01. 04. 2018.

Zašto pas jede travu

Zasto pas jede travu Panvet

  Sigurno ste primetili Vašeg psa kako jede travu i zapitali se zašto to čini.
Postoji nekoliko teorija i objašnjenja ovog čina - ono koje je najrasprostranjenije je da je u pitanju neki stomačni problem koji muči Vašeg ljubimca. Ovo jeste donekle istina, ali nije uvek potpuno tačno, jer postoje i drugi razlozi, a koji ne upućuju nužno na neki zdravstveni problem.

Pas jede travu Panvet
Postoje brojni razlozi zašto pas jede travu

Da li je normalno to što pas jede travu?


  Psi jesu mesojedi, a fakultativnom promenom ishrane kroz istoriju (uglavnom kroz konzumaciju termički obrađenih ljudskih obroka, kostiju i ostataka hrane) donekle su se prilagodili životu sa nama. Nerealno je očekivati da je Vaš pas postao vegetarijanac, niti to ikada može biti prvenstveno zbog svog kratkog digestivnog trakta, sastava i zastupljenosti enzima u njemu, kao i oblika i raspoređenosti zuba.

   Ipak, divlji srodnici pasa u prirodi ponekad jedu travu, kao i sitne biljojede u čijim stomacima sugurno ona postoji. Iz toga proizilazi da mala količina trave ne može naškoditi psu, posebno u situacijama ako je pas ne jede često, ukoliko je samo žvaće i ispljune, i nije praćena drugim stomačnim problemima npr. hroničnim povraćanjem, ili prolivom. Treba napomenuti da nekim psima prija ukus i miris trave, njima vođeni - zdravi psi će je ponekad konzumirati i to je u redu. Više o pravilnoj ishrani pasa i mačaka možete pročitati u našem tekstu OVDE.

  Sada kada smo zaključili da je ovo raširena i "normalna" pojava u velikom broju slučajeva, potrebno je sagledati širu sliku, posmatrati psa i njegovo ponašanje, i u odnosu na druge pokazatelje, simptome, ili reakcije zaključiti da li je postoji potencijalni zdravstveni rizik. Ovo su nejčešći razlozi zašto pas jede travu.

Psu je dosadno


  Manjak fizičke aktivnosti, znatiželja i Vaše dugo odsustvovanje zbog posla psu daje mogućnost da se igra Vašim sobnim, ili baštenskim biljkama, što nikako nije dobro zbog velike mogućnosti da se njima otruje - o tome više u našem tekstu OVDE.

Pas jede travu iz dosade Panvet
Pas vrlo često može jesti travu iz dosade i igre
  Ovakvo ponašanje najlakše se koriguje povećanjem fizičke aktivnosti, dobrom dresurom, poklanjanjem više Vaše pažnje i igrom, kao i kupovinom igračke, lopte, ili žvakalice koji će na pravi način okupirati pažnju psa i podstaći njegovu aktivnost do doba dana kada možete više da mu se posvetite.

Manjak određenog sastojka u ishrani


  Ovo može biti jedan od glavnih uzroka zašto pas često jede travu. Posebno se uočava kod pasa koji se drže u zatvorenom prostoru i ukoliko se pas dugo vremena hrani jednoličnom, ili neadekvatnom hranom. Na ovaj način tokom šetnje Vaš ljubimac možda pokušava (u urbanim sredinama uglavnom bezuspešno) da nadoknadi određene minerale, vitamine i posebno - vlakna u ishrani. Ovakva hipoteza posebno može biti tačna ukoliko pas duže vreme ima tvrdu stolicu, ili je dehidrirao.

Trave i pas Panvet

  Rešenje je da u konsultaciji sa veterinarom pređete na kvalitetniju hranu, kombinujete postojeću komercijalnu hranu sa domaćim posebno spremljenim raznovrsnim obrokom za ljubimca, uvedete suplementaciju vitamina i minerala, i pojačate vlakna u ishrani. Danas postoji više komleksnih hrana za pse koje su bogate vlaknima i koje daju odlične rezultate. Već posle nekoliko dana upotrebe hrane bogate vlaknima, pas prestaje da jede travu ukoliko je ovo bio glavni razlog zašto je trava konzumirana.

Stomačni problemi


  Naučnim istraživanjima je utvrđeno da se stomačni problemi poput mučnine, grčeva, želudačnih i problema sa stolicom pojavljuju kao uzrok jedenja trave kod manjeg broja pasa nego što se to ranije mislilo. Na stomačne simptome kožete pomisliti ukoliko primetite da je pas odjednom počeo jesti travu, a to ranije nije činio, ili ukoliko postoje ostali simptomi poput manjka apetita, letargije, razdraženosti, proliva, grčeva, nadimanja, gasova i povraćanja

  Često se desi da pas oseti da je pojeo neprimerenu hranu i namerno traži da izađe napolje, a zatim mahnito jede velike količine trave i biljaka na koje naiđe ne obazirući se na Vaše komande. U ovom slučaju trava može pomoći psu da lakše povrati.

Trava i pas Panvet

  Takođe, trava može stimulisati pokretanje creva kod zatvora, izazvati proliv, promeniti sastav i sadržaj crevne flore, redukovati broj crevnih parazita i pozitivno uticati na celokupno varenje. Ukoliko primetite da je stolica Vašeg psa postala zelenkasta, velika je verovatnoća da jede veće količine trave kako bi umirio stomačne probleme i nadoknadio manjak neke hranljive materije u organizmu. Svakako, ukoliko primetite znake stomačnih problema potrebno je da se blagovremeno javite veterinaru kako bi na vreme bio dijagnostikovan i lečen primarni problem organa za varenje - jedenje trave će prestati samo po sebi po uklanjanju uzroka.

Pika sindrom kod psa (pika poremećaj)


  Pika je ukratko česta kompulzivna potreba jedenja nejestivog. Dolazi iz latinskog jezika, gde "pika" znači svraka - ptica poznata po tome što ima ogroman apetit i neselektivno jede. Na meniju ovakvih pasa često se može naći pesak, glina, kreda, pa sve do metalnih i oštrih predmeta. Ovakvo ponašanje se često može videti kod štenaca u toku igre i vremenom prestaje, ali ukoliko je u pitanju odrasla jedinka, bizaran apetit i raniji slučajevi konzumacije stvari koje nisu za jelo mogu biti znak određenog poremećaja ponašanja psa koji treba podrobnije ispitati odlaskom veterinaru da bi se utvrdio eventualni uzrok, proverilo opšte zdravstveno stanje, korigovala ishrana i osmislila strategija lečenja.

Pas jede travu Panvet
Pika sindrom je poremećaj u ponašanju koji se leči
  Za početak, potrebno je da sklonite van domašaja svaki opasan objekat, predmet, ili materijal u svom domu i dvorištu, koji bi ljubimac mogao da pojede.

Da li treba sprečiti psa da jede travu?


  Generalno, savet stručnjaka je da ne treba sprečavati psa da jede travu. Većina veterinara smatra da je to deo procesa igre i samo-lečenja biljkama kod pasa. Ipak ne treba zaboraviti da naši ljubimci nekada nisu ni izbirljivi, a ni umereni, i da zbog toga mogu imati zdravstvene probleme.

Pas u travi Panvet

  Ono što možete učiniti je okupiranje i skretanje pažnje drugim aktivnostima, korekcija ishrane i upotreba vlakana, redovno čišćenje od parazita, davanje suplemenata i redovne kontrole kod veterinara.

