Prikazani su postovi s oznakom poremećaj. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom poremećaj. Prikaži sve postove

19. 09. 2018.

Anksioznost pasa usled razdvajanja od vlasnika


Anksioznost pasa usled razdvajanja - Panvet blog

  Današnji, ubrzan način života, više obaveza, duže vreme provedeno na poslu i van doma uopšte, uzrokovali su sve dužu razdvojenost vlasnika od svojih ljubimaca tokom dana.

  Iz tog razloga, anksioznost usled razdvojenosti psa od svog vlasnika (eng. separation anxiety disorder) prepoznat je kao sve češći psihološki fenomen i problem ponašanja u veterini.

Šta je anksioznost i kako nastaje?


  Anksioznost (teskoba) je stanje koje se karakteriše osećajem unutrašnje uznemirenosti, uplašenosti i neopravdanog straha da će se nešto strašno dogoditi, praćeno psiho-motornom napetošću i unutrašnjim nemirom. Anksioznost nije bolest, u psihologiji je svrstavaju u poremećaj ponašanja sa širokim spektrom manifestacija - od onih najblažih, do težih oblika koji zahtevaju kompleksnu medikamentoznu i psihološku pomoć ljubimcu. Kada anksioznost dugo traje i kada je visokog intenziteta, iscrpljujuća je za jedinku i smanjuje kvalitet života, stoga je bitno prepoznati je na vreme, suočiti se sa problemom i adekvatno reagovati.

Sve više pasa ostaje dug vremenski period u domu odvojeni od vlasnika
Sve više pasa ostaje dug vremenski period u domu odvojeno od vlasnika
  Često prenebegavamo činjenicu da su psi društvena stvorenja, sa svojim potrebama i nagonima. Jedna od najosnovnijih potreba svakog psa je da ima socijalnu interakciju sa vlasnikom za kog je po prirodi jako vezan, kao i sa drugim ljubimcima. Ukoliko su zatvoreni po 8-10 sati svakog radnog dana u svom domu, bez adekvatne zanimacije i društva, čak i psi "mirnijih" rasa mogu razviti psihološke probleme i doživeti epizode letargije i depresiju, kao i napade nemira, panike i agresije. Jedina razika je u tome što psi ne mogu da verbalizuju svoje smetnje i strahove, te vrlo često tek ozbiljniji problemi ponašanja, kao i oni fizički i zdravstveni pokažu štetan uticaj anksioznog stanja uzrokovanog razdvajanjem.

Anksioznost i depresija mogu izazvati velike psiho-fizičke probleme kod ljubimaca
Anksioznost i depresija mogu izazvati velike psiho-fizičke probleme kod ljubimaca
  Psi se osećaju mnogo ranjivije i osetljiviji su na spoljne sadržaje kada su sami u domu - tada mogu razviti specifične strahove koji mogu prerasti u konstantnu anksioznost i zabrinutost da bi neka neprijatna situacija, ili iskustvo moglo da se ponovi. Ovakav osećaj se može javiti i prilikom preseljenja u nepoznat objekat i okolinu, usled odlaska i selidbe člana porodice, ili loše socijalizacije psa.

Znaci anksioznosti


  Neki znaci ovog tipa anksioznosti mogu podsećati na druge tipove poremećaja ponašanja, zato je za svakog profesionalca potrebno da sagleda sve aspekte i sagleda uzročno - posledične veze koje mogu dovesti do prave dijagnoze i rešavanja problema.
   Neki psi pokazuju samo blaže i kratkotrajnije simptome anksioznosti usled razdvajanja, kao što su brzo i čujno disanje, ubrzano kucanje srca, sprečavanje po svaku cenu vlasnika da otvori ulazna vrata, glasno lajanje, cviljenje i sl. Drugi mogu postati destruktivni prema okolini (griženje i grebanje nameštaja i zidova, razbacivanje obuće, pravljenje nereda, "kopanje" poda i pokušavanje bežanja iz doma, ili dvorišta, nekontrolisano mokrenje i defekacija po domu), ili prema sebi (samoujedanje, samopovređivanje, skakanje sa velike visine usled napada panike, jedenje sopstvenog izmeta..). Dalji problemi poput teške depresije, visokog krvnog pritiska, problemi sa varenjem i spavanjem, hormonski disbalans, anoreksija i sl. mogu se razviti ako se anksioznost prilikom razdvajanja ne tretira na pravi način.

