždrela), promana na polnim organima, neplodnosti, i pobačaja. U najvećem broju slučajeva bolest prolazi bez ikakvih kliničkih znakova, pri čemu životinja ostaje konstantno latentno zaražena.

  Ove životinje predstavljaju trajnu opasnost za druge jedinke. Zbog nemogućnosti lečenja naglasak je potrebno staviti na preventivu.

  Na našem područiju dostupne su Eurikan Herpes vakcine koje ne sprečavaju mogućnost infekcije, ali prema uputstvu proizvođača povećavaju procenat preživele štenadi ukoliko sisaju kolostrum (prvo mleko). Prevencija infekcije se postiže veštačkom oplodnjom i carskim rezom.

Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica

Panvet tim

Oboljenja jetre pasa

Oboljenja jetre pasa


  Jetra je jedan od najvažnijih organa u organizmu psa. Ona ima najveću ulogu u digestivnom traktu i obradi hranljivih sastojaka, otklanjanju toksičnih materija i sintezi ključnih komponenti tkiva i krvi životinje.

Ultrazvučna dijagnostika jetre psa
Metastatske promene na jetri vidljive ultrazvukom - Panvet. Izvor: Panvet Instagram (@pan_vet)
  Oboljenja jetre mogu biti urođena i stečena. Veoma često se desi da druga oboljenja, paraziti, ili trovanje posledično izazove bolesti jetre. Medju ona najčešća spadaju hepato-bilijarni šant, virusni hepatitis, ciroza jetre, tumori...

  Više o hepato-bilijarnom šantu (jetrenoj žili) možete pročitati u našem posebnom tekstu.

  Hepatitis predstavlja zapaljenje jetre  koje može biti posledica mnogobrojnih  poremećaja, uključujući one izazvane virusima, bakterijama, hemikalijama i lekovima.

Ultrazvučna dijagnostika jetre psa
Prikaz žučne kese na ultrazvuku - Panvet veterinarska stanica Subotica. Izvor: Panvet Instagram (@pan_vet)
  Ukoliko zapaljenje jetre traje dugo i ako se ne leči adekvatno, može doći do zamene zdravog tkiva jetre ožiljnim i vezivnim tkivom, što direktno negativno utiče na njenu funkciju i mogućnost regeneracije.

Ciroza i fibroza jetre


  Ciroza jetre predstavlja stanje u kome su svi delovi jetre zahvaćeni patološkim promenama. Povezano je sa mehanizmima koji pokušavaju regeneraciju jetrenih ćelija i uspostavljanje ponovne normalne funkcije na mestima jetrenog oštećenja. Sa druge strane, fibroza predstavlja formiranje vezivnog ožiljnog tkiva koje zamenjuje uništeno tkivo jetre, ali ovo vezivno tkivo nema funkciju organa u kom se pojavljuje.

Jetra psa

  Nepravilna ishrana kao i preterana gojaznost  kod pasa takođe mogu biti uzrok oboljenja. Teško je prepoznati po simptomima da se radi o bolesti jetre pošto su oni isti kao i kod mnogih drugih bolesti: slab apetit, bezvoljnost, proliv, povraćanje, pojačana žeđ...

Gojaznost ljubimaca Panvet

  Takođe vrlo često je stomak dosta uvećan i otečen (ascit), što je posledica uvećane jetre, dok akutni oblici oboljenja jetre počinju visokom temperaturom, krvavim prolivom, povraćanjem, a svako pokretanje izaziva bol.

   Rase pasa kao što je doberman, koker španijel i labrador retriver skloni su ovakvim promenama.
Posledice ovakvih stanja i dugotrajnih bolesti jetre odražavaju se na čitav organizam:
  • epilepsija
  • slepilo
  • oticanje abdomena (ascit)
  • letargija i manjak energije
  • gubitak telesne težine
  • povraćanje
  • proliv
  • žuticu
  • zatvor
  • pojačana žeđ
  • upale kože
  • neurološki ispadi

   Neurološki ispadi i pojačani epileptični napadi javljaju se zbog rasta nivoa toksičnih supstanci iz hrane koje nefunkcionalna jetra ne uspeva na vreme da preradi. Pored drugih,  jedinjenja amonijaka čije su vrednosti u krvi životinja sa oboljenjima jetre značajno uvećane dovodi najviše do neuroloških oštećenja. Davanje laktuloze je tretman izbora kod pojave hepatične encefalopatije - neuroloških problema uzrokovanih lošim radom jetre.

  Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, labaratorijskih pretraga, ultrazvučnog pregleda, RTG  simka, a po potrebi treba da se radi i biopsija (uzorkovanje tkiva).

  Važno je da se po pojavi prvih simptoma vlasnik obrati veterinaru.

  Pravilna ishrana i način držanja pasa predstavlja najbolju preventivu oboljenja jetre. Za oboljenja jetre najbolji dodaci koji treb da se nađu u ishrani su: jetra živine, jogurt, buter, kefir, španat, brokoli, celer i jabukovo sirće. Takođe periodični sistematski pregledi koji uključuju biohemijske analize krvi su mere koje će omogućiti blegovremeno  otkrivanje eventualnih problema na ovom organu. Lekovi za zaštitu jetre - hepatoprotektivi, esencijalne masne kiseline kao i koenzim Q10 i Omega 3 i 6 su vrlo korisni suplementi kod oboljenja jetre.

Toksini opasni za jetru ljubimaca

  Redovna godišnja vakcinacija protiv zaraznih bolesti koja uključuje i zarazni hepatitis će prevenirati oboljenja jetre. Naravno treba znati da su oboljenja jetre teška, ali izlečiva ukoliko se blagovremeno pristupi terapji. PANVET veterinarska ambilanta ima neophodna dijagnostička sredstva i biohemijsku laboratoriju za utvrđivanje i lečenje bolesti jetre kod životinja.

Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica

Panvet tim