  Takođe, uklonite iz svog doma svo potencijalno otrovno baštensko i kućno bilje, izbegavajte travnate površine tretirane đubrivima, pesticidima i herbicidima, pratite ponašanje Vašeg ljubimca dok se igra na otvorenom i informišite se o izgledu biljaka koje mogu biti toksične za psa u prirodi kako bi na vreme odreagovali ako dođe u kontakt sa njima.

Panvet veterinarska ambulanta Subotica

Panvet tim

03. 03. 2018.

Povraćanje kod pasa i mačaka

Povraćanje kod pasa i mačaka - Panvet Subotica

  Obzirom da je povraćanje kod kućnih ljubimaca relativno česta pojava i prateći simptom velikog broja stanja, od akutnih i lakih, do hroničnih i teških - vlasnici treba da budu dobro informisani, prate stanje i ukoliko je ono ozbiljno, vode ljubimca veterinaru bez odlaganja.

  Većinom, ljubimci nisu izbirljivi i umereni što se tiče hrane - često se desi da pojedu previše, ili neadekvatnu i pokvarenu hranu sa kojom dođu u kontakt, pa i stvari u domu kao što su igračke, ili oštri predmeti. Radoznalost, neiskustvo, traženje pažnje, lakomost, kao i (ne)poslušnost prema vlasniku psa/mačke u takvim situacijama igraju veliku ulogu.

Prejedanje kod ljubimaca je čest uzrok povraćanja
Prejedanje je čest uzrok povraćanja kod ljubimaca
  Nagon na povraćanje je normalan i prirodan način da višak hrane, ili ono što nije trebalo da se nađe u želudcu bude izbačeno pre nego što stvori opasnost za čitav organizam.

Akutno povraćanje


  U najvećem broju slučajeva akutno povraćanje je benigna stvar i ne predstavlja veliki zdravstveni rizik ukoliko se desi jednokratno, sporadično i kada nema drugih znakova, ili okolnosti koje mogu uputiti na neki zdravstveni problem.

Šta raditi kada pas, ili mačka povraća


  Ono na šta vlasnici treba da obrate pažnju prvenstveno su okolnosti koje su predhodile samom činu - u najvećem broju slučajeva, a posebno kod mlađih jedinki, dolazi do povraćanja neposredno, ili u roku od sat-dva posle obroka zato što je uneta velika količina hrane, ili se ljubimac uz nju nagutao vazduha, zatim kod ishrane isključivo suvom i masnom hranom, prejedanja poslasticama, ukoliko im ne prija neki sastojak hrane, ili začin... Uzrok može biti i sitno strano telo, ishrana kostima, nekuvanom hranom, drastičnom promenom režima ishrane i sl.

  Sadržaj izbačen u ovim situacijama je uglavnom suva, nepromenjena, usitnjena hrana; tek malo, ili nije uopšte pomešana sa želudačnim sokovima. Proces povraćanje nikako ne treba remetiti, prekidati, ili ljubimca kažnjavati što je to uradio!


Štenci su vrlo skloni akutnom povraćanju
Štenci i mačići su često skloni akutnom povrćanju. Foto: Panvet Facebook (@panvetsubotica)
  Ukoliko primetite da se ljubimac ponaša nemirno, ili pak previše mirno, otvara usta, balavi, teško diše i ima kontrakcije stomačnih mišića - verovatno će doći do povraćanja. Odvedite ga u toalet, napolje, ili na neku površinu koja je laka za brisanje.

  Pratite stanje ljubimca u narednim satima - da li se povraćanje ponavlja, proverite da li su njegove igračke na broju i da li fali neki njihov deo, da li je mogao doći u kontakt sa nekim oštrim predmetom, ili hemikalijom, podesite temperaturu u prostoriji i ukinite bilo kakvo davanje hrane u narednih 12-24 sata. Voda ljubimcu treba biti ponuđena u malim količinama i u vremenskim razmacima. Po isteku pauze u hranjenju, uključiti dijetalan obrok sa kuvanom rižom i piletinom, po malo, nekoliko dana, a potom lagano uklučiti regularnu ishranu na koju je ljubimac navikao.

  Kod pasa i mačaka koji jedu suvu hranu, ili granule, a imaju osetljiv želudac, takva hrana treba da bude kombinovana sa hranom iz konzerve, ili pilećom supom da bi bila vlažnija. Razmotrite da ljubimcu dajete više manjih obroka. Važno je napomenuti i da kosti nikako nisu hrana za psa, ili mačku. Ukoliko postoji sumnja na alergijsku rekciju, posavetovati se sa veterinarom oko strategije lečenja, više o tome u našim tekstovima o alergiji ljubimaca OVDE i optimalnoj ishrani ljubimaca OVDE.

Adekvatna ishrana ljubimaca je najbolja prevencija akutnog povraćanja Panvet Subotica
Adekvatna ishrana ljubimaca je najbolja prevencija akutnog povraćanja
  Neki ljubimci, kao i ljudi mogu patiti od kinetoza (bolesti putovanja, ili morske bolesti), a povraćanje može da se javi i posle stresne situacije, preterane fizičke aktivnosti, lošeg položaja i pritiska na stomak kod nošenja - posebno štenaca i mačića, kao i posle anestezije. Sva ova stanja koriguju se lako, promenom režima ishrane, korekcijom fizičkih aktivosti i ponašanja.

Povraćanje, druge bolesti i zdravstveni rizici


  U nastavku teksta bavićemo se prvenstveno vezom povraćanja i ozbiljnijih stanja. 

  Veliki broj patoloških stanja kao simptom uključije često i nekonrolisano povraćanje uz druge prateće simptome bolesti, ili slabosti. 


Pas jede travu zbog problema digestivnog trakta
Ukoliko imaju probleme sa varenjem psi i mačke često jedu travu. Ona se kod ljubimaca sa želudačnim problemima često može naći u povraćenom sadržaju.
   Sadržaj koji pritom bude izbačen može u sebi imati potpuno svarenu hranu, pokvarenu hranu, veće strano telo, parazite (crvi), primese sluzi, želudačne kiseline, sobnih biljakatrave, žuto-zelenkastih žučnih sokova, sveže, ili tamne krvi (melena), kao i neprijatan miris i sl.

Uzroci


  Lista patoloških stanja i rizičnih spoljnih faktora koji mogu izazvati hronično povraćanje prilično je dugačka, nabrojaćemo ona koja su najčešća i zahtevaju pravovremenu posetu veterinaru:

   • alergija na hranu
   • crevni paraziti (valjkasti crvi, Giardija, Kokcidija)
   • bakterijske infekcije (Salmonela)
   • virusne upale (štenećak, korona-virus)
   • toplotni udar*
   • vestibularni sindrom
   • gastritis, čir želudca i dvanaestopalačnog creva
   • krvarenje u želudcu, povraćanje krvi*
   • strana tela, začepljenja i stenoze (suženja) u GI traktu
   • trovanje*
   • posledica dejstva nekih lekova - citostatici npr.
   • nadutost i uvrtanje (torzija) želudca*
   • traumatske povrede glave*
   • upalne bolesti creva
   • bolesti i otkazivanje jetre, pankreasa i bubrega*
   • hormonski disbalans nadbubrežne i štitne žlezde
   • dijabetes
   • onkološka oboljenja
   • gušenje usled udaha povraćenog sadržaja*
   • piometra i septična stanja*
   • prisustvo kamena u žuči, ili bubregu
   • prevelika koncentracija “dobrih”, probiotskih bakterija u tankom crevu (bacterial overgrowth)

   * hitna stanja koja zahtevaju momentalnu posetu veterinaru

Simptomi i posledice čestog povraćanja


Pored klasičnih simptoma i zankova povraćanja kao što su lizanje i stiskanje usana, loš zadah, pojačana produkcija pljuvačke, često gutanje, bol, napinjanje i otvaranje usta - dugotrajno i često povraćanje dovodi do pada imuniteta i slabosti čitavog organizma - dehidriranosti, groznice, loše apsorbcije hranljivih materija, grčeva, depresije i letargije, izostajanje uriniranja, gubljenja na težini, pojave drugih infektivnih bolesti, vezivanja creva - ileus, proliva, problema sa žuči i pankreasom, disajnih problema, neuroloških i srčanih problema itd. Abdomen je često bolan i naduven, a desni blede.