Anksiozni poremećaji ponašanja su sve češći kod pasa - Panvet blog

  Uglavnom, psi koji pate od anksioznog poremećaja uzrokovanog razdvajanjem ispoljavaju napeto ponašanje u manjoj meri i u prisustvu vlasnika. Ukoliko se ovaj tip anksioznosti ispoljava kod štenaca, on vremenom može biti značajno umanjenog intenziteta kada životinja sazri, ali većina pasa ovaj problem sa razdvajanjem ima konstantno, čitavog života. Ljubimci koji su asocijalni i nenaviknuti na prisustvo drugih ljudi i životinja posebno su ugrožena kategorija koja lako upada u anksioznost usled razdvojenosti. Ljubimci koji su usvojeni iz azila i imaju traumatično iskustvo napuštanja od strane vlasnika, takođe zahtevaju poseban i postupan rad na usvajanju novih navika kako ne bi razvili anksiozne napade tokom odsustva novog vlasnika.

Kako pomoći psu koji ima probleme sa razdvajanjem


  Ako Vaš pas ima utvrđeni problem razdvajanja, onda je najbolje potražiti stručnu pomoć. Svi slučajevi su različiti, tako da je nemoguće razviti jedinstven pristup za sve.

  Modifikacija sopstvenih rutina je prvi korak koji vlasnici treba da preduzmu kada su suočeni sa problemom. Najosnovniji cilj modifikacije rutine je pokušati da se eliminišu epizode uznemirenosti koja se javlja kada se vlasnik priprema za odlazak - na primer, kada pas vidi da njegov vlasnik ujutru uzima ključeve i oblači jaknu, što pokreće napade uznemirenosti. Zbog toga se preporučuje da vlasnici pasa sa ovim problemom menjaju svoje rutine za odlazak kako bi uklonili takve znake. Na primer, često se preporučuje da vlasnik uzme ključeve i jaknu (očigledne znake da izlazi), a zatim ode da gleda TV, ili se igra sa svojim ljubimcem u kući. Opraštanje na vratima i pozdrave takođe treba izbegavati.

Psi su prirodno jako vezani za svoje vlasnike

  Modifikacija rutina je puno posla, ali je neophodna komponenta bilo kog plana za rešavanje anksioznosti uzrokovane odvajanjem. Neki stručnjaci savetuju da uzimanje drugog psa nekada može pomoći u ovakvim situacijama stavljajući akcenat na socijalizaciju, eliminaciju dosade i nelagode, kao i mentalnu gimnastiku u društvu. Nažalost, za mnoge pse je to nedovoljno. U rešavanje problema mora biti uključen veterinar, dreser, ili psiholog pasa, koji će svaki na svom polju pomoći u otklanjanju uzroka i tegoba.

Moguća rešenja ovog problema u ponašanju mogu biti:


  U blažim slučajevima;
   1) Dobra je ideja da se štene, ili nov pas, poduči da se navikne na Vaše odsustvo u kratkim vremenskim periodima, u početku. Blago i postupno povećanje vremena razdvojenosti od početnih 10 minuta, pa sve duže za po 5-10 minuta svakog dana - posebno pomaže kod mladih vlasničkih pasa. Kada je pas sposoban bez problema da ostane duže od 90 minuta bez nadzora, spreman je i na višesatnu razdvojenost.

