Prikazani su postovi s oznakom kost. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom kost. Prikaži sve postove

10. 07. 2021.

Uloga kalcijuma i fosfora u ishrani pasa

Uloga kalcijuma i fosfora u ishrani pasa, Panvet


   Kalcijum (Ca) i fosfor (P) su neophodne mineralne materije u telu psa. U sinergiji prvenstveno održavaju pravilan rast i strukturu koštanog sistema, kao i brojne druge telesne funkcije. Njihov nivo optimalnog unosa varira u zavisnosti od starosti, pola, rase, hormonalnog statusa i posebnih faza života ljubimca poput trudnoće, laktacije, ili bolesti i stanja organizma psa. 

     Da bi se ove dve esencijalne mineralne materije absorbovale i pravilno iskoristile, neophodan je i vitamin D. Pored vitamina D, u kontroli nivoa kalcijuma u organizmu učestvuje i čitav niz drugih hormona i enzima poput PTH (paratiroidni hormon), kalcitotnina, hormona rasta itd. Svaki disbalans jednog, ili oba ova minerala može dovesti do brojnih zdravstvenih problema (rahitis, osteohondroza, osteoporoza, eklampsija...) iz tog razloga je vrlo važno da se posebno kalcijum, a i fosfor uzimaju tj. unose putem hrane u pravilnim količinama i odnosu.

Hrana za pse - Panvet blog
Komercijalne hrane za pse imaju izbalansiran odnos minerala


Kalcijum je peti element po zastupljenosti u telu sisara

     Kod odraslih pasa, 99% ukupne količine kalcijuma u organizmu deponovano je u kostima, najveći deo fosfora u organizmu povezan je sa tim kalcijumom najčešće u obliku soli fosfata Ca10(PO4)6(OH)2. Preostalih 1% kalcijuma se nalazi u slobodnoj cirkulaciji, njegov nivo je nezavisan od količine unetog kalcijuma ishranom i kontrolisan brojnim biohemijskim i hormonalnim procesima u cilju održavanja:

      • Nervne provodljivosti

      • Mišićne kontrakcije

      • Propustljivosti ćelijskih membrana

      • Pravilne srčane funkcije

      • Aktivacije enzima

      • Sinteze proteina

      • Balansa elektrolita

      • Krvnog pritiska

      • pH ravnoteže krvi

Joni kalcijuma se nalaze u krvi i ubrzavaju njeno zgrušavanje u kontaktu sa vazduhom. 

Hrana koja je bogata kalcijumom za pse je...

     Kalcijuma ima u optimalnoj količini u svakoj komercijalnoj hrani, a treba ga dodati i u pripreman obrok kao izmrvljenu tabletu, prašak, ili kao rastvor ukoliko psa više hranimo kuvanim obrocima. 

     Piletina i riba su jedna vrsta hrane u koje psi obožavaju, a koji su dobar izvor kalcijuma i proteina. Ribe poput lososa, sardine, ili pastrmke takođe imaju visok sadržaj kalcijuma. Međutim, savetuje se da dobro skuvate ribu pre nego što je date svom ljubimcu. Crveno meso i riba su prilično bogati i fosforom.

     Sirom, posebno mladim, se mogu hraniti štenad, što će im obezbediti dodatan izvor kalcijuma.

     Povrće može biti izvor kalcijuma za pse. Kalcijum se može pronaći u povrću kao što je španać, slatki krompir, brokoli... Ove namirnice se mogu skuvati i biti dodatak mesu. 

     Kuvana jaja sa ljuskom su bogata proteinima, masnim kiselinama i naravno kalcijumom. Ono što je potrebno jeste da očistite i izdrobite ljuske jaja, a zatim ih pomešate sa ostalom hranom za psa.

     Jogurt je odličan  izvor kalcijuma za vašeg psa. Dodajte jogurt u hranu za pse. U slučaju da vaš pas ima višak kilograma, možete odabrati jogurt sa malo masti. 