Dehidratacija kod ljubimaca - Panvet Infografika
Dehidratacija kod ljubimaca - Panvet Infografika. Kliknite na sliku za uvećanje (+)



Dijagnostika


  Dijagnostika patoloških stanja povezanih sa povraćanjem uključuje opšti pregled; razgovor sa vlasnikom o ponašanju i prehrambenim navikama ljubimca; endoskopske metode (laringoskopija, gastroskopija, kolonoskopija) koje se rutinski rade u našoj ambulanti, gde se pomoću minijaturne kamere i sonde može utvrditi tačno stanje sluznice, uzeti uzorak tkiva za mikroskopsku analizu, evakuisati strano telo i želudačni sadržaj;

Endoskopija kod mačke
Endoskopija mačke. Izvor: Panvet Instagram (@pan_vet)
laboratorijske analize krvi, fecesa i urina; ultrazvučni pregled abdomena - jetre, žuči, pankreasa i bubrega;

Ultrazvučni pregled u Panvet ambulant. Foto: Panvet Facebook (@panvetsubotica)
rendgenski snimak sa kontrastom da bi se utvrdilo gde je došlo do suženja, ili opstrukcije u digestivnom traktu.

Rendgenski snimak i uklanjanje igle za šivenje iz želudca psa. Izvor: Panvet Instagram (@pan_vet)
   Kod najtežih i hitnih stanja moguće je da se veterinar odluči za brzu hiruršku intervenciju, posebno kod krvarenja, uvrtanja (torzije) želudca, kamena u žuči, prisustva velikih i oštrih stranih tela, septičnih stanja i piometre.

Terapija i ishrana


  Terapija povraćanja i povezanih bolesti je uglavnom simptomatska i može uključivati upotrebu propisanih sistemskih antibiotika i intestinalnih antibiotika koji se ne resorbuju iz creva u krvotok (lokalno dejstvo), antiparazitskih lekova, adsorbenasa poput aktivnog uglja za trovanja i virusne infekcije, zatim H1, H2 blokatora i inhibitora protonske pumpe koji će smanjiti lučenje želudačne kiseline, lekova koji čuvaju sluznicu jednjaka i creva, kao i hepatoprotektiva - lekova koji čuvaju jetru.

Primenom leka metoklopramid smanjuje se želudačna nadutost kod velikih pasa u lakšim slučajevima. Izvor: Panvet Instagram (@pan_vet)
  Što se tiče medikamentoznog tretmana samog povraćanja, najpre je potrebno obazbediti dovoljno tečnosti dehidriranoj životinji putem intravenske infuzije; nadoknadu nutrijenata (glukoza, aminokiseline) putem infuzije kod dugotrajnog povraćanja; uz injekcionu primenu lekova koji prekidaju povraćanje poput: prokinetika (metoklopramid), serotonin 5-HT3 antgonista (ondansetrona), ili antagonista NK1 receptora (maropitant) - u zavisnosti od težine slučaja i njegovog uzroka.

Davanje infuzije je najbolji način nadoknade tečnosti kod hroničnog povraćanja. Foto: Panvet Facebook (@panvetsubotica)
  Sa ishranom kod težih stanja se započinje 24h nakon poslednjeg povraćanja, ishrana mora biti blaga, u manjim i češćim obrocima, vlažna, hipoalergena, nezačinjena i kuvana u vidu čorbe, pileće supe, kuvanog krompira, ili riže sa posnim pilećim grudima. Ponudite ljubimca svežom vodom u više navrata. Upotreba ovakvog režima ishrane značajno je duža nego kod akutnog povraćanja, može potrajati nedeljama, a ukida se u saglasnosti sa veterinarom.

Panvet veterinarska ambulanta Subotica

Panvet tim

01. 03. 2018.

Bolesti štitne žlezde kod pasa i mačaka

Bolesti štitne žlezde kod pasa i mačaka Panvet Subotica

   Bolesti štitne (štitaste, štitnjače, ili tiroidne) žlezde kod ljubimaca su jedne od najčešćih bolesti žlezda sa unutrašnjim lučenjem, kao i uopšte.

   Obzirom da reguliše brojne metaboličke procese u organizmu, ova žlezda je jedna od najbitnijih za funkciju i očuvanje zdravlja čitavog organizma psa, ili mačke, a poremećaji u njenom radu povlače čitav niz posledica i disfunkcija.

Šta je štitna žlezda, građa i položaj u telu


   Ovaj endokrini organ se nalazi u vratu, sa obe strane dušnika (trahea), a odmah ispod grkljana (larynx) životinje. Za razliku od ljudi kod kojih je oblika leptira i iz jednog dela sa dve naglašene strane, kod pasa je ona potpuno razdvojena na dva dela sa svake strane dušnika. Sastoji se primarno od žlezdanog tkiva koje produkuje hormone - regulatore metaboličkih procesa, i ispušta ih u krvotok. U zavisnosti od individualnih i rasnih razlika, duž traheje moguće je da postoji još nekoliko manjih oblasti tiroidnog tkiva koje takođe obavljaju svoju funkciju.

Hormoni štitne žlezde


   Ceo sistem produkcije hormona u telu je vrlo osetljiv i međuzavistan od više faktora. Glavni pokretač i regulator rada ostalih endokrinih žlezda (žlezde sa unutrašnjim ljučenjem) je hipofiza, koja otpušta niz veoma bitnih hormona-aktivatora koji regulišu rad drugih žlezda kao što su štitna, nadbubrežna i polne žlezde životinje.

Hormoni štitne žlezde i hipofize T3, T4 i TSH Panvet Subotica
Grafički prikaz rada i međusobne zavisnosti u proizvodnji hormona štitne žlezde i hipofize psa, ili mačke 
   U ovom slučaju hipofiza ispušta TSH - tiroidni stimulišući hormon koji putem krvi dospeva do štitne žlezde i daje znak za produkciju i otpuštanje njenih hormona T3 (trijodtironin) i T4 (tiroksin). Takođe ovo je i obrnut proces, što znači da ako moždani receptori registruju veće količine hormona T3 i T4 u krvotoku, smanjiće se proizvodnja TSH u hipofizi.