Anksioznost kod pasa

   Vaš pas postaje potresan čim odete. Prvih 15-40 minuta su najgori - tokom ovog vremena pas postaje izuzetno uznemiren. Svi fiziološki znaci straha mogu biti prisutni - povećanje brzine srca i disanja, cviljenje, pojačana salivacija, povećana aktivnost i urgentna potreba za odlazak u toalet. Vaš pas može pokušati da Vas prati dok odlazite, grebe na vratima, žvaće vrata i nameštaj, grebe tepih, ili skače na prozor kako bi potražio izlaz. Alternativno, Vaš pas može neprestano lajati, ili zavijati i time pokušati da Vas ubedi da se vratite.
  Posle ovog burnog perioda, pas se može smiriti uz žvakanje nečega što ste nedavno dodirnuli, a što još uvek nosi Vaš miris. Psi imaju potrebu žvakati mirisne predmete, cepati ih na male komade i ležati u njima kako bi se smirili, tako pas formira "barijeru" Vašeg mirisa oko sebe zbog sigurnosti.
  Po povratku, pas može biti previše uzbuđen što vidi vlasnika. Takođe, kada ste kući, Vaš pas može pokušati da Vas prati gde god da idete. Nemojte nasilno suzbijati ovakvo ponašanje, jer šaljete pomešane signale ljubimcu što može otežati situaciju.
   2) Obezbeđivanje dovoljnog broja bezbednih igračaka, glodalica, umirujuću muziku i stvaranje bezbedne zone u dnevnom boravku bez opasnih predmeta i hemikalija koji bi mogli povrediti ljubimca.
   3) Ostavite psu blizu njegovog mesta za odmor, ili hranjenje staru garderobu, ćebe, ili obuću koja ima Vaš miris - pas će se tako osećati sigurnije i manja je šansa da uništi neki novi komad odeće, ili nameštaja.
   4) Nove tehnologije omogućavaju i instaliranje kamere u dnevnom boravku u cilju provere šta ljubimac radi dok niste u domu.
   5) Zamolite prijatelje i rodbinu da posete i nahrane Vašeg psa u delu dana kada ste odsutni.
   6) Odvođenje psa u pansion za pse - samo ukoliko je pas predhodno socijalizovan u dovoljnoj meri da toleriše prisustvo drugih pasa i ljudi.

Posvetite više pažnje i vremena svom psu
Posvetite više pažnje i vremena svom psu
Kod težih slučajeva:
   potrebna je psihološka i medikamentozna pomoć u vidu antidepresiva i antipsihotika, kao i simptomatska terapija poput lekova za povišen pritisak i sl. Antidepresivi koji se koriste u tretmanu ovog tipa poremećaja ponašanja mogu biti triciklični antidepresivi, ili selektivni inhibitori preuzimanja serotonina. Veterinar može razmotriti vrstu antidepresiva koji najbolje rešavaju problem. Otprilike, svaka od ove dve vrste medikamenata pomaže podjednakom broju pasa, a ukoliko ne dođe do poboljšanja sa jednom vrstom lekova, potrebno je prepisati drugu vrstu.

Zašto kazna neće pomoći


   Normalno je da vlasnici budu ljuti, ili razočarani ako se vrate, pa pronađu štetu u svom domu, nered u kući, ili im se susedi žale na buku.
Osećajući da su njihovi vlasnici uznemireni, mnogi psi će pokazivati "ponašanje poniženja" - uši spuštene, podvijen rep, skretanje pogleda kao da se srame, može se pojaviti i mokrenje iz poniznosti.

   Ova pojava se često pogrešno tumači od strane ljudi kao priznavanje krivice, vlasnici veruju da pas zna šta je uradio pogrešno - što nije tačno. Neki vlasnici čak mogu smatrati da je bilo kakva šteta i nered  prouzrokovan u kući urađen namerno, ili iz inata, zbog toga što je pas ostao sam. Nažalost, i ovo je potpuno pogrešno tumačenje! Psi koji izgledaju krivi ne rade ništa drugo nego reaguju na trenutno razočarenje, uznemirenost, ili ljutnju vlasnika i to je njihov način reakcije na tenziju i odgovor na osećaj ugroženosti pred autoritetom.

Kažnjavanje ljubimca može pojačati anksiozne napade i pogoršati njihovo zdravstveno stanje
Kažnjavanje ljubimca može pojačati anksiozne napade i pogoršati njihovo zdravstveno stanje
   Svaka kazna koja se izvrši satima posle povratka vlasnika kući neće pomoći da se zaustavi problem. Psi povezuju kažnjavanje sa onim što rade u datom trenutku, tako da pas neće povezati kaznjavanje sa svojim postupcima dok je bio sam u kući, čak i ako je doveden na 'mesto zločina'.

   Kažnjavanje nije samo beskorisno, već će verovatno učiniti da problem postane još gori. Sada, uz strepnju i zabrinutost zbog toga što će ostati sam i napušten, pas će takođe biti zabrinut i zbog vraćanja vlasnika i njegovog eventualnog negativnog raspoloženja, što može učiniti simptome mnogo, mnogo gorim.