Ishrana pasa Panvet blog
Raznovrsna ishrana je izuzetno važna za pravilan rast i razvoj psa


Građa, rast i funkcija kostiju

    Funkcija kostiju, skeleta i celokupnog mišićno-koštanog sistema obuhvata:

      • Potporu tela

      • Kretanje

      • Rezervoar Ca i P

      • Produkcija ćelija krvi u koštanoj srži (crvena i bela krvna zrnca...)

      • Učestvuju u procesu stvaranja sluha

      • Regulaciju Ph

      • Detoksikacija teških metala iz tela

      • Zaštita vitalnih organa 

      Kosti se sastoje iz mnoštva hemijskih jedinjenja, minerala i elemenata gde dominira kalcijum, najčešće u obliku fosfata, zatim karbonati, kolagen, magnezijum, natrijum, kalijum i voda. Osteoblasti su specijalizovane koštane ćelije koje sintetišu koštanu strukturu iz minerala tako stimulišući održavanje čvrstine i obnovu kosti posle preloma. 

     Kost se deli na nekoliko regiona - dijafizu, koja se nalazi u središnjem delu dugih kostiju, dok zadebljale krajeve kosti, prema zglobovima čine epifize. Izmedju ova dva regiona nalazi se metafiza i na njoj epifizna ploča - mesto gde kost raste produkujući nove ćelije i meku hrskavičavo-kolagensku mrežu koja se potom popunjava mineralima i otvrdnjava pod uticajem hormona rasta, vitamina D i sl.

Građa kostiju - Panvet blog
Građa duge kosti. Kliknite na sliku za uvećanje (+)


Kalcijum kod mladih životinja

     Metabolizam kalcijuma kod mladih životinja je specifičan i razlikuje se od onog kod odraslih jedinki zbog toga što štene još nema izgrađen deo kostiju koji služi kao depo za skladištenje kalcijuma, zbog toga im je potrebna relativno velika količina kalcijuma, proteina i drugih minerala u ishrani. Većina komercijalnih formulacija za štence i mačiće imaju 20% više proteina i 1,5-2 puta više kalcijuma nego što su to slučaj u formulama za odrasle životinje. To je neka smernica koje bi trebali da se pridržavamo. To pogotovo važi za mlade pse velikih i džinovskih rasa kod kojih dolazi do naglog rasta, a samim tim su i mnogo veće šanse za razvoj bolesti kojima u osnovi leži deficit kalcijuma (npr. rahitis).

     Iz tog razloga je preporuka da se štencima velikih i džinovskih rasa, bez obzira na vrstu hrane koju konzumiraju, dodaju preparati kalcijuma u ishrani!

     Proizvođači hrane za ljubimce su ovaj problem rešili dodavanjem kostiju u prahu, ili kalcijum-karbonata. U kuvanom obroku Vi možete uraditi nešto slično dodavanjem ovog suplementa.

Kalcijum i ishrana pasa - Panvet blog

     Da bi se kalcijum usvojio i pravilno iskoristio u organizmu neophodno je da se unosi u odgovarajućem odnosu sa fosforom (odnos kojem treba težiti i koji se najlakše resorbuje u crevima je odnos kalcijuma i fosfora; 1,2 do 1,5 : 1) i vitaminom D3, što je obično postignuto u modernim formulama ishrane. Dobri prirodni izvori vitamina D-3 su ribe losos, skuša i tuna.

     Ovde treba spomenuti da i sam hormon rasta ima veliku ulogu u procesu rasta i skladištenja kalcijumovih soli u kostima, zatim povećanju resorbcije minerala iz creva i sintetizaciji vitamina D. Vitamin D je liposolubilni vitamin (rastvorljiv u mastima) koji ima funkciju pojačavanja crevne apsorbcije kalcijuma, magnezijuma i fosfora, kao i svoju ulogu u zaštiti od sunčevog zračenja, metabolizmu i jačanju imuniteta. 