   Hormon T4 (tiroksin) produkuje se značajno više, čak 80% žlezdanog tkiva produkuje ovaj hormon, dok preostalih 20% produkuje hormon T3. Hormon T3 nastaje i kasnije u jetri postepenim pretvaranjem i raspadom hormona T4 kroz metaboličke procese i ima mnogo jači (ali i kratkotrajniji) efekat na metabolizam i druga tkiva od hormona T4 koji je uglavnom, kao rezerva, vezan za proteine u plazmi i samo jedan njegov mali deo - "free" T4, ili FT4 ima biološku aktivnu funkciju. Upravo merenje FT4 najbolje pokazuje trenutno stanje i funkciju štitne žlezde zajedno sa TSH.

Funkcija T3 i T4 u orgnizmu je stimulacija i regulacija:
        • telesne temperature
        • metabolizma masti i ugljenih hidrata
        • nakupljanja masnih naslaga, gojenje, ili mršavljenje
        • srčanog pulsa i ritma disanja
        • funkcionisanja nervnog sistema
        • rasta i razvoja mlađih jedinki
        • polnog ciklusa
        • mišićnog razvoja i sinteze proteina
        • stanja i prokrvljenosti kože i krzna

   Pored uticaja hormona TSH, na tiroideu utiču još neki faktori kao što je koncentracija joda u krvi neophodna za sintetisanje hormona, ishrana, starost, stres, prisustvo infekcija, parazita i tumora, ali i primena nekih lekova koji na kratko mogu inhibirati njen rad poput pojedinih antibiotika, antimikotika i citostatika.

Bolesti štitne žlezde


   Podela bolesti se prvenstveno vodi po uticaju na produkciju hormona, tako imamo Hipotireoidizam i Hipertireoidizam.

   Hipotireoidizam (hipotireoza) se obično javlja kod pasa srednje dobi i kod rastom većih rasa, kod mačaka je retka. Odlikuje se smanjenom produkcijom tiroidnih hormona (T3 i T4) usled upale, trovanja, starosti, auto-imunih stanja, atrofije žlezdanog tkiva, bolesti hipofize, loše ishrane, onkoloških bolesti, hirurškog uklanjanja žlezde i sl.

   Hipertireoidizam (hipertireoza) je primarna bolest štitne žlezde kod mačaka, kod pasa je nešto ređa i odlikuje se preteranom proizvodnjom hormona i uglavnom je posledica benignih tumora - nabujalog žlezdanog tkiva, upotrebe hormonskih preparata, bolesti drugih endokrinih žlezda, neadekvatne ishrane i hronične bolesti bubrega, ili jetre.

Hipertireoidizam se pojavljuje uglavnom kod starijih mačaka, bez obzira na pol i rasu. Foto: Panvet Instagram (@pan_vet)
   Svako od ovih stanja nosi sa sobom ozbiljne posledice po zdravlje ljubimca i zahteva širok pristup u dijagnostici i lečenju - prvenstveno uzroka poremećaja rada štitne žlezde, kao i simptomatsko saniranje posledica.

Hipotireoidizam - hormonalni deficit T3 i T4


   Ovo stanje se može javiti kod svih pasa starosti od 4-10 godina, a najsklonije su mu rase: doberman, irski seter, zlatni retriver, doge, šnauceri, bokseri, engleski ovčari i pudle. Sterilisane ženke i kastrirani mužjaci imaju nešto veće šanse za razvoj ovih bolesti od nesterilisanih ljubimaca.

Simptomi


   Već na prvi pogled veterinar može posumnjati na ovo oboljenje ukoliko je ljubimac trom, nezainteresovan, letargičan, gojazan i lošeg krzna, ili ima gubitak krzna. Imunitet ovakvih jedinki je loš i sklone su razvoju infektivnih i kožnih bolesti. Pored toga ističu se simptomi poput netolerancije na hladnoću, usporenog pulsa, zatim suva, retka i klatka dlaka, uporne infekcije ušiju, demodikoza, loša cirkulacija, izostanak menstrualnog ciklusa, vestibularni sindrom, drhtavica i slabost. Šansa za epileptični napad je veća kod pasa i mačaka sa hipotireoidizmom.

Gojaznost je čest prateći simptom smanjenog rada štitne žlezde kod ljubimaca
Gojaznost, visok šećer i holesterol u krvi su tipični pratioci smanjenog lučenja hormona štitne žlezde
   Laboratorijske analize krvi potvrđuju ovakvo stanje sa sniženim hormonima T3 i T4 i preterano povišenim TSH, moguć je i nalaz povišenog šećera u krvi, holesterola, a niskog broja belih krvnih zrnaca (leukocita) i joda.
   Ultrazvučni pregled pokazuje upalu, prisustvo tečnosti, ili atrofiju (smanjenje) štitne žlezde sa obe strane dušnika.

Lečenje


   Uz otklanjanje primarnog uzročnika ove bolesti, veoma je važna primena adekvatne hormonske terapije.
   Hormonska terapija ovog stanja je uglavnom doživotna i uz njenu pravilnu i kontinuiranu primenu Vaš ljubimac može da vodi normalan život bez većih komplikacija. Prvenstveno se sastoji od sintetičkog uzimanja oralnih, tačno propisanih, doza tiroidnih hormona kojima se nadoknađuje njihov deficit u telu.
   Da bi se to postiglo i održalo, potreban je češći monitoring štitne žlezde ultrazvukom i povremene krvne analize kao potvrda da se nivo hormona u krvi održava na željenom nivou.
Uz hormonalnu terapiju potrebna je restriktivna dijetalna ishrana uz dodatak joda, selena i drugih potrebnih suplemenata, koja će omogućiti da se gojazan ljubimac vrati u normalnu formu za svoju dob, rasu i pol. Uglavnom posle par meseci nestaju sve tegobe vezane za hipotireoidizam i nastavlja se samo sa terapijom održavanja stanja.

Dijeta za pse i mačke sa smanjenom funkcijom štitne žlezde
Restriktivna, ali izbalansirana dijeta je sastavni deo terapije ljubimaca sa hipotireoidizmom
   Promenu doza, dijetetskog režima i uvođenje novih lekova u terapiju potrebno je uvek uraditi u konsultaciji sa veterinrom zbog mogućih posledica i ponovnog javljanja bolesti usled dejstva novih okolnosti i faktora.

Hipertireoidizam - preterano lučenje hormona T4 i T3


   Ovo stanje podrazumeva preterano veliko lučenje tiroidnih hormona T3 i T4, što dovodi do niza ozbiljnih zdravstvenih konsekvenci i velikog ubrzanja metabolizma. Kod pasa je gotovo uvek posledica tumorskih promena na štitnoj žlezdi i uglavnom se javlja kod starijih ljubimaca, dok je kod mačaka, koje znatno više boluju od hipertireoidizma, situacija prilično drugačija - kod njih ovo stanje često nema pravi uzročnik. Istraživanja su pokazala veoma ograničen učinak genetske predispozicije i ishrane kod starijih mačaka na pojavu hiperfunkcije štitne žlezde.


Simptomi


   Spektar simptoma i zdravstvenih problema je prilično veći nego kod hipotireoidizma. Treba takođe napomenuti da kod mačaka simptomi često mogu u početnom periodu proći neopaženo, kao što su:
        • gubljenje telesne težine
        • veoma pojačan apetit
        • česti prolivi
        • povraćanje
        • pojačana žeđ
        • često uriniranje
        • ubrzano i teško disanje, kašalj
        • galopirajući ritam srca u mirnom stanju
        • aritmije srca
        • agresija
        • nesanica
        • hipersenzitivnost
        • gušavost, ili čvorić na vratu
        • loše stanje noktiju

   Mali broj ljubimaca može imati i neke specifične simptome kao što su loš apetit i pokazivati znake depresije, ili slabost.