Zaključak 


   Kao svesnija vrsta, ne možemo očekivati da naš pas razume kao neminovnost da mi moramo odsustvovati zbog obaveza iz doma dobar deo svakog dana. Na vlasniku je da, kada uoči postojanje problema, učini sve što je u njegovoj moći da ovaj period bude što manje stresan i ispunjen aktivnostima, prilagodi svoje obaveze i navike i izdvoji posebno vreme za rad i postupno privikavanje ljubimca na novonastale okolnosti uz konsultaciju stručnih lica. Preduzete mere dovešće vremenom do poboljšanja stanja i uspostavljanja poverenja i sigurnosti, a ponovne susrete učiniće lepšim i prisnijim za obe strane.

Panvet veterinarska stanica Subotica

Panvet tim

01. 04. 2018.

Zašto pas jede travu

Zasto pas jede travu Panvet

  Sigurno ste primetili Vašeg psa kako jede travu i zapitali se zašto to čini.
Postoji nekoliko teorija i objašnjenja ovog čina - ono koje je najrasprostranjenije je da je u pitanju neki stomačni problem koji muči Vašeg ljubimca. Ovo jeste donekle istina, ali nije uvek potpuno tačno, jer postoje i drugi razlozi, a koji ne upućuju nužno na neki zdravstveni problem.

Pas jede travu Panvet
Postoje brojni razlozi zašto pas jede travu

Da li je normalno to što pas jede travu?


  Psi jesu mesojedi, a fakultativnom promenom ishrane kroz istoriju (uglavnom kroz konzumaciju termički obrađenih ljudskih obroka, kostiju i ostataka hrane) donekle su se prilagodili životu sa nama. Nerealno je očekivati da je Vaš pas postao vegetarijanac, niti to ikada može biti prvenstveno zbog svog kratkog digestivnog trakta, sastava i zastupljenosti enzima u njemu, kao i oblika i raspoređenosti zuba.

   Ipak, divlji srodnici pasa u prirodi ponekad jedu travu, kao i sitne biljojede u čijim stomacima sugurno ona postoji. Iz toga proizilazi da mala količina trave ne može naškoditi psu, posebno u situacijama ako je pas ne jede često, ukoliko je samo žvaće i ispljune, i nije praćena drugim stomačnim problemima npr. hroničnim povraćanjem, ili prolivom. Treba napomenuti da nekim psima prija ukus i miris trave, njima vođeni - zdravi psi će je ponekad konzumirati i to je u redu. Više o pravilnoj ishrani pasa i mačaka možete pročitati u našem tekstu OVDE.

  Sada kada smo zaključili da je ovo raširena i "normalna" pojava u velikom broju slučajeva, potrebno je sagledati širu sliku, posmatrati psa i njegovo ponašanje, i u odnosu na druge pokazatelje, simptome, ili reakcije zaključiti da li je postoji potencijalni zdravstveni rizik. Ovo su nejčešći razlozi zašto pas jede travu.

Psu je dosadno


  Manjak fizičke aktivnosti, znatiželja i Vaše dugo odsustvovanje zbog posla psu daje mogućnost da se igra Vašim sobnim, ili baštenskim biljkama, što nikako nije dobro zbog velike mogućnosti da se njima otruje - o tome više u našem tekstu OVDE.

Pas jede travu iz dosade Panvet
Pas vrlo često može jesti travu iz dosade i igre
  Ovakvo ponašanje najlakše se koriguje povećanjem fizičke aktivnosti, dobrom dresurom, poklanjanjem više Vaše pažnje i igrom, kao i kupovinom igračke, lopte, ili žvakalice koji će na pravi način okupirati pažnju psa i podstaći njegovu aktivnost do doba dana kada možete više da mu se posvetite.

Manjak određenog sastojka u ishrani


  Ovo može biti jedan od glavnih uzroka zašto pas često jede travu. Posebno se uočava kod pasa koji se drže u zatvorenom prostoru i ukoliko se pas dugo vremena hrani jednoličnom, ili neadekvatnom hranom. Na ovaj način tokom šetnje Vaš ljubimac možda pokušava (u urbanim sredinama uglavnom bezuspešno) da nadoknadi određene minerale, vitamine i posebno - vlakna u ishrani. Ovakva hipoteza posebno može biti tačna ukoliko pas duže vreme ima tvrdu stolicu, ili je dehidrirao.