     Ako pak hranimo psa sa kod kuće pripremljenom hranom, ili čak sa ostacima naše hrane, postoji verovatnoća da će u takvoj hrani nedostajati kalcijuma, zbog čega je opet u ranom životnom dobu neophodno koristiti dodatke ishrani koji ga sadrže. 

     Kod štenaca koji jedu pripremanu hranu u domaćinstvu moramo napomenuti da hrana mora u sebi imati što manje kuhinjske soli, jer da bi bila eliminisana iz organizma urinom potrebna je izvesna količina kalcijuma za njenu neutralizaciju. Važno je napomenuti i da se pas ne hrani celim kostima i hrskavicom, jer to može dovesti do velikih problema u digestivnom traktu ljubimca, od unutrašnjih povreda oštrim delovima kosti do opstrukcije prolaza hrane i stranog tela u organima za varenje. Kosti su dobar izvor kalcijuma, ali kako bi izbegli da se ovo dogodi, najbolje je da kosti sameljete u prah i pomešate ih sa ostalim prehrambenim proizvodima koje dajete vašem psu. Potrudite se da kosti budu dobro samlevene, kako ne bi došlo do komplikacija tokom varenja hrane. Takođe možete prvo da skuvate kosti, jer su kuvane kosti lakše svarljive u poređenju sa sirovim. Više o temi kostiju u ishrani ljubimaca procitajte u našem tekstu OVDE.

      Posledica nedostatka kalcijuma u hrani je slabija mineralizacija kostiju zbog čega su kosti meke i slabe, te su podložnije prelomima i krivljenju.

      Takođe, kod velikih i džinovskih rasa, kod kojih dolazi do naglog rasta, mnogo su veće šanse za razvoj bolesti kojima u osnovi leži deficit kalcijuma (npr. rahitis). Veliku ulogu u pojavi rahitisa kod štenadi rođenih u zimskom periodu ima i nedostatak vitamina D, jer provode više vremena u zatvorenim prostorijama, gde nisu izloženi Sunčevim zracima koji je izvor ovog vitamina. Više o rahitisu kod štenaca možete pročitati u našem tekstu OVDE.

Rahitis kod psa

      Deficit fosfora u ovom periodu života je retko zastupljen, pre svega zato što je fosfor mnogo više zastupljen u hrani koja se najčešće daje ljubimcima. Njegovo unošenje je značajno zbog pravilne absorpcije kalcijuma, njihovog odnosa u koštanim strukturama i da ne bi došlo do poremećaja hormonske regulacije nivoa ovih mineralnih materija.

      Posavetujte se sa svojim veterinarom oko optimalne količine unosa, jer i prevelika količina kalcijuma kod mladih životinja takođe može biti opasna i imati teške posledice po zdravlje ljubimca. Ukoliko preterujemo i hranimo štence vrlo kaloričnim, ili kalcijumom vrlo bogatim obrocima, u ranom dobu, to može izazvati i određene probleme. Postoje sumnje u određenim kinološkim krugovima da su mladunci, koji izrastu prebrzo od takve ishrane, podložniji displaziji kuka kasnije u životu. Ovakva ishrana može dovesti i do nepravilnog razvoja kostiju i patoloških stanja kao što je npr. osteohondroza - patološko okoštavanje hrskavičavih struktura što dovodi do brojnih bolnih stanja, poremećaja kretanja, smanjenog rasta i prebrzog okoštavanja epifiznih ploča kostiju bez obzira na dejstvo hormona rasta, tu su i digestivni problemi poput proliva, povraćanja i mnoge druge pridružene tegobe.

Kalcijum kod odraslih pasa

     Kod odraslih pasa kalcijum u kostima je ugrađen u različite mineralne soli koje im daju čvrstinu i služe kao depo. Preostali kalcijum je deo mnogih fizioloških procesa značajnih za život psa. Zbog toga je količina kalcijuma u krvi strogo regulisana različitim biohemijskim mehanizmima. 