   Pored prisutnih simptoma, laboratorijskom analizom iz uzorka krvi može se tačno utvrditi povišen nivo hormona, prvenstveno slobodnog FT4, manjak TSH, nizak šećer u krvi i sl.
Laboratorijske analize hormona štitne žlezde ljubimaca Panvet Subotica
Tumačenje stanja na osnovu rezultata laboratorijske analize nivoa hormona štitne žlezde u krvi. Izvor: Panvet Facebook (@panvetsubotica)
    Ultrazvučnim, ili rendgenskim snimanjem grudnog koša psa/mačke veterinar može utvrditi veličinu štitne žlezde, moguće tumorne promene, ili prisustvo metastaze na drugim organima i tkivima.
   Zbog uticaja hipertireoidizma na rad srca potrebno je redovno pratiti stanje EKG-om, ultrazvukom srca i kolor-dopler metodom, kao i utvrditi vrednosti krvnog pritiska životinje koji je po pravilu povišen, što posebno utiče na stanje bubrega.

Lečenje


   Pored simptomatske terapije za izražene simptome uzrokovane hipertireoidizmom (visok krvni pritisak, aritmija srca...), terapija samog stanja podrazumeva nekoliko pristupa u zavisnosti od težine promene. 
Ukoliko je u pitanju blago povećanje hormona, a bolest nije onkološke prirode, pristupa se posebnom - restriktivnom režimu ishrane namirnicama koje u sebi imaju malu količinu joda, bez kog nema ni sintetisanja tiroidnih hormona.

   Ukoliko je stanje kasnije otkriveno i bolest je u uznapredovalom stadijumu sa izraženijim simptomima - što je obično slučaj, može se u prvom redu pristupiti medikamentoznom rešavanju problema upotrebom anti-tiroidnog leka metimazol, ili davanju radioaktivnog izotopa joda koji će neutralisati deo žlezdanog tkiva. Ove medikamentozne metode se primenjuju doživotno, ali su skupe, rade se samo u velikim veterinarskim klinikama na Zapadu i imaju veći broj neželjenih efekata. Nešto jeftinija medikamentozna terapija podrazumeva dužu upotrebu oralnih antimikotika iz grupe azola - kod mačaka se može dati felimazol, a kod pasa određeni antimikotici koji ispoljavaju inhibitorno delovanje na T3 i T4 hormon. Obzirom na veliki potencijal za razvoj maligniteta štitne žlezde kod hipertireoidizma, hirurška metoda uklanjanja jedne, ili obe strane štitne žlezde preostaje kao krajnja solucija i jedini izbor trajnog rešavanja problema kada se iscrpe sve ostale mogućnosti.

Redovne laboratorijske analize nivoa hormona i krvna slika neophodni su kod ljubimaca sa bolestima štitne žlezde
   Hirurškim uklanjanjem dela, ili čitave štitne žlezde, uz eventualnio uključivanje zamenske oralne hormonalne terapije - lako se, bez većih neželjenih efekata, postiže optimalna koncentracija T3 i T4 hormona u krvi životinje, uspostavlja ravnoteža u metaboličkim procesima i neutrališu prateći simptomi hipertireoidizma.
  Kao i kod ljubimaca koji imaju hipo-tireoidozu, lekovi za nadoknadu hormona štitne žlezde posle hirurške intervencije se moraju uzimati doživotno, voditi računa o njihovom pravilnom unosu i doziranju uz povremene laboratorijske kontrole krvi.

  Kod ljubimaca kojima je hirurški uklonjena jedna, ili obe strane štitne žlezde, post-operativno u prvim danima može doći do gubljenja glasa i pada nivoa kalcijuma u krvi usled uklanjanja para-tiroidnog žlezdanog tkiva koje je u neposrednoj vezi sa štitnom žlezdom, a igra veliku ulogu u metabolizmu kalcijuma i fosfora u organizmu (posebno u kostima) sintezom parathormona PTH. Kolebanje u koncentraciji ovog hormona izaziva čitav niz mineralno-koštanih poremećaja, što se otklanja redovnim praćenjem stanja, simptomatskom terapijom, suplementacijom kalcijuma i fosfora, kao i adekvatnom ishranom Vašeg ljubimca.

Veterinarska ambulanta Panvet Subotica


Panvet tim

03. 02. 2018.

Bolesti zuba i desni kod pasa i mačaka

Gingivitis, karijes i paradentoza kod pasa i mačaka


  Bolesti zuba i sluznica oralne šupljine prilično su česte, kako kod ljudi, tako i kod naših ljubimaca. Do svoje treće godine većina pasa i mačaka (čak 85%) ima neki oblik paradentoze - crvenila, otoka, krvarenja, ili upale desni.

  Posebne grupe ugroženih ljubimaca od ovog tipa bolesti su starije jedinke, dijabetičari, ljubimci koji imaju lošu dentalnu higijenu, lošu ishranu, kao i oni sa problemima metabolizma kalcijuma i štitne žlezde. Minijaturne rase sa gusto raspoređenim zubima i oni skloni streptokoknim infekcijama takođe su među ugroženijim jedinkama.

  Najpozitivnija stvar kod ovih tipova bolesti je to što se one u potpunosti mogu prevenirati adekvatnom i kontinuiranom oralnom higijenom, izborom adekvatnih igračaka za ljubimce, balansiranom ishranom i posetom veterinaru radi pregleda i periodičnog skidanja zubnog kamenca. Ipak, kada proces jednom odpočne, teško se može zaustaviti samo dobrom dentalnom higijenom i promenom životnih navika.

Šta je paradentoza?


 Paradentoza, ili parodontopatija je hronična infekcija koja zahvata zubno meso (desni) i koštano tkivo koje podupire zub, što može dovesti do upale, kvarenja, pa i gubitka zuba. 

Paradentoza kod ljubimaca infografika
Kliknite na sliku za uvećanje (+) Panvet infografika - Paradentoza kod ljubimaca
  Uzrok paradentoze su milioni bakterija koje žive ustima i množe se usled pogodnih faktora - zbog nepravilne ishrane, ili loše higijene. Na žalost, često se desi da vlasnici ljubimca kasno odreaguju na pojavu prvih simptoma, te na pregled i čišćenje zuba dovode životinju u kasnijim fazama bolesti što je duža za lečenje i skuplja opcija.

   Ovo je postupan proces koji u početku ne daje posebne simptome, ali vremenom vlasnik može primetiti neki od tipičnih znakova:
 - zaostajanje hrane na zubu
 - gomilanje zubnog plaka oko zuba i između zuba i desni
 - stvaranje zubnog kamenca
 - neprijatan zadah iz usta ljubimca
 - otečene, crvene, upaljene desni (gingivitis)
 - klimanje zuba i ispadanje zuba
 - pojačano lučenje pljuvačke
 - žvakanje hrane samo na jednoj strani vilice
 - gnojni sadržaj oko zuba
 - kijanje i suv kašalj, upala sinusa
 - odbijanje hrane, loš apetit, bol i gubljenje telesne težine
 - ispuštanje hrane iz usta ukoliko životinja zagrize tvrd, vruć, ili hladan objekat na bolnoj strani
 - problemi digestivnog trakta: dijareja, zatvor, bol u trbuhu...