Trave i pas Panvet

  Rešenje je da u konsultaciji sa veterinarom pređete na kvalitetniju hranu, kombinujete postojeću komercijalnu hranu sa domaćim posebno spremljenim raznovrsnim obrokom za ljubimca, uvedete suplementaciju vitamina i minerala, i pojačate vlakna u ishrani. Danas postoji više komleksnih hrana za pse koje su bogate vlaknima i koje daju odlične rezultate. Već posle nekoliko dana upotrebe hrane bogate vlaknima, pas prestaje da jede travu ukoliko je ovo bio glavni razlog zašto je trava konzumirana.

Stomačni problemi


  Naučnim istraživanjima je utvrđeno da se stomačni problemi poput mučnine, grčeva, želudačnih i problema sa stolicom pojavljuju kao uzrok jedenja trave kod manjeg broja pasa nego što se to ranije mislilo. Na stomačne simptome kožete pomisliti ukoliko primetite da je pas odjednom počeo jesti travu, a to ranije nije činio, ili ukoliko postoje ostali simptomi poput manjka apetita, letargije, razdraženosti, proliva, grčeva, nadimanja, gasova i povraćanja. 

  Često se desi da pas oseti da je pojeo neprimerenu hranu i namerno traži da izađe napolje, a zatim mahnito jede velike količine trave i biljaka na koje naiđe ne obazirući se na Vaše komande. U ovom slučaju trava može pomoći psu da lakše povrati.

Trava i pas Panvet

  Takođe, trava može stimulisati pokretanje creva kod zatvora, izazvati proliv, promeniti sastav i sadržaj crevne flore, redukovati broj crevnih parazita i pozitivno uticati na celokupno varenje. Ukoliko primetite da je stolica Vašeg psa postala zelenkasta, velika je verovatnoća da jede veće količine trave kako bi umirio stomačne probleme i nadoknadio manjak neke hranljive materije u organizmu. Svakako, ukoliko primetite znake stomačnih problema potrebno je da se blagovremeno javite veterinaru kako bi na vreme bio dijagnostikovan i lečen primarni problem organa za varenje - jedenje trave će prestati samo po sebi po uklanjanju uzroka.

Pika sindrom kod psa (pika poremećaj)


  Pika je ukratko česta kompulzivna potreba jedenja nejestivog. Dolazi iz latinskog jezika, gde "pika" znači svraka - ptica poznata po tome što ima ogroman apetit i neselektivno jede. Na meniju ovakvih pasa često se može naći pesak, glina, kreda, pa sve do metalnih i oštrih predmeta. Ovakvo ponašanje se često može videti kod štenaca u toku igre i vremenom prestaje, ali ukoliko je u pitanju odrasla jedinka, bizaran apetit i raniji slučajevi konzumacije stvari koje nisu za jelo mogu biti znak određenog poremećaja ponašanja psa koji treba podrobnije ispitati odlaskom veterinaru da bi se utvrdio eventualni uzrok, proverilo opšte zdravstveno stanje, korigovala ishrana i osmislila strategija lečenja.

Pas jede travu Panvet
Pika sindrom je poremećaj u ponašanju koji se leči
  Za početak, potrebno je da sklonite van domašaja svaki opasan objekat, predmet, ili materijal u svom domu i dvorištu, koji bi ljubimac mogao da pojede.

Da li treba sprečiti psa da jede travu?


  Generalno, savet stručnjaka je da ne treba sprečavati psa da jede travu. Većina veterinara smatra da je to deo procesa igre i samo-lečenja biljkama kod pasa. Ipak ne treba zaboraviti da naši ljubimci nekada nisu ni izbirljivi, a ni umereni, i da zbog toga mogu imati zdravstvene probleme.

Pas u travi Panvet

  Ono što možete učiniti je okupiranje i skretanje pažnje drugim aktivnostima, korekcija ishrane i upotreba vlakana, redovno čišćenje od parazita, davanje suplemenata i redovne kontrole kod veterinara.

  Takođe, uklonite iz svog doma svo potencijalno otrovno baštensko i kućno bilje, izbegavajte travnate površine tretirane đubrivima, pesticidima i herbicidima, pratite ponašanje Vašeg ljubimca dok se igra na otvorenom i informišite se o izgledu biljaka koje mogu biti toksične za psa u prirodi kako bi na vreme odreagovali ako dođe u kontakt sa njima.

Panvet veterinarska ambulanta Subotica

Panvet tim

07. 02. 2017.