     Ovde vredi napomenuti uticaj paratireoidnog hormona (PTH) i kalcitonina koji regulišu nivo slobodnog Ca u krvi i međućelijskom prostoru organizma.

     Paratireoidni hormon, ili parathormon (PTH) se sintetiše u ćelijama paratireoidne/paraštitaste žlezde - parne endokrine žlezde smeštene uz štitnu žlezdu. Glavni faktor kontrole sekrecije PTH je nivo koncentracije kalcijuma u plazmi psa (manja koncentracija kalcijuma u plazmi stimuliše sekreciju PTH).

     On takođe mobiliše kalcijum iz depoa kostiju, pospešuje reapsorpciju kalcijuma u bubrezima i posebno, ubrzava ekskreciju fosfata, pa je njegov zbirni efekat da povećava koncentraciju kalcijuma i smanjuje koncentraciju fosfata u plazmi. U sinergizmu sa vitaminom D pojačava resorbciju kalcijuma iz creva.

Hormonski mehanizam regulacije kalcijuma u telu
Efekat hormonskog mehanizma na nivo kalcijuma u telu. Kliknite na sliku za uvećanje (+) Izvor: Flickr


      Kalcitonin je peptidni hormon, koji se proizvodi u perafolikularnim ćelijama (C-ćelijama) štitne/tireoidne žlezde i ima ulogu u regulaciji koncentracije kalcijuma u krvi. On sprečava resorpciju kalcijuma iz depoa kostiju i na taj način se smanjuje koncentracija kalcijuma u krvi. Ima suprotno dejstvo parathormonu i vitaminu D. 

     Grčenje mišića i njihova snaga neposredno zavise od količine kalcijuma u krvi. Obzirom da je i srce mišić, a srčane smetnje ugrožavaju život, telo mora odmah da reaguje na bilo koju količinu kalcijuma koja pređe granice normale i odmah aktivira hormonalne sisteme koji vrednost kalcijuma u cirkulaciji vraćaju u fiziološke granice.

     Odraslom psu od 5 kg treba 250 mg kalcijuma dnevno, psu od 25 kg potrebno je oko 1250 mg Ca dnevno, a psu od 50 kg  potrebno je 2500 mg na dan. Posavetujte se sa veterinarom kako biste saznali pravu količinu kalcijuma koja je potrebna vašem psu. 



     Hiperkalcemija i hipokalcemija su patološka akutna, ili hronična stanja, kada iz nekog razloga - bilo da je u pitanju poremećaj sekrecije PTH, variranje unosa vitamina D, ili hrane bogate kalcijumom, pa dolazi do nakupljanja viškova, ili nedostatka jona kalcijuma u tkivima što dovodi do poremećaja rada mišića, bubrega i srca, što posledično dovodi do grčeva, otežanog kretanja, povraćanja, proliva, poremećaja varenja, promena u gustini kostiju, variranja krvnog pritiska, konfuzije, dehidracije, stvaranja kamena u bubregu i do osteohondroze (okoštavanja hrskavice), ili okoštavanja drugih mekih tkiva. 

Značaj kalcijuma i fosfora u toku posebnih faza života

      Kod odraslih ženki najčešći problem u vezi sa ovim esencijalnim  mineralnim materijama nastaje u toku graviditeta i  u toku laktacije, odnosno dojenja štenaca, i to pogotovo kod malih i srednjih rasa pasa kada oštene veći broj štenadi. 

     Tako u slučaju niskog nivoa kalcijuma dolazi do eklampsije. U pitanju je akutno stanje koje brzo nastaje i opasno je po život kuje ukoliko se blagovremeno ne odreaguje. Do ovog stanja dolazi usled nemogućnosti životinje da odgovori povećanim potrebama kalcijuma u toku druge polovine graviditeta i tokom laktacije. Manifestuje se ozbiljnim simptomima: veriranjem krvnog pritiska, grčevima mišića, gubljenjem svesti, oštećenjima vitalnih organa, otokom pluća i smetnjama u disanju.