  Prepoznajemo određene stadijume bolesti od kojih zavisi dalja terapija i brzina izlečenja. U početku, prilikom pregleda oralne šupljine ljubimca primećujemo oko zuba plak - svojevrsni miks ostataka hrane, pun bakterija koji se taloži oko zuba u takozvanom parodontalnom džepu - prelazu izmedju zuba i desni. Plak se otklanja redovnom higijenom zuba kao i davanjem ljubimcu posebno dizajniranih igračaka, takozvanih žvakalica, koje mogu očistiti ovo područije.

  U sledećem stadijumu, plak u kontaktu sa mineralima iz pljuvačke kalcifikuje i postaje tvrd zubni kamenac, još više prijanja za zub, težak je za uklanjanje klasičnim pranjem zuba, ili žvakalicama i produbljuje parodontalni džep, što dovodi do postupnog odvajanja desni od tkiva zuba, čineći otvoren prolaz bakterijama koje uzrokuju težu infekciju i luče toksine koji samo pogoršavaju stanje.
Životinja oseti bol pri žvakanju, smeta joj tvrda, topla i hladna hrana, desni su upaljene i krvareće. Od terapije pored pojačanih higijenskih mera, potrebno je uključiti i lokalne rastvore za dezinfekciju na bazi hlor-heksidina, ultrazvučno skidanje kamenca u ambulantnim uslovima, pojačana vitaminska suplementacija, izmena ishrane i antibiotska terapija.

  Posle nekog vremena, ukoliko se ne preduzmu značajne terapijske i preventivne mere - nastupa sledeća, teža faza bolesti gde dolazi do potpunog povlačenja desni, ceo zub postaje bolan, često se razvija i karijes, a baza zuba postaje klimava i nestabilna, jer je više od 50% kontaktne površine zuba i njegove okoline narušeno, što na posletku dovodi do ispadanja zuba.

Težak slučaj paradentoze kod starijeg psa Panvet
Težak slučaj paradentoze kod starijeg psa rezultovan ispadanjem zuba - Panvet facebook (@panvetsubotica)
   Posledice težeg stadijuma nisu samo lokalne, obzirom da je uznapredovali hroničan upalni proces u pitanju, dolazi do pojačane budnosti imunog sistema praćenog povećanjem broja leukocita (belih krvnih zrnaca) u cirkulaciji, reumatoidnog faktora i drugih faktora inflamacije u krvi, što se može odraziti na upale i reakcije u drugim organima i tkivima: posebno srcu, zglobovima, digestivnom traktu, jetri i bubrezima.

Organi na koje najčešće utiču upale zuba i oralne sluznice
Organi na koje najčešće utiču upale zuba i oralne sluznice
   Zbog blizine korena zuba gornje vilice i sinusa, može se razviti sinuzitis - upala sinusa, praćena kašljem, kijanjem i gnojavim iscetkom iz nosa, kao i upala uha i pljuvačnih žlezda.

  Na posletku, brojnim kliničkim istraživanjima utvrđena je povezanost upale pankreasa i nastanka dijabetesa sa upalom zuba i paradentozom, što samo govori da, ukoliko se zanemaruju, bolesti zuba zaista mogu prouzrokovati čitav niz drugih zdravstvenih problema životinje.

  U ovom stadijumu pored svih nabrojanih mera terapije, vrlo često je potrebna i hirurška intervencija vađenja zuba, čišćenja rane od gnoja i zatvaranja fistula (prolaza) ka sinusima, ili drugim regionima koji okružuju zub.

Karijes


  Karijes je hronično oboljenje tvrdih zubnih tkiva koje napreduje progresivno, u dubinu i dovodi do razaranja zuba. Njegovo poreklo je uglavnom vezano za loše higijenske navike, lošu ishranu i paradentozu, a velika učestalost ga ubraja među najčešća oboljenja savremenog doba.
Karijes počinje na površini zuba (u 3/4 slučajeva na griznoj površini) i to razgradnjom gleđi, a potom progresivno prodire u dubinu i širinu zahvatajući ostale strukture tvrdog zubnog tkiva.

Pranje zuba kod psa

  U veterinarskoj medicini karijes se leči na sličan način kao i kod ljudi, sa tim što uglavnom ljubimci dolaze kada je bolest već odmakla, tako da pored obavezne antibiotske terapije potrebno je i veđenje zuba.

Lom zuba


  Najčešće u toku igre, borbe, ili kao posledica udarca, ili žvakanja tvrdog predmeta Vaši ljubimci mogu slomiti zub.
  Iako lom zuba ne spada u hitne intervencije, potrebno je u razumnom vremenskom roku životinju sa polomljenim zubom odvesti na pregled kod veterinara, da se utvrdi stepen povrede, uradi neophodna krvna i rendgenska dijagnostika, kao i prepiše odgovarajuća antibiotska i terapija bola do konačnog rešavanja problema.

Zaostali mlečni zub


  Ovaj problem može se najčešće sresti kod pasa malih rasa i može dovesti do pogrešnog rasta zuba, ili pojave karijesa usled izbijanja trajnih zuba i kontakta dve zubne površine. Posle pregleda i rendgenskog snimanja lako se može utvrditi da postoji ovakav problem, a u zavisnosti od težine stanja zavisi i odluka o vađenju mlečnog zuba.

Stomatitis


  Upala sluznice oralne šupljine uz ranu, poznata pod nazivom stomatitis, može biti blaga i lokalizovana, ili jaka i proširena po celoj sluznici. Vrlo je bolna. Stomatitis može obuhvatati otok i crvenilo, ili neupadljive, bolne ranice. Ređe se mogu stvarati i beličaste promene, prvenstveno u zavisnosti od bakterije/virusa, ili gljivice koja je izazvala upalu. Simptomi otežavaju ishranu, ponekad dovodeći i do dehidracije, posebno kod konzumacije toplih i kiselih namirnica. Leči se pogodnom antibiotskom terapijom, lokalno se uključiju rastvori za ispiranje usne duplje i lokalni anestetici. Psi ređe oboljevaju od ovog tipa oralne bolesti, sklonije su joj mačke.

Dijagnostika i terapija bolesti oralne šupljine


  Veterinar najbolje može imati uvid u stanje zuba i okolnih struktura vizuelnim pregledom, uz rendgenski snimak oralne šupljine, ponekad i sinusa, i krvnu analizu.
Rendgenski snimak je izuzetno bitan, jer se polovina simptoma i promena odigrava ispod parodontalnog džepa, na mestima koje veterinar ne može vizuelno pregledati.

  Svaka oralna intervencija u Panvet veterinarskoj ambulanti se radi u totalnoj anesteziji, uz primenu lokalnog vazokonstriktora i adekvatnu lokalnu i sistemsku terapiju bola, tokom, i u danima posle intervencije. Kao i za svaku intervenciju gde je uključena totalna anestezija, blo da se radi o injektornoj za kraće, ili gasnoj za duže intervencije, potrebne su predhodno odgovarajuće pretrage krvi, urina i EKG srca. Antibiotici su takođe sastavni deo terapije u toku i posle intervencije.

Ultrazvučno uklanjanje zubnog kamenca kod mačke
Ultrazvučno uklanjanje zubnog kamenca kod mačke
   Ultrazvučno uklanjanje zubnog kamenca kod ljubimaca u početnim fazama formiranja plaka i posledično kamenca je standard u lečenju i daljoj prevenciji parodontopatije. Samo procedura nije bolna i neprijatna za životinju, obzirom da je sedirana. Po uklanjanju kamenca - u prostor koji je zauzimao u parodontalnom džepu, aplikuju se tečni oralni antiseptici i dezinficijensi, ako i sredstva koja onemogućavaju lako lepljenje novog plaka. Posle ovakve intervencije ljubimac, uz kontinuiranu oralnu higijenu, može izbeći stvaranje novih značajnijih naslaga kamenca više od godinu dana.