     Nakon stabilizacije stanja od strane vašeg veterinara potrebno je dodavati kalcijum u ishranu u optimalnim količinama što je jedna od najefektivnijih mera prevencije ovog nekada i fatalnog stanja. 

     U tu svrhu se mogu koristiti suplementi koji sadrže optimizovan odnos svih makroelemenata već od polovine graviditeta pa do završetka dojenja štenaca.

Osteoporoza kod pasa?

     Smanjena koštana masa nije toliko problematična za pse kao za ljude. Kako stare, psi takođe gube kalcijum u kosti, ali ujedno zato što imaju kraći životni vek, njihov gubitak koštane mase je retko dovoljno velik da izazove problem poput preloma kosti pri padu. Ako pas ipak slomi kost, to obično znači lokalizovanu bolest kostiju - poput onkološke promene - pre nego smanjenu gustinu kostiju u celom telu. Starije jedinke mogu imati pre problem sa dugoročnijim zarastanjem polomljene kosti, nego problem osteoporoze.


Panvet tim

29. 02. 2016.

Kosti u ishrani pasa


  Kosti su jedna prvih asocijacija kada pomislimo na ishranu pasa. Taj pojam nam dodatno podstiče popularna kultura kroz filmove, naročito crtane filmove, gde su psi emotivno vezani za svoje ogromne kosti. Ovo ne čudi, jer još od vukova, psi instiktivno vole kosti, ali nikako u onolikoj meri koliko mi to mislimo.

Pogrešno je mišljenje da psa treba hraniti kostima Panvet Subotica
Pogrešno je mišljenje da psa treba hraniti kostima
  U našim krajevima mnogi vlasnici pasa su navikli da svoje ljubimce hrane kostima ne znajući pri tome da ishrana kostima pored pozitivnih strana može da ima i loše posledice po zdravlje psa.


Preporuke i praksa

  Za kosti domaćih životinja koje se koriste u ishrani pasa smatra se da predstavljaju dobar izvor kalcijuma i fosfora koji ulaze u sastav organizma. Odnos kalcijuma i fosfora i njihov udeo u ishrani je veoma vazan faktor, naročito kod pasa koji su u fazi rasta. Smatra se, takođe, da ishrana kostima kod pasa pomaže i u formiranju čvrste stolice, kao i lakšem pražnjenju paraanalnih žlezda.

  Takodje, štenci u uzrastu od 4 meseca menjaju zube i u tom periodu im se jako često daju cevaste goveđe kosti da “glabaju”,  jer time pomažu ispadanje mlečnih zuba, dok stariji psi, sa stalnim zubima, mogu oštetiti zub prilikom glodanja kostiju.

  Tek povremeno davanje probranih kostiju psu uglavnom prolazi bez komplikacije i problema. Problemi počinju onda kada su one osnovni deo obroka, kada se u obroku nalaze često i u velikoj količini, i kada se daju kosti koje mogu oštetiti digestivni trakt zbog svog oblika, ili strukture.

  Tvrda i bela do belo-žuta stolica govori nam da je pas pojeo više kostiju nego što treba. Nakon dospeća u donje partije digestivnog trakta, oštre ivice kostiju se zabadaju u sluzokožu debelog creva, zaglave i sprečavaju prolaz druge hrane - opstipaciju (tvrdu stolicu, zatvor).

 .Pored opstipacije, neke kosti mogu dovesti i do ozbiljnog oštećenja i rupture creva, ovo naročito važi za cevaste kosti živine koje nakon lomljenja imaju oštre krajeve - koji se mogu zabosti u sluzokožu prilikom prolaska kroz digestivni trakt. Riblje kosti su takođe opasne za ishranu pasa i mačaka, te ne bi trebalo da se daju.


Kosti u digestivnom traktu mogu izazvati niz komplikacija Panvet Subotica
Kosti u digestivnom traktu mogu izazvati niz komplikacija
  Kao dobra zamena za kosti danas se na tržištu mogu kupiti presovane kosti tj. lažne kosti od presovane goveđe kože kao i preparati koji na adekvatan način obezbeđuju životinjama potpun i kvalitetan odnos minerala koji su neophodni za rast i razvoj organizma, a koji u potpunosti zadovoljavaju potrebe u kalcijumu i fosforu. Pored toga, potrebno je davati vitamine koji utiču na metbolizam Ca i P, a oni se u današnje vreme nalaze u širokoj paleti multivitaminskih i multimineralnih preparata

  U veterinarskoj praksi, veterinari se često sreću sa problemima nastalim zbog ishrane kostima tako da Vam nijedan veterinar neće preporučiti takvu ishranu. Ishrana pasa kostima ne znači da će pas sigurno dobiti zatvor i komplikacije, zbog čega je vlasnike životinja teško ubediti da pse ne hrane ovom vrstom hrane.

  Trebalo bi da imate na umu da hranjenje kostima može biti opasno za Vašeg ljubimca! Iako se svi stručnjaci ne slažu sa ovim stavom, većina veterinara bi mogla da ispriča mnogo priča vezanih za zdravstvene komplikacije pasa koji su jeli kosti.
  Proces kuvanja čini kost krtijom, što povećava mogućnost da se kost raspadne i povredi unutrašnje organe, ili da dođe do gušenja i drugih povreda.


Ne davati kosti Vašem ljubimcu Panvet Subotica
Ne davati kosti Vašem ljubimcu


  Najčešće povrede uzrokovane kostima su:

1. Lomljenje zuba. (Skupa poseta veterinaru).
2. Povreda usne duplje (usta i jezika). Ove povrede mogu biti veoma nezgodne,krvave, a nastaju kada kost zaseče desni psa i jezik zabadanjem u njih.

Strano telo kost u usnoj duplji psa
Povreda usne duplje usled prisustva progutane pileće kosti kod pinča. Foto Panvet Instagram (@pan_vet)
3. Prolivi (Psi sa osetljivim želudcem mogu dobiti proliv izazvan komadićima masti, srži ili hrskavice sa kostiju).
4. Zaglavljenje kosti u  jednjaku. (Kost se zaglavi na putu ka želudcu. Pas tada pokušava da povrati kost, što može biti dugotrajno i bolno. Veterinarska nega je često potrebna). Ovo spada u jedno od teških situacija koje su izuzetno teške za dijagnostiku i  rešavanje sa veterinarske strane.

Strano telo kost u jednjaku psa
Zaglevljena pileća karlična kost u jednjaku crnog pulina. Foto Panvet Instagram (@pan_vet)
5. Zagušenje dušnika. Dešava se kada pas slučajno udahne sitniji komad kosti. Veoma je opasno, jer može doći do ozbiljnih problema sa disanjem i ugušenja.
6. Zaglavljivanje kosti u žuludcu. Kost prodje bez problema kroz jednjak, ali može da se zaglavi kada prelazi iz želuca i ulazi u creva. Tada veterinar mora da uradi gastro-intestinalnu endoskopiju (postupak u kome se na dugačkom crevu sa ugrađenom kamerom i hvataljkom vadi kost iz stomaka). Često zahteva i operativni zahvat.
7. Zaglavljivanje kostiju u crevima. (Kost zaglavljena u crevima izaziva blokadu i neophodna je operacija).Vrlo često nije ni najmanje laka za dijagnostiku i zahteva operativno rešavanje.