Higijena i preventiva


   Već smo napomenuli da higijena koja podrazumeva čišćenje zuba četkicom i "pet safe" fluorisanom pastom bar jednom nedeljno, uz žvakalice i specijalno dizajnirane hrane za čišćenje zuba - može dugoročno očuvati oralno i sveukupno zdravlje Vašeg ljubimca!

   Čišćenje zuba četkicom treba izvoditi od ranog uzrasta kako životinja ne bi pružala otpor pri izvođenju takve procedure. Sam proces čišćenja mora biti temeljan dok kružno prelazimo zub po zub sa svih strana, najbolje je držati četkicu pod uglom od 45 stepeni u odnosu na ravan zuba kada se postižu najbolji rezultati u skidanju plaka iz parodontalnog džepa.

Pravilno čišćenje zuba psa četkicom
Pravilno čišćenje zuba psa četkicom
   Pregled zuba i desni kod veterinara bi trebalo da se sprovodi svakih 3-6 meseci, a ultrazvučno čišćenje zuba na 1-2 godine u zavisnosti od stanja desni i potrebe.

Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica

Panvet tim  

07. 01. 2018.

Hepato-bilijarni šant kod psa

Hepato-bilijarni šant kod pasa

  Hepato-bilijarni (porto-sistemski) šant je oboljenje pasa i mačaka koje nastaje kao posledica abnormalne povezanosti portalne vene jetre (Vena portae hepatis) sa nekom drugom venom u trbušnoj duplji, dozvoljavajući krvi da zaobilazi put u jetru. Ovo oboljenje naziva se još i jetrena žila, ili jetreni šant.

  Portalna vena jetre je od velikog značaja za normalan metabolizam organizma, jer nosi svu krv i hranljive materije resorbovane iz creva, kao i krv iz slezine i pankreasa u jetru na detoksifikaciju i obradu. Dakle, ukoliko postoji veza sa drugom venom koja nosi krv iz jetre dalje u krvotok, to dozvoljava krvi da zaobilazi putovanje u jetru noseći toksine i neprerađene nutrijente dalje po organizmu - što izaziva određene zdravstvene i metaboličke posledice.

Grafički prikaz kretanja krvi kod porto-sistemskog šanta psa

  Uzrok nastanka porto-sistemskog šanta najčešće je ne-zatvaranje venskog puta (Ductus venosus), koji je normalno postojao u fetalnom periodu šteneta u materici vezan za pupčanu vrpcu, a koji se zatvara po rođenju i svu krv preusmerava u jetru. Takođe moguća je i pogrešna povezanost vena unutar trbušne duplje tokom razvoja fetusa, te iako se Ductus venosus pravilno zatvorio nakon rođenja šteneta, krv može zaobilaziti jetru - ova promena je genetski uslovljena. Jetreni šantovi manjeg obima mogu se stvoriti i kao posledica nekih bolesti jetre (najčešće ciroze) kod odraslog psa.

Vrste porto-sistemskog šanta


  U zavisnosti od pozicije gde se šant (veza) između dve vene nalazi u odnosu na jetru, zavisi i mogućnost operabilnosti, težina simptoma i lakoća dijagnostike.
Šant može biti intrahepatični (unutar jetre) i ekstrahepatični (van jetre). 

Intrahepatični šant je teži za dijagnostiku ultrazvukom, rendgenom, ili CT skenerom i ponekad daje blaže simptome, ali je u velikom broju slučajeva neoperabilan zbog svoje pozicije u jetri.
Ekstrahepatični šant je uglavnom lakši za dijagnostiku i detektovanje, u velikom broju slučajeva je i operabilan, najčešće je posledica genetske anomalije.

Intrahepatični i ekstrahepatični šant kod psa
Prikaz normalnog krvotoka, intrahepatičnog i ekstrahepatičnog šanta

Znaci porto-sistemskog šanta


  Poremećaj se obično detektuje kod pasa u mladom dobu, mada nije iznenađenje da se otkrije i kod odraslog psa, gde obično daje vrlo šarenolike i često nepovezane simptome - posebno ukoliko veći deo krvi ipak odlazi u jetru, a šant manjeg volumena je povezan na druge vene krvotoka.
Što je pas veći, povećava se i količina unete hrane - samim tim i znaci bolesti postaju izraženiji.

Znaci koji mogu upućivati na ovaj problem su:
   • zaostajanje u rastu i razvoju psa
   • smanjena jetra
   • dezorijentacija u prostoru/ hepatična encefalopatija
   • epileptični napadi i stupor
   • brzo umaranje i ubrzano disanje
   • nepravilno varenje, povraćanje i zatvor/ili proliv
   • fly-biting ponašanje, neurološki poremećaji
   • apatija, letargija i nesvestica
   • bubrežni problemi, pojačana žeđ i uriniranje
   • infekcije i kamen u mokraćnoj bešici
   • anemija (malokrvnost)
   • visoke vrednosti žučne kiseline, niske vrednosti uree itd.

Fly biting ponašanje pasa
Fly biting ponašanje pasa (kliknite na sliku za uvećanje +) Izvor: Panvet fejsbuk (@panvetsubotica)
  Svi ovi znaci se često pojačavaju nakon obroka, posebno nakon konzumiranja mesa i hrane koja obiluje proteinima!

  Veterinar obično posumnja na porto-sistemski šant nakon uvida u simptome, uz potvrdu dijagnostike poput analize krvi i urina, ultrazvuka jetre i bubrega, neurološkog pregleda i kontrastnog snimanja krvnih sudova jetre.

  Neke rase pasa su sklonije ovoj pojavi poput: Džek rasel terijera, Jorkširskog terijera, Kern terijera, Bigla, Irskog vučijeg hrta i nekih rastom nižih rasa.

Rase poput bigla i jorkširskog terijera posebno su sklone razvoju hepato-bilijarnog šanta


Lečenje


  Strategija lečenja zavisi od uzrasta psa, opšteg zdravstvenog stanja, operabilnosti, volumena šanta, njihovog broja i stanja jetre.

  Medikamentozna terapija je uglavnom simptomatska u zavisnosti od posledica bolesti (terapija epilepsije, kamena u bubregu, enzimska terapija, neurološki lekovi), sa akcentom na lekove koji štite jetru - hepatoprotektive i suplemente kao što su Omega 3 i 6 masne kiseline, vitamini i antioksidanti.

  Posebna nisko-proteinska dijeta mora biti prepisana životinji, uz režim hranjenja koji uključuje više manjih obroka u toku dana, kao i pošteda od teških fizičkih napora. Dijeta sa manje proteina osigurava redukciju stvaranja toksičnih supstanci kao produkata varenja proteina npr. amonijaka, koji je posebno toksičan za mozak.
  Psi koji loše vare masti moraju ići na low-fat dijetu uz dodatak L-karnitina kako bi se predupredilo stvaranje holesterola u krvi.
  Uz poseban režim ishrane može biti ukljućena i laktuloza koja samanjuje nivoe amonijaka u krvi, kao i intestinalni antibiotici koji će regulisati nivo crevnih bakterija i njihovih produkata koji mogu naškoditi psima sa ovim poremećajem.