Zaglevljeno strano telo - deo svinjskog papka u crevima psa. Foto Panvet Instagram (@pan_vet)
8. Zatvor (opstipacija).  Kosti mogu da izazovu bolni prolazak kroz creva psa. Zbog oštrine, one grebu sluzokožu creva, što može da izazove veliki bol. Koti takođe sadrže dosta kalcijuma koji dodatno učvršćuje stolicu, usporava, ili onemogućuje njeno kretanje i evakuaciju izmeta ..
9. Rektalna krvarenja - posledica oštećenja creva kostima. Moguć je i prolaps rektuma od silnog naprezanja.
10. Peritonitis. Peritonistis može nastati kada kost probije creva i na tom mestu nastane bakterijska upala, usled izlivanja abdominalnog sadržaja u trbušnu duplju. Peritonitis se ispoljava kao jak bol u trbušnom delu. Veoma je opasan i ukoliko se brzo ne javite veterinaru, može biti fatalan.

  Ukratko,vrlo je bitno zapamtiti jednu važnu činjenicu: KOSTI NISU HRANA ZA PSA.

   Ishrana kostima može naizgled delovati kao dobra ideja i čak ušteda u kućnom budžetu, ali... ako se uzme u obzir veličina i intenzitet problema koji se time stvori, cena, veterinarske usluge, rešavanja problema i muke kroz koje pas prolazi zbog toga, mnogo je bolje ne davati psima nešto što za njih nije adekvatna hrana.

Dežurna veterinarska ambulanta Panvet Subotica

Panvet tim

28. 02. 2016.

Rahitis kod pasa


  Bolesti lokomotornog sistema kod pasa obuhvataju patološke promene na zglobovima, kostima,tetivama i mišićima.

Razlika u građi izmedju de-kalcifikovane i normalne kosti Panvet veterinarska ambulanta Subotica
Razlika u građi izmedju de-kalcifikovane i normalne kosti

  Najčešći poremećaj lokomotornog sistema kod štenadi je rahitis. Ovo oboljenie predstavlja bolest kostiju koja se javlja u toku  rasta i razvoja pasa velikih rasa, a vrlo retko se javlja kod malih i patuljastih rasa - naime radi se o metaboličkom poremećaju kalcijuma i fosfora uz nedostatak vitamina D. Više o ulozi kalcijuma i fosfora u ishrani pasa možete pročitati OVDE.

  Smatra se da se rahitis češće javlja kod štenadi koja se hrane kuvanom hranom, zbog toga što je unos vitamina i minerala u organizam neadekvatan.

  Rahitis se najčešće javlja zbog nedostatka D vitamina, ali bolest se može razviti i zbog premalog unosa kalcijuma u organizam.Taj tip rahitisa je hipovitaminski, ili vitamin D zavisni rahitis. Drugi tip je vitamin D rezistentni rahitis koji nastaje zbog urođenih, ili stečeneh poremećaja
u  metabolizmu vitamina D , kalcijuma, ili fosfora.

Pas oboleo od rahitisa Panvet veterinarska ambulanta Subotica
Pas oboleo od rahitisa
  Manjak vitamina D se može javiti sled nedovoljnog unosa u organizam (putem hrane), ili nedovoljnog izlaganja ultraljubičastim ( UV ) zracima i boravka na suncu.

  Uloga D vitamina u organizmu je višestruka. Njegovo osnovno i najvažnije delovanje je na metabolizam kalcijuma, čime se vrši regulisanje kalcijuma i fosfora u cirkulaciji. Vitamin D podstiče absorciju kalcijuma iz creva. Sledeće važno ciljano tkivo na koje deluje vitamin D su kosti, gde podstiče njihovu normalnu mineralizaciju. Na taj način ima veliki uticaj na rast i razvoj kostura kod mladih pasa.

  Kada se poremeti koncentracija kalcijuma u krvi, već postojeći kalcijum se "izvlači" iz kostiju kako bi se održala njegova ravnoteža u krvi.
Na taj način dolazi do oštećenja kostiju i njihovog omekšavanja, što se kod štenadi iskazuje kao rahitis, a kod odraslih jedinki kao oteomalacija, ili osteoporoza - često viđene promene u trudnoći i starosti.

  U periodu kada se menjaju mlečni zubi, najčešće se primećuju promene na zglobovima, koji mogu da budu uvećani, a osim toga na njima može da se primeti osetljivost i bolnost. Tada se štenci nevoljno i teško kreću, šepaju, ili imaju tzv.ukočen hod. Hromost je svaka smetnja u normalnoj upotrebi ekstremiteta pri kretanju, ili stajanju životinje. Pored rahitisa hromost može nastati i zbog bolnih procesa, metaboličkih smetnji, paraliza nerava, i drugih poremećaja u razvoju mladih pasa.

  Kasnije nastaju promene na cevastim kostima u obliku simetričnog zadebljanjana zglobovima, deformacije ekstremiteta (nepravilni stavovi nogu) i kvržice na rebrima u pdručiju koštano-hrskavičavog prelaza. U teškim slučajevima ovog oboljenja, čak i uz lečenje, delovi skeleta ostaju izobličeni.

Rahitis psa Panvet veterinarska ambulanta Subotica
Nepravilan stav nogu kod rahitisa psa

  Zbog toga preporuka je da se štenad hrane superpremijum hranom poznatih proizvađača hrane, a pored čega bi trebalo koristiti kvalitetne vitaminsko-mineralne preparate za suplementaciju.

Panvet veterinarska stanica Subotica

Panvet tim

22. 02. 2016.

Panosteitis kod pasa


  Panosteitis je upalni proces koji se javlja na dugim cevastim kostima kod mladih pasa u toku rasta.

Bolest se javlja kod rasa većih rastom
  Oboljenje se najčešće javlja kod pasa velikih rasa kao irski vučji hrt, nemačka doga, bernardinac, njufaundlender, ali vrlo često se javlja i kod nešto nižih rasa pasa kao što su nemački ovčar, doberman, zlatni retriver, labrador... 

Na snimku desno vidi se izražen panosteitis
  Panosteitis se najčešće javlja u uzrastu od 5 do 18 meseci. Prva značajna promena u ponašanju kod psa je hramanje - to se uglavnom dešava iznenada posle šetnje, ili nakon odmora, bez ikakve traume - što vlasnici obično komentarišu “iz čista mira”.
 Neobično je to što u početku pas rado trči, igra se, veseo je i ne odbija hranu, ali hromost može da postane sve izraženija kako vreme odmiče. 

  Interesantna karakteristika ove bolesti je da se ne javlja samo na jednoj nozi, već spontano "šeta" sa prednjih na zadnje noge, ili obrnuto. Bolnost može da bude blaga tako da se primećuje samo pri hodu, ali ponekad zna da bude znatno izraženija, tako da pas štedi i podiže nogu i pri stajanju. 

  Prisustvo bola se objašnjava promenama u koštanoj šrži i pokosnici. U težim slučajevima dolazi i do gubljenja apetita, depresije i do totalne nezainteresovanosti. Kod ovakvih slučajeva može da dođe i do povišene telesne temperature.

Bolan panosteitis izaziva nevoljnost životinje
  Dijagnoza se postavlja na osnovu rendgenskog snimka bolne noge, gde su evidentne promene u koštanoj masi. Zavisno od toga u kom je stadijumu bolesti napravljen rendgenski snimak, promene mogu biti slabije, ili jače izražene.
  Zasenčenja se javljaju na nutritivnom delu kosti, a potom se šire ka dijafizi i korteksu kosti. Zadebljanje periosta može biti vidljivo sa povećanim nepravilnim zasenčenjima.

  U terapiju panosteitisa treba uključiti lekove protiv upale, analgetike i jedino u izuzetnim slučajevima je potrebno uključivati antibiotike.

  Naravno, bolestan pas treba da bude smešten u što manjem prostoru, da bi štedeo bolesnu nogu i da se izvodi u kratke šetnje.

Panvet veterinarska stanica Subotica

Panvet tim