Adekvatna nisko-proteinska dijeta i režim ishrane sa više obroka pogoduju smanjenju simptoma
  Većina ljubimaca pokazuje sasvim zadovoljavajuće znake poboljšanja nakon uključivanja dijete i simptomatske terapije, ove mere mogu im potpuno povratiti kvalitet života na duži vremenski period. Ipak, ukoliko postoji šansa za hirurško rešavanje problema, potrebno je uraditi hirurško zatvaranje šanta.

  Hirurško zatvaranje šanta izvodi se složenom tehnikom pomoću posebnog celofana, ili prstena koji se obmotava oko šanta pritom polako sužavajući krvni sud i postepeno prekidajući cirkulaciju - kao što bi se to desilo prirodnim putem posle rođenja. Za ovaj proces potrebno je više nedelja. Nisko-proteinska dijeta ostaje na snazi 6-8 nedelja nakon operacije kao i terapija lekovima i suplementacija.

Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica

Panvet tim

Petarde vatromet i ljubimci

Pirotehnička sredstva i psi

  Sačuvajmo ljubimce tokom praznika od stresa i traume izazvanih pirotehničkim sredstvima! 

  U periodu godine kada se na našim prostorima slave božićni i novogodišnji praznici, raste broj ljubimaca koji pobegnu od svojih vlasnika preplašeni bukom pirotehničkih sredstava, dožive stres, ili se iz radoznalosti približe i povrede u kontaktu sa nekim pirotehničkim sredstvom.

  Pitanje brojnih vlasnika ljubimaca, posebno vlasnika pasa, konja i mačaka u toku zimskih praznika svodi se na jedno - kako pomoći ljubimcu da prebrodi uznemirujuće trenutke dok petarde, vatrometi i druga pirotehnička sredstva odjekuju svuda oko nas?

  Uznemirenost, povlačenje u sebe, ili pak agresija normalne su reakcije ljubimaca na jake zvuke i svetlosne efekte koji odjednom dolaze sa svih strana i čest razlog ostanka njihovih vlasnika kod kuće u toku praznika kako bi ih pazili.

Koliko je ovaj problem čest?


  Istraživanja pokazuju da čak 45% pasa pati od stresa i anksioznosti tokom praznika uzrokovanih bukom pirotehničkih sredstava (vatrometa i petardi). Jedna četvrtina ove populacije pokazuje veoma izraženu osetljivost na sve jake zvuke - poput udara groma, zvuka velikih mašina, glasne muzike, ili velike grupe ljudi. Kod mačaka i konja ovaj postotak životinja je još veći.

  Za posledicu, uznemirenost jakim zvucima ima promene u ponašanju i svakodnevnoj rutini životinje poput:
  • odbijanja hrane
  • drhtanje, šok, epileptični napad
  • skrivanje glave
  • "kopanje" tepiha
  • nedostatak sna
  • sakrivanje, ili panično trčanje po domu
  • glasno lajanje/mjaukanje i zavijanje
  • pokušaj bekstva
  • ljupanja šapama/kopitima o zemlju
  • nesvesno uriniranje iz straha i sl.


Šta uraditi?


  Za početak uvedite ljubimca u svoj dom ukoliko je napolju, zatvorite sve prozore i vrata, navucite zavese i odvedite ljubimca u najizolovaniju prostoriju - najčešće su to ostava, ili toalet.
  Dok mu pravite društvo, budite staloženi i pribrani, jer će životinja još više paničiti ako vidi svog vlasnika kako ispoljava znake nervoze, uznemirenosti, ili ljutnje. Ne odbijajte da ih mazite ukoliko to traže od Vas.
  Odvlačenje pažnje igranjem, ili omiljenom hranom je dobar metod da odobrovoljite ljubimca. Uključite mirnu muziku u pozadini. Klikom OVDE idete na YouTube video sa opuštajućom muzikom za pse i mačke koji možete pustiti dok traje buka pirotehničkih sredstava.

Vatromet i petarde lako mogu uplašiti psa

  Kod težih slučajeva i fobičnih jedinki postoje preporuke da im se tokom čitave nedelje pre praznika povremeno puštaju značajno utišani jaki zvuci (npr. na filmu, CD-u, ili video snimku) dok za to vreme mazite životinju uz ohrabrujuće reči i ponudite je omiljenom poslasticom. Stručnjaci za ponašanje životinja tvrde da ovo može pripremiti životinju na predstojeće traume. Klikom OVDE idete na YouTube video za desenzibilizaciju ljubimaca sa fobijom na jake zvuke, u početku puštati video sa značajno smanjenim tonom (trajanje 9 minuta).

  Sitne životinje poput ptica, gmizavaca i glodara treba zaštititi tako što ćete njihov kavez odneti u izolovaniji deo doma, pokriti kavez debelim ćebetom, ali tako da jedan deo kaveza ostane nepokriven kako bi životinja mogla videti šta se oko nje u prostoriji dešava.

Lekovi - šta možete dati ljubimcu?


  Lekovi i prirodni medikamenti mogu donekle pomoći kod nemira, panike i fobičnog ponašanja životinje, ali ne očekujte da će sami od sebe rešiti stvar - najbitnije je, ipak, da svojim prisustvom, ponašanjem i adekvatnim merama pomognete ljubimcu i zajednički prebrodite težak period.

  Biljni preparati na bazi valerijane i bilja sličnog dejstva, mogu se slobodno kupiti u prodavnicama medikamenata za kućne ljubimce u obliku paste, kapi, ili tableta.

  Tablete melatonina, inače prirodnog hormona koji reguliše spavanje, takođe donekle mogu pomoći Vašem ljubimcu da lakše zaspi posle pretrpljenog straha usled pucanja vatrometa i petardi.

Petarde i eksplozivna sredstva mogu uzrokovati fobije kod ljubimaca

  Anksiolitici, poput popularnih benzodijazepina (diazepam, bromazepam) moraju biti propisani od strane veterinara i dati samo uz konsultaciju sa veterinarom! Ove lekove nikako ne treba davati ljubimcu na svoju ruku i povećavati doze, jer neće smiriti psa na način kako to većina vlasnika očekuje! Tada postoji rizik od predoziranja i trovanja lekovima, što spada u hitna stanja - a niko ne želi da provede porodične praznike u veterinarskoj ambulani.

  Jaki lekovi koji se daju za uspavljivanje životinja pre anestezije, poput acepromazina imaju niz negativnih efekata, čak je utvrđeno da mogu pogoršati stanje, jer životinja može čuti uzmeirujuće zvuke, ali fizički ne može odgovoriti na njih - što dodatno produbljuje već postojeću uznemirenost i stvaranje fobije u narednom susretu sa zvukom kada se životinja probudi. Ovi lekovi, po protokolima, mogu se davati i biti propisani samo uz odobrenje, opravdanje i prisustvo stručnog lica.

  Panvet veterinarska stanica ovim putem apeluje na sve samosvesne ljude i iskrene ljubitelje životinja da paze svoje, kao i tuđe ljubimce i preporučuje nekoliko mera koje zaista mogu pomoći da ovi praznici prodju u najboljoj mogućoj atmosferi.

Panvet Subotica - kako zaštiti ljubimca od buke petardi
Osnovne mere zaštite ljubimaca od buke pirotehničkih sredstava
Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica